Prošle nedjelje je izvjesni građanin nazvao redakciju: protestirao je što se nalazi na fotografiji objavljenoj u "Vremenu". Nije ga zanimala činjenica da je fotografiju snimio fotoreporter Tanjuga i da ju je mogao objaviti svaki klijent ove agencije. Dotični građanin je nešto tražio od nas, ali nije htio reći što. Tvrdio je da ga je sramota jer mu se slika našla u nedjeljniku u kome piše Teofil Pančić i drugi slični njemu, naglasivši – u istom kontekstu – i da je, u vreme kada je zvao, na naslovnoj strani broja Dragan Đilas. Na kraju, nije ga bilo moguće razuvjeriti da nismo pratili odakle zove niti da to možemo čak i da hoćemo. Ponavljao je da telefon pripada mirnim, običnim ljudima "koji nemaju veze" i da im ne šaljemo svoje batinaše…

Kako smo do ovoga došli? Zašto bi bilo kome palo na pamet da "Vreme" raspolaže nekakvim batinašima? Pogotovo što smo se uvijek – tokom tri decenije postojanja – suprotstavljali svakom obliku nasilja, pozivali na mir, nacionalnu i svaku drugu toleranciju, zastupali dijalog i javni interes?

Odgovor na ova pitanja leži u trenutnoj, kako bi to nekad rekli, društveno-političkoj situaciji. Režim je do krajnosti podijelio građane na "nas" i "njih", sistematski demonizirajući, kriminalizirajući i dehumanizirajući ove druge: to su sve lopovi, kriminalci, nasilnici, izdajnici, fašisti, moguće i ubojice… Podržavaju ih zapadne ambasade i pravosuđe instalirano u doba njihove vladavine, pardon – pljačke zemlje. Pošten čovjek zna da istom zločinačkom udruženju pripadaju i opozicioni političari i novinari nezavisnih medija i pojedini profesori i svako tko iznosi kritičko mišljenje ili postupa po savjesti poput nekih sveštenika.

Ovu zlokobnu mantru i još mnogo što-šta sličnog do iznemoglosti ponavljaju predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i njegova stranačka mašinerija, mediji, spin doktori… Reklo bi se i da mogu biti zadovoljni postignutim efektom, ako je suditi po građaninu iz prvog pasusa; zna on da mi "šaljemo batinaše" iako – očito je – naše novine nikad nije čitao… Što mu na to reći, kako ga razuvjeriti?

Naime, građani Srbije iz dana u dan slušaju jednu te istu poražavajuću poruku: kome je do duševnog i svakog drugog mira, neka se kloni Đilasa ili bilo koga iz opozicije kao da je gubav, a bolje je u ruke uzeti usijano željezo nego "Vreme" i ostale nezavisne medije. Nikad čovjek ne zna tko to gleda, gdje bilježi i kakve probleme poslije može imati. Ovo je, inače i glavni razlog zbog čega naprednjački režim do pucanja zateže tenzije u društvu.

To je ta Srbija budućnosti za našu djecu.