Miroslav Mišković pravosnažno je oslobođen svih optužbi. Tokom većeg perioda svoje vlasti, naprednjaci su ga tretirali kao oličenje zla po uzoru na likove iz ranih filmova o Džejmsu Bondu. I nije režim demonizirao samo najvećeg biznismena u zemlji, već i svakog drugog tko je zdravorazumski i profesionalno tretirao tu Vučićevu "borbu protiv kriminala i korupcije“. U tom kontekstu, predsjednik Srbije je čak i na završnim predizbornim konvencijama nazivao "Vreme“ "Miškovićevim i tajkunskim novinama“.

Da li će se sada izvinuti zbog uvreda i nanesene štete? Prvenstveno Miroslavu Miškoviću, ali i "Vremenu“, drugim medijima, javnim ličnostima..?

Naravno da neće, Aleksandar Vučić ima mnogo većih briga. Može li sada – dok  ruski tenkovi tutnjaju ukrajinskim ravnicama – objasniti simboliku njihovog učešća na paradama Vojske Srbije? Ili hvalisanja tolikom družbom sa Putinom? I kako se dogodilo da u strogo kontroliranim režimskim medijima Srbija liči na rusku guberniju, a njena vlast na aktiviste Jedinstvene Rusije? Zapravo, kolika je cijena podilaženja autokrate sa Andrićevog venca onom u Kremlju i pretvaranje građana u njihove taoce?

Rusija je napala Ukrajinu, državu članicu Ujedinjenih nacija. Širenje NATO-a na istok nije nikakvo opravdanje. Teško da i sam Putin vjeruje da će Rusija sada biti sigurnija. A i kako bi poslije ciničnih izjava da je Ukrajina Lenjinova izmišljotina, te da nije imao drugog izbora. Ne treba posebno objašnjavati kakva je to poruka osamostaljenim republikama bivšeg Sovjetskog Saveza. Posebno za one gdje se, poput Ukrajine, šefovi država smjenjuju na izborima.

Američke intervencije u XXI vijeku unesrećile su Bliski istok. Ništa suštinski nisu promijenile. Naprotiv, samo su povećale odium islamskog svijeta spram Zapada. Rusija sada teško unesrećuju Ukrajinu, ali sa jednim važnim dodatkom.

Naime, sam Putin je govorio o vjekovnoj povezanosti ruskog i ukrajinskog naroda. Zašto li su onda te veze toliko zakazale? Kako to da Ukrajincima nije imao ništa drugo ponuditi osim eksplozija krstarećih raketa i artiljerijskih granata? I što li je mislio poslije aneksije Krima – kojoj će se strani okrenuti službeni Kijev uprkos dubokim unutrašnjim podjelama?

Teško je procijeniti buduće Putinove poteze. Sve racionalne analize pale se u vodu. U suprotnom, izostala bi invazija Ukrajine. Zato je sasvim zamislivo da anektira njenu teritoriju do Dnjepra ili dokle god želi. Posljedice po mir i bezbjednost Evrope i svijeta potpuno su nesagledive.

Srbija nije otok mimo svijeta. Stav prema Ukrajini ne može biti pitanje ličnih sklonosti i populističkog podilaženja. Aktualni režim je unison da je 1999. NATO izvršio agresiju na SR Jugoslaviju. Evo mu prave prilike da se pokaže dosljednim i primjeni isto mjerilo na rusku invaziju Ukrajine.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com