Svet

Sjedinjene Američke Države, ekonomska kriza

Povrće u bašti Bele kuće

Dok Obamina administracija u crne rupe privrede ubacuje milijarde, preplašena nacija odgovara u skladu sa američkim načinom života: samo u prva dva meseca ove godine prodato je čak tri miliona komada oružja

AKO ZAFALI ZA HRANU: Mišel Obama daje primer Amerikancima

Vozači i pešaci koji ovih dana prolaze pored njujorške ulice Brodvej mogu da vide sumorni elektronski natpis "Njujork umire". Poruka je svakako preterana, ali bliska stanovnicima Menhetna. Njujorčani primećuju da je na doskora užurbanim ulicama manje mušterija i posetilaca. Natpisi "na prodaju" i "izdaje se" mesecima stoje na vratima restorana i zgrada. U predgrađima je stanje još tužnije, naročito u Bruklinu. Poslednjih meseci pod prinudom je iseljeno na hiljade ljudi jer nisu mogli da plaćaju stambene kredite bankama.

Raspoloženje je na niskom nivou kao i cene u tržnim centrima, posebno na Floridi, gde su sniženja i do 70 odsto, iako su se božićne rasprodaje odavno završile. Privreda je već mesecima u slobodnom padu, nezaposlenost u porastu kakav nije viđen u poslednjih tridesetak godina. Vrednost akcija na Volstritu opala je za 20 odsto od kada je Obama postao predsednik, a ekonomista Nurijel Rubini, koji je među prvima predvideo krizu još 2006. prognozira da će recesija u najboljem slučaju trajati do kraja naredne godine. "Rast će biti blizu nule, a nezaposlenost će porasti za deset odsto", izjavio je nedavno u jednom televizijskom intervjuu.

I dok je Amerika u grču, mnogi se pitaju kako se nacija našla u ovoj situaciji. Sve je počelo od nezapamćeno niskih kamatnih stopa. Svako, pa i oni sa najnižim prihodima, mogli su da dođu do krova nad glavom. Kao što je to u svojoj knjizi objasnio stručnjak za tržište Beri Ritholc, "banke su kredite davale bez nadzora, u potpuno neregulisanim uslovima". Banke su kasnije te rizične kredite prepakivale u derivative i kao takve ih na Volstritu preprodavale drugim kompanijama koje su ih iznova prepakivale i preprodavale na globalnom tržištu. Sve je počivalo na pogrešnom uverenju da cene nekretnina nikada neće padati.

NAHRANITI ZVER: Jedan od saučesnika svakako je osiguravajuća kompanija Ameriken internešenel grup (AIG). AIG je izrastao u aždaju koja je proteklih meseci naprosto progutala milijarde dolara američkih poreskih obveznika. AIG sve više liči na bure bez dna, ali drugog rešenja nema. Ukoliko propadne AIG, na dno bi mogao sa sobom da povuče ne samo SAD već i svetsku ekonomiju, pa i fudbalski klub Mančester junajted, čiji je AIG vlasnik. AIG je osiguravao sve one loše kredite na kojima su se mešetari na Volstritu prilično obogatili. Osigurao je veći broj kredita od iznosa koji je realno mogao da pokrije u slučaju da stvari krenu naopako. Kada su stvari krenule da se urušavaju 2007, AIG je bila druga po snazi najveća osiguravajuća kuća na svetu, sa 116.000 zaposlenih i 110 milijardi dolara profita godišnje. Sada je to zombi koga u životu održava 150 milijardi dolara poreskih obveznika. Od prošlog septembra akcije AIG-a izgubile su 95 odsto vrednosti.

Bez obzira na ogromne svote namenjene spasu ove osiguravajuće kompanije, menadžeri AIG-a odlučili su da na ime bonusa sebi isplate preko 160 miliona dolara. Ova vest razgnevila je javno mnjenje do te mere da su menadžeri AIG-a dobili policijsku zaštitu, dok je kompanija angažovala nekoliko agencija za obezbeđenje svojih zgrada. Uključeni su čak i psi obučeni za otkrivanje eksploziva. Direktor korporacije Evard Lidi zatražio je od menadžera da vrate bar polovinu iznosa od bonusa, izjavivši u svedočenju pred Kongresom da strahuje za živote onih koji tako ne postupe, s obzirom na to da se na adresu AIG-a stuštila lavina pretećih pisama pobesnelih građana. Imena menadžera koji su uzeli bonuse nisu objavljena zbog bezbednosnih predostrožnosti. Da je sigurnost zaposlenih u AIG-u ugrožena potvrdio je i Endrju Kuomo, državni tužilac koji vrši istragu o ovoj kompaniji.

UPLAŠENO DRUŠTVO: Dok Obamina administracija u crne rupe poput AIG-a ubacuje milijarde, nacija gubi nadu da će se ova kriza završiti u dogledno vreme, a neki strahuju da joj nikad neće doći kraj. Mnogi, očigledno, na strah odgovaraju u skladu sa stereotipima o američkom načinu života. Samo u prva dva meseca ove godine u Americi je prodato čak tri miliona komada oružja – pušaka i pištolja. Vrednost akcija proizvođača oružja skočila je u poslednje vreme za čak 70 odsto. Od krize profitiraju i kompanije koje proizvode jeftinu ili konzerviranu hranu, poput Hornela i Campbella.

Sumorno raspoloženje Amerikanaca ne čudi kada se pogledaju statistike koje pristižu sa tržišta rada. Zvanični podaci pokazuju da se nezaposlenost u februaru popela na 8,1 odsto, što je najviša stopa u poslednjih 25 godina. Posao traži preko osam miliona Amerikanaca dok ih je bar još toliko prinuđeno da radi skraćeno radno vreme. Od decembra 2007. godine posao je izgubilo preko četiri miliona ljudi. Predsednik Obama je izjavio da su podaci o nezaposlenosti "zastrašujući", ali je zamolio za strpljenje, rekavši da treba sačekati da paket za stimulisanje ekonomije težak blizu 800 milijardi dolara počne da ostavlja traga u privredi.

Strpljenja je, međutim, sve manje. Na mnogobrojnim sajmovima za zapošljavanje pored radnika možete danas sresti i bivše bankare i direktore nekada uspešnih firmi koji su ostali bez posla, a koji sada nisu više u prilici da biraju, pa su prinuđeni da prihvataju vodoinstalaterske ili slične kućne poslove. "Za tri nedelje sam otpušten dva puta", piše na svom blogu Danijel Higinbotam, gde vodi dnevnik o svojim iskustvima u potrazi za poslom. Njegov blog je u međuvremenu postao jedan od najčitanijih u Americi.

DOME, SLATKI DOME: Gubitak posla otežava ljudima da drže korak sa isplatom kamata na hipotekarne kredite. Za stotine hiljade Amerikanaca gubitak krova nad glavom zbog prezaduženosti najveća je noćna mora, koja je za milione već postala stvarnost. Situacija je najteža u urbanim centrima koji su zavisni od velike industrije, poput Detroita u državi Mičigen, gde je sedište automobilske industrije. U baltimorskoj luci u državi Merilend parkirano je 60.000 automobila koji čekaju na kupce u Aziji i Evropi. Lokalne vlasti su morale da izdvoje šest miliona dolara za izgradnju dodatnog skladišta za neprodata vozila. Iste muke muče i luke u Kaliforniji.

Ogromna terenska vozila koja gutaju benzin nisu više u modi, čak i nakon što je cena benzina znatno pala. "Čikago tribjun" nedavno je objavio da je prosečna cena kuća u Detroitu u decembru prošle godine bila 7500 dolara. Ne po kvadratu, nego za celu kuću. Radnici koji su izgubili posao sele se u potrazi za novim radnim mestom i iza sebe ostavljaju grad duhova.

POVRĆE U BELOJ KUĆI: Ipak ima optimističnih vesnika stabilizacije. Cene nekretnina su se nakon strmoglavog pada zaustavile, naročito na srednjem zapadu zemlje. Istovremeno, Obama se zalaže za restrukturiranje privrede i šansu vidi u razvoju "zelenih tehnologija", kao što su biogoriva, solarne ćelije ili drugi oblici efikasnog korišćenja energije. Za to vreme, Amerikanci su počeli da štede, da kupuju manje, čak i da u baštama gaje hranu. Primer je dala prva dama Mišel Obama koja je nedavno u delu bašte oko Bele kuće posadila povrće.

Kad kriza zakuca na vrata, Amerikanci obično stisnu zube i pružaju podršku predsedniku. Upravo suprotno vidimo u Evropi, koja je nespremna da izađe u susret problemima sa kojima se suočavaju mnoge zemlje Istočne Evrope. Koga će "Velika depresija 2.0" najviše pogoditi tek ostaje da se vidi.

Protesti i neredi

Ekonomska kriza mogla bi da izazove socijalne i političke potrese širom sveta. Ovakva upozorenja nedavno je izneo Majkl Kler, profesor globalne bezbednosti na koledžu Hempšir i kolumnista časopisa “Nejšn”. U svojoj poslednjoj knjizi Nove sile na smanjenoj planeti: energetska geopolitika Kler upozorava na moguće nerede i nasilje usled globalne ekonomske krize i zbog borbe za resurse kao što su nafta i voda. U razgovoru za “Vreme” profesor Kler objašnjava zbog čega misli da je ova kriza opasnija od prethodnih: “Najpre zbog toga što svetska ekonomija nikada nije bila povezanija nego danas. Zbog toga možemo reći da nijedna zemlja nije pošteđena krize. Ova globalna kriza, međutim, ide ruku pod ruku sa još jednom globalnom krizom koja se tiče klimatskih promena. Nezapamćene suše pogodile su Argentinu, Australiju, delove Kine, Bliskog istoka, SAD… Kao posledicu vidimo skok cene hrane”.

VREME”: U knjizi predviđate učestalije nerede i nasilje, kako se kriza bude zaoštravala. U kojim zemljama postoje veći rizici od nereda?

MAJKL KLER: Očekujem da nasilje može da izbije u svakom delu sveta. U ovom času rizik je veći u Istočnoj Evropi, jer je kriza tamo sada najizraženija. Ali, kako se stanje bude pogoršavalo u drugim delovima EU i u SAD, očekujem proteste i nasilje kakve smo videli u Atini, baltičkim državama i u Rusiji.

Ko bi se mogao naći na meti narodnog gneva?

Za početak, na meti bi mogle da se nađu banke, korporacije koje ljudi smatraju odgovornim za ovu krizu. Ali, na meti bi mogli da se nađu i državni rukovodioci koji su ili iz neznanja ili korumpiranosti propustili da krizu spreče. Plašim se, međutim, da bi se gnev mogao okrenuti i protiv migranata i stranih radnika, ili manjina.

Amerikanci su danas prinuđeni da menjaju način života, jer su presahnuli bezgranični izvori kredita i nafte. Da li su građani spremni za ovakve promene?

Da ste me to pitali pre šest meseci, odgovorio bih ne. Sada se, međutim, stvari menjaju. Amerikanci manje troše, a više štede. To, nažalost, i jeste problem, jer će bez njihove potrošnje biti teško pokrenuti američku, pa i svetsku privredu.

S. Đ.

Iz istog broja

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu