“Mnogi naši poslovi, lični i državni, započeti su a nisu dovršeni, i naše kuće su započete i nedovršene – zvrje kao rugla pored izlokanih puteva, a ‘graditelji’ i ‘srpski domaćini’ tumaraju po njima kao posustale aveti. Mi smo slepi kod očiju, kod nas ‘kako koje gudi, sve više ludi’, da upotrebim tu srpsku izreku kao oblik samospoznaje”
Velikan koji je sebe poklonio Valjevu počiva na mestu nalik deponiji. A to nije samo Ljubin grob, već Valjeva i svih nas. To je tako, kada si za naprednjačku Srbiju govorio da „ovakve pošasti i hohštapleraja nije bilo od Srba ameba“