Mladi nisu blesavi. Dokaz je mizeran broj prijava za upise na profesorske smjerove na Matematičkom i Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

Zašto se mučiti integralima ili kratkouzlaznim naglaskom, kad se može potpisati pristupnica Srpske napredne stranke i kupiti diploma na kakvom opskurnom privatnom fakultetu? Dalje je samo nebo granica, čovjek može postati sve što poželi – ministar policije ili obrane, direktor EPS-a, guverner Narodne banke… I da ne nabrajamo dalje – čitalac se upućuje na biografije tipičnih naprednjačkih funkcionera.

Dobro, reći će neko, mnogi nemaju takve ambicije, a profesura je siguran, državni posao. Ma je l’ da?

U Ćupriji je prije nekoliko godina u Višoj medicinskoj školi osam nastavnica ostalo bez posla da bi se otvorila mjesta za apanažu naprednjačke ekipice predvođene poslaničkom trojkom – Aleksandar Martinović, Vladimir Orlić i Darko Laketić. Tih šezdesedestak hiljada dinara im je bio džeparac, a otpuštenim profesoricama jedini prihod.

Poštujući zabranu zapošljavanja u javnom sektoru, Martinović i ortaci  bili su angažovani u dopunskom radu. Ali može li iko pri zdravoj svijesti zamisliti lice na direktorskoj funkciji koje im ne bi obnovilo ugovor? Sasvim je drugačije sa profesorima matematike, srpskog ili geografije. Ako nalete na ambicioznog naprednjačkog direktora ima da prikupljaju kapilarne glasove, glume građane dok Vučić udara kakav kamen temeljac, na velikom odmoru pišu komentare protiv opozicije i nezavisnih medija… Ma sve što treba, samo da zadrže svoj loše plaćen posao.

Zapravo, obrazovanje je čist višak za Srbiju. Da je drugačije, ne bi bilo sve više samofinacirajućih, a sve manje studenata na budžetu; da je drugačije, ne bi prvi čovjek države na sva usta reklmirao dualno obrazovanje, samu srž minimalno plaćene radne snage u sponzoriranoj šrafciger ekonomiji; da je drugačije, vlast bi se sjetila prosvjetnih radnika i kada ne prijete štrajkovima zbog svog ponižavajućeg položaja.

Mlade nije moguće zavarati. Odavno su svjesni da ih nastavnički smjerovi na većini fakulteta osuđuju na život i rad u Srbiji. Ili, još jednostavnije – ponavljanje životne istorije svojih roditelja.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com