Parlament Bosne i Hercegovine je 1999. godine usvojio prvi zakon iz oblasti međunarodne zaštite pod nazivom Zakon o imigraciji i azilu. Godine 2003. taj je zakon zamijenjen Zakonom o kretanju i boravku stranaca i azilu, da bi već 2008. godine bio donesen novi zakon istog naziva. Od tada do danas usvojen je čitav niz pravilnika koji reguliraju oblast imigracije i azila u BiH. Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu nije potpuno harmoniziran sa relevantnim zakonodavstvom Evropske unije, te je u procesu donošenje novih zakona koji će ujedno zasebno regulisati materiju međunarodne zaštite (azila) i stranaca općenito.

Izbjeglički status tražiteljima međunarodne zaštite je sve do 30. juna 2004. godine utvrđivao Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), jer Bosna i Hercegovina nije imala izgrađene kapacitete da putem svojih organa obavlja ovu dužnost. Od 1999. do 30. juna 2006. godine UNHCR je priznao izbjeglički status u BiH za ukupno 390 osoba.

Krajem 2004. godine, između UNHCR-a i Ministarstva sigurnosti BiH potpisan je Protokol o prijenosu određivanja statusa izbjeglice i drugih odgovornosti vezanih za azil. Broj osoba koje su zatražile međunarodnu zaštitu u BiH od 2004. godine je sljedeći: u 2004. – 301 osoba; 2005. – 146 osoba; 2006. – 69 osoba; 2007. – 581 osoba; 2008. – 95 osoba; 2009. – 71 osoba; 2010. – 64 osobe; 2011. – 46 osoba; 2012. – 53 osobe; 2013. – 100 osoba. U navedenom periodu (2004–2013) Sektor za azil Ministarstva sigurnosti odobrio je izbjeglički status za 10 osoba a za 57 osoba je odobrena supsidijarna zaštita.

Međunarodna zaštita je, po odredbama Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, status koji nadležni organ u BiH priznaje izbjeglici ili strancu koji ispunjava uslove za supsidijarnu zaštitu; ukoliko se strancu – tražitelju azila – nakon provedenog postupka uvaži zahtjev za međunarodnu zaštitu (azil), takvoj osobi će biti dodijeljen izbjeglički status ili status supsidijarne zaštite. U BiH se za tražitelja azila upotrebljava naziv "podnositelj zahtjeva za međunarodnu zaštitu". To je stranac za kojeg se može smatrati da traži izbjeglički status ili supsidijarnu zaštitu u BiH dok se ne odluči o njegovom zahtjevu u skladu sa ovim Zakonom.

POSTUPAK: Namjera za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu (azil) iskazuje se Graničnoj policiji ili Službi za poslove sa strancima, odnosno njenom najbližem terenskom uredu. Nakon toga tražitelju azila izdaje se potvrda o izraženoj namjeri i određuju mu se smjer kretanja i rok u kojem mora zahtjev za međunarodnu zaštitu (azil) lično podnijeti Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti BiH. Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH dužan je da obavi registraciju i da izda karton tražitelju azila. Postupak registracije obuhvata: popunjavanje obrasca za registraciju, fotografisanje tražitelja azila, uzimanje otisaka prstiju, kopiranje ličnih i drugih dokumenata, te izdavanje kartona tražitelja azila podnosiocu zahtjeva za azil. Karton se smatra odobrenjem boravka dok postupak po zahtjevu za azil traje, a važi do tri mjeseca i moguće ga je produžiti.

Nakon registracije Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH zakazuje i održava intervju. Intervju je detaljan razgovor koji ujedno predstavlja i najvažniji korak u postupku odlučivanja po zahtjevu za međunarodnu zaštitu. On omogućava tražitelju azila da iznese razloge podnošenja zahtjeva za azil, te ukoliko je potrebno može se obaviti više iscrpnih intervjua kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje. Intervjuu prisustvuju i pravni zastupnici, koji na kraju intervjua imaju pravo dodatno postavljati pitanja tražitelju azila, te predstavnici UNHCR-a.

Nakon provedenog postupka po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, nadležni Sektor za azil Ministarstva sigurnosti BiH utvrđuje da li tražitelj međunarodne zaštite ispunjava uslove za dodjelu izbjegličkog statusa ili statusa supsidijarne zaštite, kao i da li postoje uslovi za zaštitu tražitelja u slučaju kada mu se odbije zahtjev za međunarodnu zaštitu, odnosno da li postoje razlozi za primjenu principa non-refoulment. Najznačajnije odluke su rješenja kojima se zahtjev za međunarodnu zaštitu usvaja i strancu se priznaje izbjeglički status u BiH ili pak status supsidijarne zaštite. Ministarstvo takođe može u propisanim slučajevima rješenjem odbiti, odnosno zaključkom odbaciti podneseni zahtjev. Zakon propisuje i mogućnost odbijanja zahtjeva, uz istovremeno određivanje da stranac ne može biti udaljen iz BiH, jer bi to kršilo princip zabrane vraćanja.

Odluka Sektora za azil Ministarstva sigurnosti BiH je konačna, te nezadovoljan njome tražitelj azila može iskoristiti pravni lijek, odnosno podnijeti tužbu Sudu Bosne i Hercegovine u roku od 60 dana. Tužba ima odložno dejstvo, te dok Sud BiH o njoj ne odluči tražitelj azila ne može biti protjeran iz BiH. U slučaju negativne odluke Suda BiH, tražitelj azila ima mogućnost korištenja vanrednog pravnog lijeka pred Apelacionim vijećem Suda BiH, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu BiH, odnosno aplikaciju Evropskom sudu za ljudska prava, odnosno pritužbu Komitetu za ljudska prava UN. Naročito značajna u ovom kontekstu jeste mogućnost podnošenja zahtjeva za privremenu mjeru zabrane protjerivanja Evropskom sudu za ljudska prava, u skladu sa pravilom 39 Pravila Suda, odnosno istovrsnog zahtjeva Komitetu za ljudska prava UN u skladu sa članom 92. Pravila Komiteta. Oba sredstva su tražitelji azila uspješno koristili u BiH, preko svojih pravnih zastupnika u Udruženju "Vaša prava BiH".

PRAVA: Tražitelji azila imaju pravo na: boravak u BiH dok postupak po zahtjevu za međunarodnu zaštitu ne bude okončan pravomoćnom ili konačnom odlukom; smještaj u centru za tražitelje međunarodne zaštite, u skladu s raspoloživim kapacitetima; pristup obrazovnom sistemu; besplatnu pravnu pomoć po pitanjima vezanim za postupak; usluge prevodioca ili tumača; primarnu zdravstvenu zaštitu; socijalnu zaštitu u smislu obezbjeđenja prava na privremenog staratelja; te pravo na ishranu kao i sredstva za higijenu za vrijeme dok su smješteni u centru za tražitelje međunarodne zaštite. Ministarstvo sigurnosti BiH snosi troškove koji nastanu u ostvarivanju ovih prava. Ovo se odnosi na troškove potrebne za angažovanje prevodioca ili tumača u postupku po zahtjevu za međunarodnu zaštitu, te troškove u vezi sa pruženim zdravstvenim uslugama od strane zdravstvenih ustanova u okviru prava na primarnu zdravstvenu zaštitu. Ministarstvo takođe uz pomoć UNHCR-a finansijski osigurava ostvarivanje prava na smještaj, ishranu i higijenu u Azilantskom centru za tražitelje međunarodne zaštite. U avgustu 2014. godine otvoren je novi i savremeni azilantski centar u mjestu Delijaš, kod Trnova, koji ima 150 kreveta.