Republika Srpska dobila je dva predsjednika. Za sada u predsjedničkoj utrci pobjeđuju i "žena sa simpatičnim osmijehom“ i namrgođeni, očito vječni, lider Srba u ovom bosanskohercegovačkom entitetu. Izborna noć je bila jedna od najdužih, oboje su slavili, istina, različito euforični, dok se brojanje oteglo u nedogled. I još uvijek traje.

Dok čekamo pobjednika, sasvim je sigurno da je jedan od najvećih gubitnika ovih izbora Centralna izborna komisija. Ambiciozne najave da će rezultate za pojedinačne funkcije saopštiti nekoliko sati nakon izbora pretvorila se u zbunjujuću agoniju koja ni do sada nije zatvorena, dok su na biralištima uočena gruba kršenja izbornih pravila. Bilo je i hapšenja članova biračkih odbora.

Proglasiti i proslaviti pobjedu koja to nije, ako nije, narušilo bi kredibilitet Jelene Trivić koja je stekla povjerenje građana hrabrim izlaskom na crtu najmoćnijem Srbinu s ove strane Drine. Puno je uložila u ovu bitku, a da bi je olako prokockala. Ostavila je utisak ozbiljne žene. A njeni politički protivnici su u izbornoj noći doveli njenu vjerodostojnost u pitanje. U izbornoj kampanji su je diskreditovali kao "stranog plaćenika“, koji je "od Bajdena dobio novac da ruši Republiku Srpsku“ i njenog najvažnijeg čovjeka. Kasnije se ispostavilo da je dokaz u obliku papira iz važnih institucija SAD pun pravopisnih i gramatičkih grešaka.

Na drugoj strani, Milorad Dodik je izašao u nekoliko navrata pred medije da im najavi kako će najaviti izbornu pobjedu. A kako je on legalista, čekao je zvanične rezultate institucije koju ne priznaje i koju osporava. Tako čekajući CIK nije proslavio ni pobjedu Željke  Cvijanović. Prije sopstvene.

Što nikada ranije nije činio, čime je samo kod nevjernih Toma budio sumnju.

Pojedini  rezultati su ovu sumnju dodatno pojačali, kao Dodikova prednost od skoro deset hiljada glasova u gradu poznatom po podizanju tužbi protiv nekoliko stotina članova biračkih odbora za izborne krađe na lokalnim izborima. Broj ukradenih glasova bio je iznosio nekoliko desetina hiljada. Za ovo krivično djelo niko nije završio u zatvoru. Nenaučena lekcija? Ili potvrda da zakon ne vrijedi za sve.

Da je Dodik lošije prošao nego njegova stranka govore i podaci da je u nekim tradicionalnim uporištima SNSD-a poput Mrkonjić Grada imao prednost od tek nekoliko stotina glasova. U nekima je čak izgubio.

A kada je razlika među kandidatima jednaka broju nevažećih listića zvoni na uzbunu.

Za mnoge posmatrače izvana Jelena Trivić nije se činila ozbiljnom kandidatkinjom koja bi mogla pobijediti moćnog Dodika. Za one unutar BiH učinila je ovu bitku jednom od najneizvjesnijih do sada. Dodikova moć je načeta, osipa se, što ne znači da i dalje, pod pretpostavkom da pobijedi i da ne bude ponavljanja izbora na čemu će u krajnjem slučaju partija Jelene Trivić insistirati, neće upravljati svim procesima i obavljati sam sve funkcije.

Nama ostaje da se bavimo time koliko je Aleksandar Vučić i kome pomogao u ovoj izbornoj bici, da li je Dodiku više štetio ili koristio sastanak sa Putinom, pa je to razlog zašto su njegove  pristalice slavile izborni rezultat u majicama sa likovima dva velika politička prijatelja, u uslovima kad se malo ko od svejtskih državnika sreće sa Putinom.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com