Za “Vreme” iz Banja Luke

Poslije utvrđivanja optužnice protiv Milorada Dodika, njegove pristalice su je pokazalo svu raskoš ratničkog vokabulara prema strancima i “političkom Sarajevu”. Ima ti svega udruženog zločinačkog poduhvata, desanta, diktature, političke hajke, razvlašćivanja Republike Srpske, ponovnog pokušaja okupacije iz Njemačke, napada na jednog čovjeka a time i na cijelu Republiku Srpsku. Ukratko, Dodik je izjednačen sa Republikom Srpskom.

“Napad na pojedinca u ovom slučaju na predsjednika Republike Srpske, svakako je napad na cijelu Republiku Srpsku i to je važno da ponavljamo, jer je ovo još jedna potvrda što predstavlja nametnuti okvir koji se zove Bosna i Hercegovina i koji se razlikuje od svega onog dogovorenog i međunarodno potvrđenog u Dejtonu”, kategoričan je entitetski premijer Radovan Višković.

BEOGRADSKA TIŠINA

Nasuprot ovoj gromoglasnoj i orkestriranoj javnoj kampanji, odzvanjala je istovremeno neugodna beogradska šutnja. Prekinuo ju je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, koji misli da postoji ideja da Dodik bude uhapšen: “Rekli su mi da je Dodik u pravu, ali da mora da prođe vrijeme… Prošlo je više od godinu dana od tada, a oni su nastavili da pritišću Republiku Srpsku.”

U dijelu ovdašnje javnosti stiče se utisak da Vučić štiti Dodika sa sve veće udaljenosti. On sam vidno je nervozan, iako smatra da je optužnica farsa, kojom se više bave novinari nego on sam, ipak će se odazvati pozivu Suda BiH. Istina, on taj sud ne priznaje i smatra da nije dejtonska kategorija, presudu poštovati neće a time je neće ni sprovesti.

Mnogi pravni stručnjaci su oprezni kada govore o samom ishodu presude, ona može biti i oslobađajuća. Advokat Vlado Adamović kaže da Sud BiH treba pustiti da radi svoj posao, apelujući na to da ovaj proces bude jedan redovan sudski postupak, da mu se ne daje veća pažnja. Slučaj smješta u okvir između razmatranja nelegitimnosti visokog predstavnika što će biti temelj Dodikove odbrane, i neprovođenje njegovih odluka, s druge strane. Već sada je jasno da od Adamovićevih apela neće biti ništa. Možda čak ni od suđenja, ako je suditi prema izjavi nekadašnjeg sudije i profesora ustavnog prava Nurka Pobrića. On ne isključuje mogućnost da u BiH, u kojoj je pravosuđe pod evidentnim političkim pritiskom, do suđenja Dodiku i ne dođe: “Sada kada je potvrđena optužnica, očekuje se početak suđenja. Međutim, postoji mogućnost da Tužilaštvo BiH u svakoj fazi postupka odustane od krivičnog gonjenja Milorada Dodika. Govorim samo o mogućnostima, o vjerovatnom političkom uticaju na pravosuđe, a šta će se desiti u stvarnosti, vidjet ćemo. Ja bih volio da griješim, ali to jeste moguće.”

Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Dodika i Miloša Lukića, v.d. direktora Službenog glasnika RS “zbog krivičnog djela neprovođenja odluke visokog predstavnika iz člana 203.a stav 1 Krivičnog zakona BiH”, mjesec dana nakon podizanja optužnice 11. avgusta i vraćanja na doradu. Tužilaštvo je predložilo saslušanje šest svjedoka i ulaganje 59 nematerijalnih dokaza. Optuženi imaju rok od 15 dana da podnesu prigovore na sadržaj optužnice. Glavni pretres bi, prema zakonu, trebao biti zakazan u roku od 30 dana, ali se može izuzetno produžiti za još 30 dana.

PUT PREMA NIGDE

Saga sa optužnicom protiv Dodika počela je nakon što je u entitetskom parlamentu usvojen Zakon o nepoštivanju odluka Ustavnog suda BiH čemu je prethodila izmjena Pravilnika o radu ove sudske instance. Prije toga poslanici Narodne skupštine RS su usvojili i izmjene Zakona o objavljivanju propisa prema kojem Službeni glasnik RS nije obavezan da objavljuje odluke i bilo koji akt koji donosi visoki predstavnik u BiH. Nakon toga Kristijan Šmit je poništio ove odluke Narodne skupštine i izmijenio Krivični zakon BiH – sada se kao krivično djelo predviđa neizvršavanje odluka ili sprečavanje izvršavanja odluka visokog predstavnika. Propisana kazna zatvora je do pet godina.

Tužilaštvo u optužnici traži zatvorsku kaznu, ali i da se “osumnjičenima izrekne mjera sigurnosti zabrane obavljanja funkcija i to osumnjičenom Miloradu Dodiku prestanak obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske, a osumnjičenom Milošu Lukiću prestanak obavljanja funkcije direktora Javne ustanove “Službeni glasnik Republike Srpske” u trajanju od deset godina.

Zauzvrat, politički i pravni autoriteti iz Republike Srpske tvrde da visokog predstavnika nije potvrdio Savjet bezbjednosti UN, pa on nije legitiman – krivično djelo ne postoji jer nema zakonodavca. Na drugoj strani, u Federaciji BiH se priziva Šmitova intervencija s obzirom da je dobio otvorenu podršku svih relevantnih zapadnih zemalja, uključujući i Sjedinjene Američke Države. Akciju Tužilaštva i Suda BiH podržale su SAD, Velika Britanija, Njemačka i još neke uticajne vlade zemalja Evropske unije. Francuska je Dodikovu zabranu ulaska Šmita u RS označila napadom na ustavni poredak BiH. Za njih je ovakav razvoj događaja uslijedio nakon niza zabrinjavajućih mjera koje je ovaj entitet nedavno usvojio, ograničavajući slobodu medija i narušavajući jedinstvo BiH.

Francuzi su pozvali političke snage u RS da se vrate na put reformi neophodnih za ostvarenje perspektive članstva BiH u cjelini: “To je suprotno nastojanjima bosanskohercegovačkih vlasti da zemlju približe Evropskoj uniji, u korist svih građana BiH. Francuska, kao svjedok Dejtonsko-pariškog sporazuma, potvrđuje svoju podršku Schmidtu i nastaviće čvrsto podržavati jedinstvo i teritorijalni integritet BiH.”

DISKUSIJA O KOJOJ NEMA DISKUSIJE

Dodikov advokat je po njegovom zahtjevu odmah tražio izuzeće sutkinje Jasmine Ćosić Dedović zbog “razumnih sumnji u njenu nepristrasnost”. Konkretno: “Sutkinja Jasmina Ćosić Dedović svojevremeno je bila kandidat za sutkinju Međunarodnog krivičnog suda u Hagu, a Milorad Dodik, tada u svojstvu člana Predsjedništva BiH, protivio se njenom imenovanju na navedenu pravosudnu funkciju u ime BiH.” Zahtjev za izuzeće sutkinje Ćosić Dedović Sud BiH je odbio.

Istovremeno sa pripremom odbrane za suđenje, koja se temelji na tvrdnji da ne postoji “krivično djelo koje se inkriminira jer nema legitimnog zakonodavca”, Dodik je najavio blokadu usvajanja svih zakona, iako izvještaj o napretku BiH ka EU visi nad glavom reformskim političkim snagama dok se ne riješi Zakon o Ustavnom sudu BiH. U paketu mora ići i Zakon o Sudu BiH.

Dodik je zaprijetio i novim otcjepljenjem Republike Srpske ukoliko “nelegitimni visoki predstavnik” nametne zakon o državnoj imovini.

Visoki predstavnik na drugoj strani ne ostaje dužan. On smatra da “Milorad Dodik očito pokušava da napadne dvije institucije koje njemu ne odgovaraju. Jedna je OHR, a druga još važnija, dugoročno, u stvari je Ustavni sud BiH. On trenutno pokušava Ustavni sud na takav način da organizuje da on donosi odluke onako kao on to želi. To je taj otrov za demokratsku budućnost BiH. Evropska unija inače, kada je riječ o uslovima za ispunjavanje standarda, neće popustiti.” Prema Šmitu, odluke “Ustavnog suda se provode i nema diskusije”.

“Kad su takve stvari u pitanju, ovdje se to predstavlja kao lična uvreda”, nastavlja Šmit. “Ni gospodin Dodik ne stoji iznad zakona. Mislim da to nije sasvim dobro shvatio – on nije ni sultan, ni car, nije ni austrijski car niti je kineski car.” Upozorio je Dodika da je moguće da je obuo preveliki broj cipela da bi bio partner Vladimira Putina. “Opasnost da ga neko iskoristi, da ga gospodin Putin iskoristi, kao lutkicu, velika je, a on time dovodi stabilnost u opasnost.”

Ministar odbrane Bosne i Hercegovine Zukan Helez izjavio je da raspolaže obavještajnim podacima prema kojima Dodik priprema bijeg iz zemlje: “Ima nekoliko opcija. Najvjerovatnija je zatvor. Postoje obavještajni podaci da on priprema bijeg iz BiH. On se ne može izvući iz ove situacije. Sam sebi je napravio ovo. Godinama govori da je RS ugrožena. Sam sebi govori da će neko ukinuti RS, pa je brani.”

Helez je ovom izjavom izazvao Dodikov podsmijeh. Ipak, da li će dobiti predviđenu kaznu ili biti oslobođen, otvoreno je pitanje pošto se optužbe dokazuju u sudnici, a kako kažu pravnici, ono što se u javnom narativu podrazumijeva, u sudnici vrlo često nije tako.

PITANJA BEZ ODGOVORA

Da li će Dodik taktički nadmudriti političke protivnike prema onoj “tresla se gora, rodio se miš” i dobiti ono što je stavio u zalog u ovoj političkoj bici u kojoj konop zategne do gušenja, pa onda dobije šta želi? Da li će uspjeti da mobiliše dovoljno smrtnika da braneći Republiku Srpsku odbrane i njega? I da li će pravosuđe odjednom odoljeti političkom pritisku sa kojim živi uglavnom u ljubavi zadnja dva desetljeća?

Ali, da li će u tom slučaju pobornici teze da je riječ o politički montiranom procesu priznati pobjedu prava nad politikom a time i nelegitiman sud, slaviti poraz visokog predstavnika u BiH čiji legitimitet će odbrana nastojati osporiti u ovom sudskom procesu, ili će nastaviti negiranje svega što nije po mjeri zvanične politike RS? I hoće li Šmit sa riječi preći na djela i “provesti mjere prema ovlašćenjima koje ima, kada stvari ne budu mogle više da idu dalje”, i iskoristiti sva ona prava i mandate koje je imao najprepoznatljiviji visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun. Ima ih i on i na njih se poziva.

Kako god, dok se ovaj pravosudni postupak dovodi do tačke političkog usijanja, sigurnosna situacija u zemlji nastavlja da se pogoršava. Iako nas politički autoriteti uvjeravaju u suprotno.