Svet

Grčka uoči izbora

Zamena identiteta

Interese širokih osiromašenih slojeva ovoga puta obećava da zastupa konzervativna Nova demokratija (ND), dok PASOK, osnovan kao najširi sloj levice 1974, danas izražava (novu) elitu i one koji se s njom identifikuju

Od stalnog dopisnika "Vremena" iz Atine

PRETHODNIK I NASLEDNIK: K.Simitis i J.Papandreu

"Usuđujemo se, menjamo, napredujemo!" ili "Za solidarnost sa bližnjima", "Da vaš novac ne ode u vetar"? Dilema iz predizbornih slogana dva grčka rivala jeste i stvarna dilema pred biračima, koji će pokazati da li je zemlja spremna za nove globalističke vizije ili je toliko iscrpljena već postignutim i nesigurna u budućnost da joj samo opipljivo obećanje nešto govori. Paradoks: interese širokih osiromašenih slojeva ovoga puta obećava da zastupa konzervativna Nova demokratija (ND), dok PASOK, osnovan kao najširi sloj levice 1974, danas izražava (novu) elitu i one koji se s njom identifikuju.

Samo dve nedelje uoči prevremenih opštih izbora 7. marta, sondaže javnog mnjenja ukazuju da ND vodi sa oko tri procenta. Smena na čelu PASOK-a i energija koju je u predizbornu trku uneo njegov novi šef, bivši ministar spoljnih poslova Jorgos Papandreu, uspela je da za nešto više od mesec dana smanji razliku sa oko osam procenata. Papandreu, treći šef PASOK-a, sin osnivača stranke Andreasa, i unuk još jednog premijera, Georgiosa, bacio je na sto ono što su tražile čak i premorene i razočarane pristalice stranke: promene.

OSTAVKA: Počelo je sa ostavkom premijera Kostasa Simitisa na mesto šefa stranke i sazivanjem vanrednog kongresa koji je trebalo da izabere novog, potencijalnog budućeg premijera koji bi nastavio njegovu politiku. Statut stranke je promenjen preko vikenda da bi mogla da se ostvari ideja koja je trebalo da pokaže u praksi da promene zaista slede, bez obzira što je ista stranka na vlasti skoro neprekidno od 1981. (osim perioda 1989–93). Na turnejama autobusom širom Grčke, Papandreu je pozivao građane da "učestvuju" u politici i u oblikovanju sutrašnjice. Prvi korak: poziv da predsednika stranke bira baza (umesto kongresa, kao do sada), i to baza "članova i prijatelja" PASOK-a.

Rušenje stranačkih granica i razbijanje okoštalih mehanizama vlasti na koje svi imaju najviše prigovora, podrazumevalo je i rizik, jer je bilo prvo opipavanje pulsa birača o pozivu na "participaciju" i na "izazove novog vremena". Ispostavilo se da je uspeh bio daleko iznad očekivanja: ukupno milion ljudi izašlo je na "biračka mesta" – u bioskope, radnje i internet-kafee – da glasa za novog predsednika jedne stranke. U kontroverznoj proceduri bez presedana, masovnom aklamacijom izabran je jedini kandidat – Papandreu.

Uprkos kritikama iz redova opozicije, ali i nezavisnog tela za zaštitu ličnih podataka, o neustavnosti i nedemokratičnosti procedure, Papandreu je – ojačan legitimitetom masovne podrške – nastavio kampanju koja mnoge podseća na američke. Rezultate samog izbora (stranačkog) gledao je na televiziji u srcu poljoprivredne Tesalije, u lokalnoj kafani, u tamnoj košulji i prigodnoj kožnoj jakni podignutog okovratnika. Na mnogim stanicama njegovog predizbornog autobusa – još jedna novina za Grčku – sedao je za kompjuter i, kucajući s deset prstiju, odgovarao na mejl i mobilisao "civilno društvo" informatike i znanja da učestvuje i u elektronskoj demokratiji. Izmičući arsenalu starih opozicionih napada zbog korupcije i osiromašenja, Papandreuov tim je nametnuo svoju agendu i svoj ritam, i imao je odziv. Kampanja usmerena na mlade i sasvim novi duh urodila je plodom; "makaze" u sondažama javnog mnjenja su se približile, bez obzira na to ko je bio naručilac.

Praćen kritikama što gotovo i ne spominje naziv PASOK-a, iako se poziva na kontinuitet i sa njegovim osnivačem i sa prethodnikom, tehnokratom Simitisom, Papandreu je govorio o "novom demokratskom frontu" u formiranju. Počeli su da se menjaju i simboli – od prvih velikih mitinga, nove boje su počele da omekšavaju tvrdu zelenu pozadinu sa belim polusuncem: prvo tanka žuta linija na dnu zastave, koja se polako proširila, na kraju obogaćena i nežnoružičastom i svetloplavom, a belo polusunce se preobrazilo u cveće pastelnih boja i šarenih latica. Ko je hteo da vidi, znao je da se vodila oštra borba za preuzimanje glasova svih boja – i od levice i od desnice, ND, plavo-belih boja.

RIZIČNI POTEZ: Otvaranje je dostiglo kulminaciju kada je Papandreu pozvao – i dobio – istovremeno dvojicu najprominentnijih neoliberala, nekada izbačenih iz ND-a, i dvoje prominentnih levičara. Najrizičniji taktički potez doveo je u potpunosti u pitanje identitet stranke i – kako se pokazalo – rasterao deo beskompromisnih starih PASOK-ovaca. Iako neospornog ugleda i sposobnosti, bivši ministri, neoliberali Stefanos Manos i Andreas Adrijanopulos bili su prst u oko onima kojima je na duši država blagostanja. "Makaze" su opet počele da se šire, a umerena levica dobila nove argumente za to da ceo projekat, u stvari, širom otvara vrata još nemilosrdnijoj globalizaciji.

Papandreuove nedovoljno definisane ideje o "nedržavnim univerzitetima" i povezivanju obrazovanja sa tržištem rada dočekivane su kao puna privatizacija obrazovanja, a ideje o multifunkcionalnim školama sa gimnastičkim salama i internet-kafeima kao "izlaganje đaka na milost i nemilost profitu", jer – čemu komercijalizacija ako državne škole imaju i svoje gimnastičke sale i svoje kompjutere i internet? Predlog o zapošljavanju mladih diplomaca na četiri godine bez osiguranja kritikovan je kao početak kraja jednog od osnovnih prava zaposlenih, prava na osiguranje, i ozvaničenje prava poslodavaca da otpuštaju starije, da bi uštedeli na mlađima.

Konfrontacija generacija sa znatnom dozom diskriminacije izbila je na mnogim poljima: osim generalnog poziva na prilagođavanje novom vremenu, koji po definiciji više leži mladima, slogan o "obnovi" i dolazak nove generacije (mladih) pedesetogodišnjaka na čelo PASOK-a imalo je svoju rezonancu i u ND-u, koji od ranije vodi Papandreuov vršnjak Kostas Karamanlis. Povlačenje iz političkog života poslednjeg iz stare garde koja je formirala Grčku kakva je danas, bivšeg premijera, a sada počasnog predsednika ND-a Kostantina Micotakisa (prvi put poslanik 1946), označilo je i početak kraja nešto mlađih stranačkih "barona".

Personalne promene u ND-u nisu posebno upečatljive, osim što simbolišu socijalnu osetljivost: na čelu počasne liste tzv, državnih poslanika koji automatski ulaze u parlament jeste bivši predsednik Miltijadis Evert, ali je na njoj i pet žena i jedan invalid. Mnogo šareniju, ali i "težu" PASOK-ovu listu vode kompetentni evroposlanik za socijalna pitanja Ana Dijamantopulu (takođe srednja generacija) i grupa neoliberala i levičara.

Medijski mnogo potkovaniji i elokventniji, i sa argumentima druge kategorije, odabrani PASOK-ovi kadrovi za sada izlaze na megdan Novoj demokratiji na "prozorima" tv-ekrana. Osnovna linija podele je oko borbe za "kvalitet svakodnevice" – program s kojim je Simitis dva puta dobio izbore i koji je i dalje aktuelan, ali ga ovoga puta zastupa ND, siguran u pobedu.

Iz istog broja

Izbori u Iranu

Povratak konzervativaca

Davor Konjikušić

Rio de Žaneiro

Krvavi karneval

Sonja Kovacs

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu