Istorijska tura ulicama Zagreba "Šetaj sa Titom“ (Walk with Tito), koja zainteresovane vodi u prošlost države koje više nema, izazvala je mnogo reakcija u Hrvatskoj. Šetnja je zamišljena kao otkrivanje zanimljive životne priče Josipa Broza Tita i dela njegovog revolucionarnog puta povezanog sa Zagrebom.

Kao i uvek, prva je "udicu zagrizla“ desnica. Za Domovinski pokret ovakva šetnja je "ideološka provokacija“ i promocija komunizma, što je "neprihvatljivo sramoćenje grada Zagreba“. Kako navode, nova vlast u Zagrebu koja se predstavlja kao "komunalna“ jedino što reciklira su "istorija i komunistički simboli“.

Istoričar i publicista Dragan Markovina  kaže za "Vreme“ da je ovaj program javno osporila klerikalna desnica, ali da ne treba imati iluzija oko toga da tako mnogi Hrvatskoj misle, samo nisu dovoljno upućeni u stvarno društveno nasleđe da bi to javno i iskazali.

"Drugim rečima, klerikalna desnica je očigledno stvarno poverovala u to da svet počinje od 1991. godine. Međutim, interesantno je kako su u to stvarno poverovali, dok verno slede cinizam o slobodnom tržištu roba i ideja, iza kojeg se krije monopol desnice nad svim što se događa u društvu, posebno na polju ideja“.

Prema njegovim rečima, Hrvatska je doktorirala na revizionističkom pristupu jugoslovenskom razdoblju. Dodaje da je i u ideološkom smislu Hrvatska zamišljena da bude baš to – Anti-Jugoslavija ili Ne-Jugoslavija. Markovina kaže da Tuđman to nikada nije ni krio, pa je zato u Ustav ubacio zabranu nekog novog udruživanja sa ostalim jugoslovenskim republikama.

Dodaje da bez obzira što je izvorni narativ HDZ-a kontrarevolucija, činjenica jeste da je jugoslovenstvo od početka bilo i hrvatska ideja.

"Hrvati su odigrali ključnu ulogu u stvaranju i jedne i druge Jugoslavije, kako ideološku u prvoj, tako i borbenu, partizansku u drugoj, tako da  partizanska tradicija čini autentičnu baštinu Hrvatske i zbog toga je preživela u memoriji ljudi“.

Smatra da katolička crkva, koja predstavlja gotovo pa državnu religiju i ima monopolističku moć moralne ucene nad svakom vlašću, jednostavno ne može da podnese socijalističko nasleđe. Kako kaže, to je sve dodatno potpomognuto sa nedostatkom bilo kakve želje za suočavanjem sa vlastitom kolaboracionističkom ulogom u Drugom svetskom ratu i borbenom antikomunizmu.

Markovina dodaje da je antifašistička borba odbojna u tolikoj meri, i zbog toga što se crkva trudi da prećuti sve one sveštenike, kojih nije bilo malo, a koji su sudelovali u antifašizmu.

"Od Svetozara Ritiga, preko mostarskog biskupa Alojzija Mišića, do Vida Mihičiča, fratra s Badije. Njih, dakle, duboko potiskuju, a izuzetno problematičnog Stepinca žele pretvoriti u sveca“, kaže Markovina.

Na pitanje na koji način se o Jugoslaviji govori u hrvatskim istorijskim knjigama, Markovina navodi da se tu situacija znatno promenila u odnosu na devedesete godine, iako čak ni tada niko nije bio toliko besraman da napiše bilo šta afirmativno o Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Ukazuje na to da je priča o njenom zločinačkom karakteru ipak bila umanjena, dok se Jugoslavija po pravilu posmatrala kroz posleratne obračune i činjenicu da je bila jednopartijska država.

 

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com