Stambeno zbrinjavanje povratnika, pravo na obnovu i prava bivših nositelja stanarskog prava nisu uređena na jedinstven način već partikularnim propisima, koji određenim odredbama diskriminiraju građane srpske nacionalnosti u odnosu na ista ta prava Hrvata, izbjeglica iz Bosne i Hercegovine. Kada govorimo o poteškoćama koje često nastaju pri ostvarivanju prava na stambeno zbrinjavanje i obnovu u Hrvatskoj, razlikujemo: stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskog prava; neovlaštena ulaganja u imovinu; obnovu kuća; otkup stanova unutar područja od posebne državne skrbi (PPDS); otkup stanova van PPDS-a.

Razvijena su dva modela: za bivše nositelje stanarskog prava na području od PPDS-a i izvan njega koji počivaju na različitim pravnim osnovama. Stambeno zbrinjavanje na PPDS-u uređeno je Zakonom o PPDS-u (NN 86/08, 57/11). Ovisno o stambenoj situaciji podnositelji su mogli zahtijevati jedan od pet modela stambenog zbrinjavanja: najam kuće u državnom vlasništvu; najam oštećene kuće u državnom vlasništvu; najam stana u državnom vlasništvu; darovanje državnog zemljišta i građevinskog materijala; darovanje osnovnog građevinskog materijala za obnovu vlastite oštećene kuće, ili za gradnju kuće na vlastitom zemljištu.

DISKRIMINACIJA: Jedan od značajnih primjera diskriminacije u 2012. godine je akcija Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i Ministarstva unutarnjih poslova koji su podizali tužbe protiv povratnika srpske nacionalnosti koji ne prebivaju duže od šest mjeseci u obnovljenim stambenim jedinicama, dok u isto vrijeme osobe hrvatske nacionalnosti (građani sa statusom branitelja, pripadnici Hrvatskog vijeća obrane iz Bosne i Hercegovine te Hrvati koji su dobili na korištenje stan u društvenom vlasništvu na teritoriju vraćenom pod hrvatsku upravu vojno-redarstvenim akcijama ili mirnom reintegracijom temeljem posljednjih zakonskih izmjena) imaju pravo putem darovnih ugovora dobiti u trajno vlasništvo, potpuno besplatno, kuće ili stanove u kojima žive, uz jedan uvjet, da iste ne mogu prodati ili otuđiti u narednih deset godina. Također je dana i mogućnost povećanja stambenog prostora koji je do sada vrijedio kod stambenog zbrinjavanja i obnove, i to za stan povećanje od deset četvornih metara, a za obiteljsku kuću 20 metara po članu domaćinstva. Promjena zakonskog okvira kojim bi se zaustavilo ovakvo diskriminatorno postupanje trebao bi biti jedan od prioriteta Vlade RH. Osim toga, otkup dodijeljenih stanova za povratnike srpske nacionalnosti otežan je visokim cijenama otkupa (cijene bi trebale biti vraćene na razinu s početka devedesetih kada su izbjeglice/povratnici bez imovine u raznoraznim okolnostima i ostali) te nejednakim statusom stambenih jedinica unutar i izvan područja od posebne državne skrbi. Oko neovlaštenog ulaganja u imovinu, u 2012. i dalje govorimo o 14 neriješenih slučajeva; riječ je o slučajevima vlasnika nekretnina (većinski srpske nacionalnosti) kojima su iste bile privremeno oduzete Zakonom o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom i date na privremeno korištenje prognanicima ili izbjeglicama većinski hrvatske nacionalnosti. Usprkos činjenici da je privremenim korisnicima bilo dozvoljeno poduzimati samo nužne popravke, mnogi od njih su poduzimali izvanredne i nepotrebne infrastrukturne zahvate, a sudovi su im priznavali pravo na povrat uloženih sredstava u tuđu imovinu.

STAMBENO ZBRINJAVANJE: Prema podacima UNHCR-a, 57.000 izbjeglih hrvatskih Srba još uvijek ima izbjeglički status u susjednim zemljama. Podneseno je 26.000 obiteljskih zahtjeva za stambeno zbrinjavanje, od toga 16.000 bivših nositelja stanarskog prava, a od tog broja 10.400 na području od PPDS-a. Riješena su 8130 zahtjeva na način da je primijenjen princip – "ključ u ruke", odnosno da pojedinci ili obitelji ulaze odmah u već gotov i za život osposobljen stambeni prostor. Princip "ključ u ruke" razlikuje se od slučajeva kada pojedinci/obitelji potpisuju ugovor s gradom, općinom, županijom (odnosno državom) prije nego su zgrade/stanovi uopće gotovi niti se zna kada će biti gotovi, ali država želi reći da je riješila te ljude (stambeno zbrinula) te se samo čeka gradnja/dovršetak stanova, što je opasno jer često dolazi do odugovlačenja radova, prestanka gradnje zbog problema s investitorima itd. Od tih 8130 slučajeva je 6700 na ratom pogođenim područjima, a 1448 u urbanim dijelovima Hrvatske: Osijek, Zagreb, Rijeka, Pula, Karlovac, Sisak itd.

U sklopu završetka pregovora o članstvu u Evropskoj uniji 2011. godine trebalo je riješiti stambeno zbrinjavanje za 2070 obitelji. To je sa manjim zaostatkom uspješno učinjeno. Međutim, 2012. godine ima samo oko 330 pozitivnih rješenja, od kojih je negdje 180–190 realizirano principom – "ključ u ruke".

Dakle, nakon zaključenja pregovora s Evropskom unijom u godinu dana riješeno je deset puta manje slučajeva nego godinu ranije, kada je Brisel inzistirao na dinamici.

Prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Evropske unije, od 2006. do 2011. srpskim povratnicima dodijeljeno je ukupno 1409 stanova. Najviše ih je dodijeljeno u Osijeku (352), u Karlovcu (209), Zagrebu (165), Sisku (123), Zadru (101), Rijeci (82), Splitu (74) i u Puli (44). U Šibeniku je podijeljeno 30 ključeva za stanove, u Slavonskom Brodu 29, Varaždinu 14, Bjelovaru 12, Koprivnici 3 i Dubrovniku 1, a zanimljivo je da u Gospiću nijedan stan nije otišao u ruke povratnika, kojima je svih ovih godina u novoj-staroj sredini mnogo problema stajalo na putu, prije svega statusnih, jer većina njih nije ostvarila hrvatsko državljanstvo.

IZBACIVANJE UPRKOS STATUSU: U Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Evropske unije stigla su 1293 zahtjeva za otkup stanova izvan područja posebne državne skrbi. Do trenutka pisanja ovog izvješća Ministarstvo je sklopilo dva ugovora o kupoprodaji stana. Pružena im je opcija da prihvate program stambenog zbrinjavanja sa statusom zaštićenog najmoprimca, a njima još uvijek nije omogućen otkup stana. Po strogim i rigoroznim pravilima povratka, krov nad glavom mogu dobiti samo rijetki, bivši nosioci stanarskog prava koji nigdje na području Jugoslavije ili trećih zemalja nemaju nekretnine. Čak je i zapaljena kuća u zavičaju prepreka za dobivanje stambenog zbrinjavanja. Za mogućnost otkupa dobivenog stana potrebno je da zaštićeni najmoprimac ima status stranca sa stalnim boravkom. Centar za mirovne studije kontinuirano dobiva dojave od OCD-a ili samih povratnika da bez ikakve dodatne kontrole, samo na osnovu jedne terenske provjere, policija povratnicima ukida ostvareni status privremenog i stalnog boravka, pa ljude praktički izbacuje iz Hrvatske, čak ako im još traje dobiveni status. (Naime, ukoliko u stanu nema nikoga kad policija dođe u provjeru, pokreće se postupak za oduzimanje stanarskog prava. U nekoliko takvih slučajeva utvrdili smo da su ljudi u to vrijeme bili u polju, u vikend posjeti i slično.)

PROŠLOGODIŠNJE PREPORUKE: Vlada RH treba u najkraćem mogućem roku izdvojiti sredstva i riješiti svih 14 slučajeva neovlaštenih ulaganja u imovinu i to na način da:

– preuzme obvezu isplate svih dugovanja vlasnika imovine koji su nastali na temelju postojećih ili budućih sudskih presuda u korist privremenih korisnika po pitanju naknade troškova ulaganja u imovinu koja im je data na privremeno korištenje temeljem Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom;

– preuzme na sebe obvezu naknade svih sudskih i ostalih troškova koje su vlasnici imovine imali/imaju u vezi vođenja postupaka za naknadu troškova/ulaganja privremenih korisnika, kao i sudskih troškova nastalih u vezi postupaka za naknadu štete na objektima počinjene od strane privremenih korisnika.

U Izvještaju je zatraženo i to da se Vlada Hrvatske obveže da će do sredine 2013. godine – dakle, do trenutka pristupanja EU – "zaključiti

pojedinačne nagodbe sa svim vlasnicima privremeno oduzete imovine kojima je imovina devastirana i neuseljiva (a prema postojećim ili novim nalazima vještaka) o financijskoj kompenzaciji nastale štete ili obnovi ovisno o željama vlasnika, a uzimajući u obzir stanje imovine u kojoj je bila u trenutku oduzimanja i vrijednost koju bi u tom stanju imala danas na tržištu nekretnina".