Za "Vreme" iz Sarajeva

Priče o balkanskim tranzicijskim poslovnim gigantima uglavnom imaju tužan kraj. Preko noći nastale poslovne imperije podjednako brzo su se raspadale završavajući u bankrotu, a njihovi osnivači brzo su prelazili put od medijskih zvijezda i neprikosnovenih moćnika do optuženih u sudskim klupama. Period između uspona i pada uglavnom je obilježen brojnim aferama vezanim za privatizaciju, sumnjive ugovore sa državom i mutne veze sa političkim liderima.

Za ogromnu većinu građana na području bivše Jugoslavije ime Nijaz Hastor ne znači ništa. Nije bio u "Kući velikog brata", nije igrao u Romi, nije politički lider, nije ga bilo među "Zvezdama Granda", i, još gore, nema čak ni kućni porno na internetu.

Po svim tim kriterijima, neuspješna anonimna individua. Ipak, uz sve ove "nedostatke", šezdesetpetogodišnji Hastor je ipak nešto napravio u životu – po svemu sudeći je najbogatiji čovjek na području bivše Jugoslavije.

Napraviti globalni poslovni uspjeh a sačuvati anonimnost i ostati izvan radara medija je poseban uspjeh i rijetko viđen na Balkanu. Nijaz Hastor ne daje intervjue, ne pojavljuje se na naslovnicama novina niti na televizijskim ekranima, tako da se u javnosti jako malo zna o njemu.

POČECI IMPERIJE: Osamdesetih godina, kada je sarajevski UNIS bio glavni partner Folksvagena u bivšoj Jugoslaviji, Nijaz Hastor je završio u sjedištu Folksvagena u Volfzburgu, kao svojevrstan "oficir za vezu". Brzo je uočio da veliki automobilski giganti malo toga prave sami. Auto je komplikovan proizvod koji sadrži hiljade dijelova i djelića, koje uglavnom proizvode posebne kompanije i potom prodaju velikim proizvođačima.

Raspad Jugoslavije uporedo je pratio i kolaps nekadašnjih društvenih firmi, prije svega u metalnoj industriji, koje su ili bankrotirale ili su se u procesu privatizacije prodavale jeftino. Hastor je devedesetih počeo sa kupovinom malih slovenačkih firmi od kojih je formirao Prevent, kompaniju koja je Folksvagenu prodavala presvlake za sjedišta.

Posao je krenuo, i po završetku rata u BiH 1995. godine Hastor i u BiH osniva kompaniju ASA auto u partnerstvu sa lokalnim biznismenom Nihadom Imamovićem, koja se inicijalno bavila prodajom Folksvagenovih vozila.

Slijedi osnivanje druge kompanije – Prevent BH – 1999. godine, sa pedeset zaposlenih, koja se fokusirala na proizvodnju, prije svega, kožnih presvlaka, a onda su se počeli širiti i na ostale proizvode za auto-industriju.

Dok je ASA auto u početku bio fokusiran na prodaju automobila, nakon dvadeset godina ASA grupa je postala "kišobran" pod kojim se našlo dvadesetak kompanija sa oko 600 zaposlenih. Danas su tu društva za upravljanje fondovima, banke, lizing kompanije, osiguravajuće kuće, privatne klinike, praktično sve što ne spada pod glavni biznis – proizvodnju.

Suvlasnik kompanije ASA auto, Nihad Imamović, odlučio je da se povuče 2011. godine prodavši svoj udio Nijazu Hastoru. Transakcija je protekla glatko i bez problema među bivšim partnerima.

Kako je u intervjuu za lokalne medije kasnije objasnio Imamović, on i Hastor su se lako usaglasili oko vrijednosti kompanije te koliko vrijedi Imamovićev udio. Kada je na red došla isplata, Imamović je bio prijatno iznenađen jer je konačna suma bila za deset posto veća od dogovorene.

ŠIRENJE POSLOVANJA: Proizvodnja različitih komponenti za auto-industriju koncentrisana je pod "kapom" grupacije Prevent BH, koja zapošljava ukupno oko 6500 ljudi u BiH a oni su zaposleni u desetak kompanija sa 15 proizvodnih pogona širom zemlje, od Sarajeva, Zenice, Visokog, Tešnja, Velike Kladuše, Tomislavgrada pa do Goražda i Srebrenice. Uz auto-dijelove Prevent se proširio i na proizvodnju čamaca i interijera za jahte, kablova, kočnica za automobile, dok je prošle godine kompanija krenula i sa proizvodnjom kožne galanterije i odjeće.

Tačan broj kompanija u vlasništvu porodice Hastor izuzetno je teško utvrditi jer se kompanija konstantno širi. Početkom ove godine bez puno pompe preuzela je dvije manje fabrike obuće u Bugojnu sa oko 200 zaposlenih, te Njemačku kompaniju Car Trim, koja ima svoje fabrike i u Njemačkoj i u Češkoj i u BiH.

Dok je pola zaposlenih u grupaciji Prevent zaposleno u BiH, druga polovina zaposlena je u 36 Preventovih fabrika širom svijeta, od Brazila, Španije, Češke, Njemačke, Mađarske do Rusije, i taj broj se takođe povećava.

S OCA NA SINOVE: Daleko od medijske pompe, Nijaz Hastor izveo je još jedan, na Balkanu rijetko viđen potez, uspješno je prenio i rukovođenje i vlasništvo nad grupacijom na novu generaciju, svoje sinove, starijeg Kenana i mlađeg Damira.

Rođeni u BiH, odrasli i školovani u inostranstvu, njih dvojica se ne uklapaju u standardni obrazac djece balkanskih tajkuna. Za medije su totalna nepoznanica, nisu punili trač rubrike medija skandalima, ne jure skupocjenim ferarijima po lokalnim putevima, ne prave masovne žurke niti su redovni gosti kafića i klubova koji su trenutno u trendu.

Jedino što su lokalni mediji uspjeli zabilježiti o mladim Hastorima je kratka vijest o ženidbi starijeg Kenana, pri čemu je i sama svadba ostala privatni događaj za uzak krug prijatelja i rodbine, a ne zabavni spektakl za medije i široke narodne mase.

U komplikovanoj vlasničkoj strukturi Hastorove poslovne imperije sa desetinama kompanija širom svijeta, kompanija na vrhu piramide Prevent grupacije u BiH je Establish d.o.o. koja je vlasnik Prevent BH. Suvlasnici Establish d.o.o. su Kenan i Damir Hastor, svaki sa po 50 posto vlasništva, što znači da su njih dvojica praktično vlasnici čitave Prevent grupacije u BiH.

U drugoj Hastorovoj grupaciji u BiH, ASA grupaciji, na vrhu piramide je kompanija ASA Invest d.o.o. Sarajevo u kojoj i Nijaz Hastor i njegova dva sina imaju po trećinu vlasništva, što znači da i ovdje mlada generacija ima većinu.

SUKOB SA FOLKSVAGENOM: Nedavni otvoreni sukob između Preventa i VW, koji je rezultirao višednevnom obustavom proizvodnje u pogonima VW u Njemačkoj, dijelom se može objasniti i činjenicom da su upravljanje Preventom preuzeli sinovi Nijaza Hastora. Mladi su obično spremniji i za agresivniji nastup kada je to neophodno, ali isto tako i da diverzificiraju poslovanje grupacije šireći proizvodnju i na oblasti koje nemaju puno dodira sa automobilskom industrijom. Dugoročno, to bi im omogućilo da manje zavise od velikih auto-giganata, koji ne vole "neposlušne" snabdjevače.

Koškanje Preventa i VW počelo je krajem prošle godine kada je VW odbio da plati naručenu pošiljku iz Preventove fabrike u Brazilu, navodno pravdajući to neodgovarajućim kvalitetom i nepoštivanjem rokova.

Par mjeseci kasnije sukob se prenio na evropsko tlo, i mada niko zvanično neće da kaže šta je bila stvarna suština sukoba, prema inostranim analitičarima, ključni razlog je pritisak na dobavljače da snize cijene. Spor oko cijena već naručenih auto-presvlaka iz Preventa rezultirao je Preventovim zahtjevom za naknadu štete, koji je VW odbio da plati.

U Preventu su znali da ne mogu "pritisnuti" VW obustavom isporuke auto-presvlaka jer VW radi i sa drugim dobavljačima, koji bi lako zamijenili presvlake iz Preventa. Umjesto toga, Preventova fabrika auto-presvlaka prenijela je ovo sporno potraživanje na drugu članicu grupacije koja se bavi proizvodnjom kočnica, gdje je puno teže naći zamjenu preko noći. Kako je VW i dalje odbijao da plati sporno potraživanje, Preventova fabrika obustavila je isporuku kočnica, što je na neplanirani odmor poslalo 28.000 njemačkih radnika.

Spor je brzo izglađen, daleko od očiju javnosti, a prema nezvaničnim informacijama VW je pristao da plati dio spornog potraživanja i da garantuje nabavke od Preventa za narednih šest godina, što je doživljeno kao pobjeda malog dobavljača protiv industrijskog giganta. Pobjeda je ovdje relativan pojam, jer po pravilu velike kompanije nemilosrdno kažnjavaju dobavljače za "neposlušnost" jednostavnim otkazivanjem ugovora, što je za mnoge kompanije ravno bankrotu.

U slučaju Preventa situacija je nešto drugačija i konačan epilog znaće se tek za šest godina, a to je jako dug period u biznisu.

U međuvremenu, Prevent i njegov osnivač Nijaz Hastor privukli su pažnju globalnih medija, mada porodica Hastor to ne doživljava kao neko postignuće. Sasvim dobro im je išlo i bez novinskih naslova i čini se da nemaju namjeru da tu nešto mijenjaju.

Tokom čitavog sukoba sa VW, ni Nijaz Hastor, niti njegovi sinovi kao vlasnici i čelni ljudi Preventa, nisu se nijednom pojavili u medijima, niti su javno komentarisali sukob i konačan epilog koji svakako ide u njihovu korist.

Iz ove čitave epizode postalo je jasno da su na Balkanu čuda moguća, a Nijaz Hastor je dokaz i da je moguće napraviti globalnu kompaniju bazirajući se na tako staromodnom i zastarjelom konceptu kao što je proizvodnja, te da političke veze i monopol nisu neophodan preduslov za uspjeh.