Zlatnu medalju za ovu nedjelju osvojila je nelagodnost. Riječ je o dominantnom osjećaju građana poslije kolapsa TENT-a: dok cijena plina na berzi probija nebesku granicu najavljujući energetsku krizu, otvoreno je pitanje kakva zima čeka Srbiju.

Naime, menadžment EPS-a i oni koji su ga postavili – od predsjednika Srbije pa naniže – izazivaju duboku strepnju. Na djelu je zaista savršena oluja. Meteorološkim rječnikom – ciklon nesposobnosti izazvan autoritarnim i demagoškim načinom vođenja države.

Slučaj TENT-a bacio je svjetlo i na direktore ostalih javnih poduzeće. Kakav je to kadar? Izdvajati pojedina imena ne vodi nikud pošto svi liče jedni na druge do neprepoznatljivosti. Ukratko: "zaslužni“ partijci, mahom sa kupljenim diplomama i plagiranim doktoratima, svjesni kome duguju imenovanja i spremni da sve progutaju i učine kako bi ih zadržali. Rijetko se među njima može naći netko stvarno stručan.

Ako je uprava EPS-u ogoljena u svom javašluku i nesposobnosti, ne postoji razlog za vjerovanje da je išta bolje u drugim javnim poduzećima koja nisu od tolikog značaja i u žiži javnosti. Hoće li u Srbiji poslije naprednjaka ostati kamen na kamenu?

Ovako stižemo do srebrne medalje osvojene ove nedjelje. Pripada Dariji Kisić Tepavčić za jedinstven doprinos istoriji beščašća. Njenog napad na režisera Gorana Markovića ne bi se postidio ni sam Šešelj. U osnovi, to je realistični autoportret: iz najnižih poltronskih potreba, ministrica za rad i još ponešto pocupkuje da ne bi ispala iz vidokruga Aleksandra Vučića. Ništa ovdje ne mijenja mogućnost da je njena prostota samo projektni zadatak u sklopu preusmjeravanja pažnje javnosti sa kolapsa TENT-a.

Zbog svega ovog Tepavčević Kisić djeluje poput pojedinih likova iz Markovićevih filmova. Neka ih pogleda, lako će se prepoznati.

Na kraju, brončana medalja odlazi organizatorima ekoloških protesta. Nakon povlačenje zakona o eksproprijaciji i referendumu, borba za "zrak, zemlju i vodu“ ni izdaleka nije završena.  Aleksandar Jovanović Ćuta i drugi zato pozivaju na nastavak protesta poslije Božića.

Uglavnom, nije istina da su u Srbiji sravnjene sve demokratske institucije. Ostala je samo jedna, a zove se – ulica.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com