Da li Dogovor za pobedu donosi nešto zaista novo i drugačije na antivučićevskoj političkoj ravni, kako to neki tvrde? Da li dokument koji je, na inicijativu Zeleno-levog fronta, potpisala grupa građanski orijentisanih parlamentarnih stranaka predstavlja dobar odgovor na uobičajenu kolektivnu kritiku? Da li on predstavlja znak da opoziciona scena postaje ozbiljnija, predanija i relevantnija? Ili će, kroz neki budući razvoj događaja, biti zaboravljen kao da nikad nije ni postojao