Rusija

Ruski put: Duma

Foto: AP Photo/Alexander Zemlianichenko

8. 6. 2022. / 8.17

Duma i Evropski sud za ljudska prava: Svako ide svojim putem

Za vlasti u Moskvi presude Evropskog suda za ljudska prava više neće biti obavezujuće. Iako slučaj opozicionog lidera Alekseja Navaljnog pokazuje da Kremlj za presude suda u Strazburu nije mario ni ranije, državna Duma je usvajanjem novih zakona i formalno raskrstila sa evropskom međunarodnom instancom koja obavezuje na poštovanje ljudskih prava

S.P
Ruska Duma izglasala je u utorak dva zakona kojim Moskva definitivno raskida sa obavezama prema Savetu Evrope, iz kog je izbačena 15. marta zbog agresije na Ukrajinu. Radi se o pravnim aktima koji omogućavaju vlastima u Rusiji da sve presude Evropskog suda za ljudska prava donete posle 15. marta ne sprovedu.

To znači da Evropski sud za ljudska prava u Rusiji više neće biti osnov za reviziju presuda ruskih sudova. Kako je rečeno u Moskvi, taj sud je postao "instrument političke borbe u rukama zapadnih političara" protiv Rusije.

Kako se navodi u saopštenju državne Dume, sva ranija plaćanja kompenzacija po odlukama Evropskog suda za ljudska prava biće isplaćivana u rubljama i na račune u ruskim bankama.

Evropski sud za ljudska prava uveden je u strukturu Saveta Evrope (SE), najveće organizacije na kontinentu za poštovanje ljudska prava, kao organ koji nadzire poštovanje osnovnih ljudskih prava pobrojanih u Evropskoj Konvenciji za zaštitu prava i osnovnih sloboda. Po svojoj prirodi ovaj sud, sa sedištem u Strazburu, ne predstavlja instancu iznad nacionalnih sudova, već se pred njim pokreću postupci tek onda kada su iscrpljena sva pravna sredstva u nekoj državi članici SE.

Sud koji čini podjednak broj sudija iz svih država Saveta Evrope ima nadležnost da utvrdi da li je u nekom konkretnom slučaju došlo do povrede nekog od ljudskih prava. Po odluci Suda, države članice dužne su da obeštećenima nadoknade štetu koju je propisao Sud.

Rusija je i pre agresije na Ukrajinu imala kompleksne odnose sa ovim sudom. Zbog sistematskog kršenja ljudskih prava, najveći broj slučajeva pred sudom u Strazburu bio je iz Rusije. Godinama su svoja prava baš pred ovim sudom tražili oteti i diskriminisani Čečeni jer za njihova prava Rusija nije marila.

Slučaj Navaljni

Tenzije su bile na vrhuncu u slučaju opozicionog lidera Alekseja Navaljnog kada je Moksva odbijala da ga pusti na slobodu i pored toga što je Evropski sud za ljudska prava utvrdio da postoji rizik po život i zdravlje Navaljnog.

Još 2017. godine u Strazburu je zaključeno da je postupak protiv Alekseja Navaljnog i njegovog brata Olega, koji su u Rusiji bili optuženi da su prevarili rusku podružnicu francuske kozmetičke kompanije, bio nepravedan. Nakon što se Navaljni posle lečenja u Nemačkoj zbog trovanja novičokom, za šta se na Zapadu smatra odgovornim Kremlj, vratio u Rusiju ponovo je uhapšen i osuđen na skoro tri godine zatvora "jer se nije na vreme javio nadležnom sudu".  Tada je od Kremlja zatraženo da se Navaljni odmah pusti na slobodu.

Uprkos pritisicma Moskva je poručivala da zahtev Evropskog suda za ljudska prava ne može biti ispunjen, a ruske vlasti pozivale su se na izmene Ustava iz 2020. godine kojima nacionalni zakon u Rusiji ima prednost nad međunarodnim pravom i međunarodnim sudovima. Tada se nije isključivala mogućnost da Savet Evrope uvede strožije sankcije ruskim vlastima, a spominjalo se i izbacivanje iz SE kao poslednji korak.

Rusija je na kraju, i pored sistematskih kršenja ljudskih prava godinama unazad, iz Saveta Evrope izbačena zbog agresije na Ukrajinu.

FoNet/DW 

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu