Radoznalo i sa zebnjom očekujem noć 17. decembra. Šta ćemo moji sugrađani i ja odlučiti o neposrednoj budućnosti? Da li ja, ovako mator, mogu da utičem na ponekog? Vredi pokušati
Veoma je važno umeti napraviti distinkciju između onoga ko radi u interesu “prosečnog glasača” mada ponekad ironiše i lamentira nad prividnom uzaludnošću svog posla, i onog ko tog istog “prosečnog glasača” urniše i poništava dok mu se licemerno dodvorava
Narativ o “otuđenim elitama” (“dubokoj državi”?) koje iz senke upravljaju svim procesima najvažniji je deo populističkog ideološkog fundusa. I što su one nevidljivije, to je nesumnjivije da postoje. Tako funkcioniše magijsko mišljenje
Postoji opšteprihvaćena teza, nažalost i od međunarodne zajednice, da izjave ambasadora stranih država koje podržavaju slobodne medije ili zaštitnike ljudskih prava predstavljaju mešanje u unutrašnje stvari države. Upravo je suprotno – međunarodna zajednica, u svojoj demokratskoj nemoći ili nesposobnosti, održava stranke na vlasti, ne praveći razliku između saradnje sa državom i nekritičnosti prema stranci na vlasti i njenim postupcima
Izveštaj francusko-nemačke ekspertske grupe je najvažniji konkretan doprinos koji je proizišao iz skorašnjih rasprava o potrebi da Evropska unija odlučnije preuzme svoju sudbinu u ruke
Gotovo 60 odsto mladih smatra da je Srbiji potreban jak vođa, što je najviši rezultat u poslednjih šest godina. S druge strane, procenat mladih koji odgovaraju sa „ne“ najmanji je do sada
Od dugoročne je koristi imati svest o tome kada je (i gde) vreme za gledanje filmova, a kada za izlazak na izbore. Pomešati te dve stvari može da bude od ogromne dugoročne štete
Generalna sekretarka Saveta za regionalnu saradnju (RCC) Majlinda Bregu izjavila je da sedam od 10 građana Zapadnog Balkana smatra da su lažne vesti problem za demokratiju, a 74 odsto vidi to kao bezbednosnu pretnju, saopštio je danas RCC
“Naša večita dilema je da li intelektualac gubi identitet ako ponudi usluge vlastima, odnosno da li tada prestaje da bude intelektualac. Mislilo se da je ovaj problem nestao, ali nije. I sirene koje zavode intelektualce su danas lukavije nego ranije, mehanizmi su nevidljiviji. A intelektualac, naročito kome barem mala doza cinizma nije strana, lako nalazi alibi. Izvanredne su danas šanse da se postane kvaziintelektualac”
Kada se iz javnog prostora izbaci mogućnost sporenja uzajamno suprotstavljenih političkih programa ne može više biti reči o demokratskoj republici već o autokratskom režimu. Takva nepolitička zajednica neminovno srlja u propast. Javni neprijatelj je, utoliko, uslov mogućnosti politike. Drugim rečima, ne može se prekid opštenja s javnim neprijateljem pravdati privatnim, ili moralnim razlozima. To je shvatila i Milica Đurđević Stamenkovski
Prosečan građanin Srbije teško da bi uopšte razumeo pitanje „za šta glasate?“, za koju ideju glasate, jer ideje su stvar republikanskog nadmetanja, dok u autoritarnim porecima postoji samo jedna ideja, ona koju artikuliše vođa. Prosečan srpski glasač, naprosto, nema iskustvo slobodnog javnog prostora u kojem se, više nego ličnosti, nadmeću ideje. Parcijalni ciljevi poput, recimo, zdrave životne sredine ili većih zarada, su ostvarivi i u neslobodnim društvima. Pa ako ih ispuni Vučić, onda neka Vučića, ili nekog njemu sličnog, šta će nam republika
Studenti su nekada bili najmoćnija poluga građanskih protesta. U Srbiji se ponovo organizuju ulični protesti, vidljivi su na društvenim mrežama, svi znaju za njih, ali im se studenati i mladi ljudi ne priključuju u ozbiljnijem broju. Deluje da se njihov društveni potencijal negde izgubio