Ovih predizbornih dana svjedoci smo pojačane aktivnosti nadležnih, policije i tužilaštava, u hapšenju mnogih iz srpskih firmi koji su odranije poznati organima gonjenja; zajednički nazivnik svih postupaka države protiv uhapšenih jest – zloupotreba službenog položaja, usprkos najavama da će to krivično djelo biti ukinuto budućim izmjenama Krivičnog zakona Srbije.

Od Stanka Subotića Caneta, preko konzularnog osoblja u SAD koje je po hitnom postupku izdalo pasoš povlaštenom nasilniku Miladinu Kovačeviću, do posljednjih uhapšenih iz pančevačke Azotare, svima je zajedničko da ih država goni zbog zloupotrebe službenog položaja. Isto djelo je na teret stavljeno i Mirjani Marković zbog nezakonite dodjele stanova bebisiterki njenog unuka, nekadašnjem direktoru RTS-a Dragoljubu Milanoviću (kojem se sudi također zbog stanova), Slobodanu Raduloviću iz "C marketa", manekenki Katarini Rebrači zbog navodnih malverzacija novcem prikupljenim za dobrotvorne namjene, u javnosti već zaboravljenim i skrajnutim navodnim pripadnicima "stečajne mafije"…

PARADOKS: Već po ovo malo nabrojenih imena – a u toku je više od 850 postupaka protiv optuženih za to krivično djelo, u što ne treba uračunavati rezultate predizborne efikasnosti organa gonjenja – potpuno je jasno o kako rastezljivom krivičnom djelu je riječ. O "kaučuk normi", kako to jasno i precizno naziva advokat Slobodan Beljanski.

Anahronost te "kaučuk pravde" Beljanski je analizirao još 2008. godine, na okruglom stolu Beogradskog centra za ljudska prava. Širok i neodređen sadržaj te norme, kazao je tada, izdašno koristi za selekciju kadrova u državnim organima i privrednom poslovanju, zasnovanom na društvenom vlasništvu. "Osnovni paradoks sastoji se u tome što je jedan od elemenata bića ovog krivičnog dela i samo korišćenje službenog položaja da bi se sebi ili drugome pribavila neka imovinska korist. Poseban problem čini prenošenje istovetne krivice i na odgovorno lice u preduzeću ili drugom licu, pri čemu su u odgovorna lica, na osnovu zakonskog glosara (član 112), uvršteni i vlasnici preduzeća ili drugih subjekata privrednog poslovanja. Znači, za zloupotrebu službenog položaja mogao bi da odgovara i vlasnik preduzeća koji je iskoristio svoj vlasnički položaj da bi sebi pribavio imovinsku korist, tj. da bi, radeći ono za šta je svoje preduzeće registrovao, stekao dobit!", kaže Beljanski.

Krivično djelo zloupotrebe službenog položaja u našem ranijem (jugoslavenskom) krivičnom zakonodavstvu bilo je kreirano u skladu s tadašnjim jednopartijskim sistemom i tzv. samoupravnom socijalističkom ekonomijom. Danas imamo privatno vlasništvo, navodno slobodno tržište i poduzetništvo, samostalne i ravnopravne privredne subjekte, dok s druge strane – posebno posljednjih godina – imamo pravu inflaciju postupaka protiv privrednika zbog tog nedefiniranog i teško dokazivog krivičnog djela. Taj "kaučuk propis", "treger paragraf" ili "omnibus propis", kako ga nazivaju stručnjaci – kako kaže advokat dr Beljanski – "i dalje je namenjen arbitrarnoj upotrebi za nivelisanje političkih interesa moćnih privrednih lobija".

Jer, ono se odnosi na bilo koju službenu osobu (ali i odgovornu, što je posebno sporno) koja iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračenjem granice svog službenog ovlaštenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom korist, drugome nanese štetu ili teže povredi prava drugog.

DOPUNE PARADOKSA: E sad: Vlada Srbije predložila je Skupštini Srbije donošenje (još jednog) Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakonika, upravo pozivajući se na međunarodne standarde i preporuke evropskih institucija, koje inzistiraju da Srbija to rastezljivo djelo zloupotrebe službene dužnosti izbaci iz zakona, jer je ono suprotno principu pravičnosti (i zakonitosti) i vladavini prava. U tom prijedlogu, kojega još formalno postojeći parlamentarni saziv od januara ove godine nije imao vremena razmotriti (imaju pametnija predizborna posla!), međutim, nema ukidanja spornog krivičnog djela. Naprotiv, tek se prijedlogom uvode neka nova krivična djela, uz traženje da se sve napravi po hitnom postupku, jer bi u suprotnom mogle nastupiti "štetne posljedice po rad pravosudnih i državnih organa".

O štetnim posljedicama još ne znamo ništa, nitko se time ne bavi, ali svakako će se one mjeriti i posljedicama ovih silnih hapšenja posljednjih dana po osnovu zloupotrebe službenog položaja, umjesto da je taj relikt socijalizma – kojega se svi rezolutno odriču – ukinut i da su uvedena konkretna krivična djela, jasno definirana i nepodložna proizvoljnim tumačenjima, poput ovoga koje je na snazi.

No, taman da se to i dogodilo, da su svi nadležni obavili svoj posao i izmijenili KZ, što je od njih očekivala i očekuje EU, opet se ne bi ništa promijenilo. Naime, pompezno najavljujući izmjene KZ-a, državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen (priznajući da preporuke međunarodnih tijela zaduženih za korupciju od Srbije traže da se ukine ovo arhaično krivično djelo, koje mnoga zakonodavstva ne poznaju i zbog kojega Srbija ne može da dobije izručenje nekih biznismena za kojima je raspisana Interpolova potjernica), iznio je i stav da se to krivično djelo mora ukidati – postepeno. U suprotnom, svi postupci koji se ne okončaju do donošenja izmjena KZ-a "pali bi u vodu".

U najkraćem, zloupotreba službenog položaja neće odmah po izmjeni KZ-a biti brisana, već će ostati u zakonu, ali će se druga klasična krivična djela vezana za korupciju bliže odrediti i proširiti (primanje i davanje mita, zloupotreba ovlaštenja u privredi, trgovina utjecajem, pranje novca, namjerno tjeranje firme u stečaj…).

SLUŽBENI PARADOKS: Službeni podaci, inače, kažu, da se kad je riječ o privrednom kriminalu, gotovo trećina predmeta odnosi na zloupotrebu službenog položaja i prevare u poslovanju. Do polovine prošle, 2011. godine, u sudovima u Srbiji postupalo se u oko 850 predmeta zloupotrebe službenog položaja, a statistika kaže da se godišnje donosi između 680 i 740 osuđujućih presuda ili – oko četiri hiljade u posljednjih šest godina.

Ako optimistično pretpostavimo da će zloupotreba službenog položaja i biti uskoro ukinuta, ostaje pitanje ovih već pokrenutih silnih postupaka koji ostaju "na snazi". "Gde je tu jednakost građana pred zakonom?", pita se advokat Beljanski u svom autorskom tekstu (pescanik.net, 6. jun 2011) koji kaže da će – prema najavama državnog sekretara Homena o "paralelnoj" primjeni starog i novog krivičnopravnog rješenja – na sceni biti eklatantno kršenje jednakosti građana pred zakonom, jer će bar 850 okrivljenih biti suđeno, dok će nebrojeno drugih, koji su učinili ili će učiniti isto, biti pošteđeno. "Jedno odavno preživjelo krivično delo poživjet će kod nas još dovoljno dugo da bi se okončali predmeti koji su u toku, pretpostavlja se osuđujućim presudama, te ćemo, nasuprot pravilu da nema krivičnog dela bez zakona (nullum crimen sine lege) biti u situaciji da krivičnog dela i ima i nema, jer se u pojedinim slučajevima neće primenjivati iako je propisano, a u pojedinim će se primenjivati iako je po općem mišljenju izgubilo svaki ratio legis." Zloupotreba službenog položaja još jedno će vrijeme izdašno poslužiti za zloupotrebu prava i pravosuđa u nepravne svrhe. "Ako se ovakvi zaključci zaista mogu izvesti, a za sad ne vidim način da se stvar protumači drugačije, imali bismo istovremeno na sceni i kršenje Ustava i zakona, i instrumentalizaciju tužilaštva i suda, i korišćenje krivičnih postupaka za političke obračune", zaključuje u svom tekstu advokat dr Beljanski.

Advokat Vladimir Horovic za "Vreme" kaže da je to krivično djelo recidiv prošlih vremena, kad je postojalo isključivo društveno i državno vlasništvo nad poduzećima i kad su se kao službene i odgovorne osobe pojavljivali samo imenovani u društvenim i državnim poduzećima. Upozorava advokat Horovic i na to da je Evropski parlament 23. marta donio rezoluciju u kojoj je ozbiljno zabrinut zbog učestalih gonjenja za zloupotrebu službenog položaja, praćenu navodnom širokom primjenom nezakonitog zamrzavanja imovine pravnih i fizičkih osoba. Te zahtijeva: da se smjesta prestane s optuživanjem za zloupotrebu službenog položaja u privatnim kompanijama i kompanijama koje su većinskim dijelom u privatnom vlasništvu, te da se imaju obustaviti krivični postupci koji su u toku, a da se pojedincima kojima je u toku navedeni postupak i oduzimanje imovine kao posljedica navodnog izvršenja tog krivičnog djela ima omogućiti pravo na momentalnu reviziju postupaka i realizaciju zahtjeva za povrat privatne svojine i fer naknadu. "Insistiranje na razrešenju ovog problema i jasnom određivanju i postupanju brisanjem iz krivičnog zakonodavstva odredbe o zloupotrebi službenog položaja, jedini je način da se srpsko zakonodavstvo uskladi sa životnim tokovima i sa zakonodavstvom EU, ako se ne želi biti enklava nezakonitosti van tokova EU", kaže advokat Horovic.

SLUŽBENA ZABLUDA: Nije da to mišljenje dijele samo advokati: odavno je (nakon donošenja novog KZ-a 2005. godine) čak i Republičko javno tužilaštvo (ono predreformirano) iniciralo temu zloupotrebe službenog položaja, navodeći da je to jedno od djela koje nema etičku podlogu, jer nije u skladu sa standardima Evropske konvencije o ljudskim pravima. Tada je to Tužilaštvo iznijelo da je njihova praksa u primjeni zloupotrebe službenog položaja "predstavljala najveće profesionalno-etičko iskušenje, a što je decenijama tolerisano u sistemu autoritarne vladavine, a u sistemu vladavine prava je postalo neizdrživo…".

U zaključku možemo citirati izjavu advokata Horovica za "Vreme", da usklađivanje zakonodavstva u Srbiji, kad je o zloupotrebi službenog položaja riječ, nije iskreno i da se EU pokušava dovesti u zabludu i zadržati odredbe Zakona koje ne mogu osigurati priključivanje Srbije EU koja će to – ako sve ostane ovako – suštinski spriječiti.