Slučaj bivšeg ministra Olivera Dulića – uhapšenog najprije u tabloidima, potom procesuiranog – ovdje nam može poslužiti kao ogledni primjer. Tužilaštvo za organizirani kriminal je protiv njega najprije podiglo optužni prijedlog, temeljem ovlaštenja koja su "specijalcima" (novi ZKP se, naime, primjenjuje i u postupcima za ratne zločine) u rukama otprije godinu dana. Riječ je o optužnom aktu koji se podiže bez provođenja istrage, usprkos tome što je riječ o jednom od najtežih krivičnih djela, zloupotrebi službenog položaja za koje je zaprijećena kazna od 12 godina zatvora i gdje vrijednost imovinske koristi prelazi milijun i pol dinara. Nakon toga, tužilaštvo je protiv Dulića – pozivajući se na naknadno prikupljene dokaze – podiglo optužnicu, koja je ovih dana "pala" pred vijećem Specijalnog suda i koja je vraćena nadležnim tužiocima na preispitivanje i dopunu. Nije tu problem ono što je u tabloidima odjeknulo, da je dio materijala bio nepreveden sa slovenskog jezika (imali smo dosad i primjera da dokumente na engleskom nitko nije prevodio, pa je ishod bio isti, vraćanje optužnice na doradu), već o težim propustima tužilaštva kojem je sudsko vijeće naložilo da se mora donijeti naredba o provođenju istrage i istraga provesti.

Dulićev advokat Vladimir Horovic objašnjava problem: naš ZKP, u dijelu u kojem se zasad primjenjuje samo u "specijalnim postupcima", daje nesrazmjerno velika ovlaštenja tužilaštvu kad je riječ o podizanju optužnog prijedloga, jer tužilac može prijedlog podići "ako prikupljeni podaci o krivičnom delu pružaju dovoljno osnova za optuženje". Takva formulacija, kaže advokat Horovic za "Vreme", tužilaštvu daje preširoka ovlaštenja da samo procjenjuje – bez poštovanja načela kontradiktornosti postupka – da li postoji stvarno dovoljno dokaza i osnova za podizanje neposredne optužnice. Ta odredba ne daje mogućnost okrivljenom da prije podizanja optužnice u postupku sudjeluje zato što je tužilaštvo ovlašteno da izuzetno javni tužilac može ispitati svjedoke i bez pozivanja osumnjičenog i njegovog branioca da prisustvuju ispitivanju, ako ocijeni da njihovo prisustvo može utjecati na svjedoka, što je diskriminatorno i po branioca i po samog optuženika", kaže Horovic.

ODGODE, IZMENE, ZLOUPOTREBE: U konkretnom, Dulićevom slučaju, vijeće Specijalnog suda je, preispitujući optužnicu – Horovic kaže "na svu sreću, ali zakon ne može predviđati sreću ili nesreću" – predmet vratilo tužilaštvu i naložilo istragu; pa i prevođenje dokumenata sa stranog na srpski jezik, da dodamo.

Jasno da u "slučaju Dulić" u ovom trenutku nitko, ni njegovi advokati, niti mediji, ne ulaze i ne bi trebali ulaziti u sam meritum optužbi protiv njega (koje će se, očito, trebati doraditi), ali tok tog postupka i postupanje tužilaštva – a ovaj slijed, optuženje i vraćanje optužnice na doradu, nipošto nije rijedak u specijalnim odjeljenjima za organizirani kriminal i ratne zločine – valjalo bi ipak staviti pod lupu stručne javnosti, koja niti od nove vlasti nije dobila previše prilike da se izjasni o ključnim izmjenama krivičnog zakonodavstva.

Kao prvo, tužilačkoj istrazi koja bi se sa "specijalnih tužilaštva" u kojima je u primjeni od 15. janura ove, u oktobru 2013. godine trebala "preseliti" i na sva ostala tužilaštva u zemlji. Advokat Horovic već treće odlaganje primjene ZKP-a i posebno tužilačke istrage tumači nedovoljnom osposobljenošću u prvom redu u tehničkom smislu i opremljenosti javnih tužilaštava za provođenje i postupanje po ovom ZKP-u. Sami tužioci koji već primjenjuju tužilačku istragu još su skeptičniji od njega, iako teško da će netko od njih to – mimo Udruženja tužilaca Srbije koji na probleme upozoravaju već prilično dugo – i svjedočiti vlastitim iskustvima o svim problemima s kojima se susreću u primjeni odredbi ZKP-a koje jedino oni u ovom trenutku provode u praksi.

Kako god, u ovom trenutku je u skupštinskoj proceduri (ne treba sumnjati da će sve biti izglasano u vrijeme kad "Vreme" u četvrtak već bude na kioscima) nekoliko prijedloga izmjena ili dopuna krivičnih zakona. O odlaganju primjene tužilačke istrage advokat Horovic ima optimističan stav, točnije nadu da je posrijedi "uviđanje i razumevanje zakonodavca da ovakav ZKP ima niz spornih odredaba čija se spornost prevashodno ogleda u njihovoj neustavnosti, u suprotnosti sa međunarodnim zakonima koji se u delu ljudskih prava neposredno primenjuju i u Republici Srbiji".

Izmjene – točnije, izbacivanje – krivičnog djela zloupotrebe službenog položaja kao rastezljive norme pod koju se moglo podvesti sve i svašta, na dnevnom redu su u javnosti Srbije, stručnoj i laičkoj, već godinama. I prošla vlast je to najavljivala, sve ne bi li se dodvorila Evropskoj uniji i ne bi li nekako umanjila kritike zbog postupaka protiv Stanka Subotića Caneta i Bogoljuba Karića (kao i mnogih drugih o kojima se nije toliko javno raspravljalo), da će izmijeniti zakonodavstvo i uskladiti sve sa dobrom evropskom praksom. U svemu tome naglasniji je bio tadašnji državni sekretar Slobodan Homen, koji je najavljivao nekakva rješenja koja će "u životu" održati tadašnjih više od 800 postupaka zbog zloupotrebe službenog položaja, da bi se potom sudilo samo za točno određena krivična djela. Ili, jednostavnije: zloupotreba službenog položaja neće odmah biti brisana, već će ostati u zakonu, ali će se druga klasična krivična djela vezana za korupciju bliže odrediti i proširiti. Tu su primanje i davanje mita, zloupotreba ovlaštenja u privredi, trgovina utjecajem, pranje novca, namjerno tjeranje firme u stečaj… "Po usvajanju zakona, Republičko javno tužilaštvo daće obavezno uputstvo tužilaštvima da ubuduće gone okrivljene po ovim krivičnim delima, a da izbegavaju gonjenje za zloupotrebu položaja", izjavljivao je Homen u junu prošle godine.

IMA, NEMA DELA: Advokat Slobodan Beljanski je još tada, u svom autorskom tekstu, napisao, među ostalim: "Jedno odavno preživelo krivično delo poživeće kod nas još dovoljno dugo da bi se okončali predmeti koji su u toku, pretpostavlja se osuđujućim presudama, da ne bi, kako Homen kaže, ovi postupci "pali u vodu". Tako ćemo, nasuprot pravilu da nema krivičnog dela bez zakona (nullum crimen sine lege) biti u situaciji da krivičnog dela i ima i nema, jer se u pojedinim slučajevima neće primenjivati iako je propisano, a u pojedinim će se primenjivati iako je po opštem mišljenju izgubilo svaki ratio legis. Potom, u tom razdoblju, ne kraćem od tri godine, na sceni će biti eklatantno kršenje jednakosti građana pred zakonom, jer će bar 850 okrivljenih biti suđeno, dok će nebrojeno drugih, koji su učinili ili će učiniti isto, biti pošteđeno", dodajući da će to krivično djelo "još jedno vreme izdašno poslužiti za zloupotrebu prava i pravosuđa u nepravne svrhe".

U ovom trenutku, nove vlasti su – bez ozbiljne javne rasprave, kao što je to i inače slučaj kod nas – predložile izmjene krivičnog zakonodavstva kad je o zloupotrebi službenog položaja (i još ponečemu) riječ. Teško da u tim izmjenama ima dosljedne evropske prakse i napuštanja naše iskvarene socijalističke, jer se krivično djelo ne ukida, već se – po objašnjenju predlagača – uvodi tek "bitna razlika između odgovornog i službenog lica". "Najvažnija razlika u odnosu na postojeće rešenje jeste ta što se vlasnik subjekta privrednog poslovanja samim tim ne smatra i odgovornim licem, osim ako ne vrši određene funkcije i poslove koji mu daju svojstvo odgovornog lica", kaže se u obrazloženju Prijedloga izmjena spornih članova Krivičnog zakona.

Prijevod na svima razumljiv jezik kaže da je službeno lice onaj tko ima funkcije u državnim ili javnim poduzećima (uključujući ministre), a odgovorno lice radi u privrednim poduzećima ili akcionarskim društvima; u ovim drugima ne postoji zloupotreba službenog položaja – što jest evropska praksa – već se neka krivična radnja može kvalificirati na drugačiji način, na primjer primjenom postojećim krivičnim djelom zloupotrebe ovlaštenja u privredi, ili još nekim propisanim konkretnim krivičnim djelom.

Kad je o vlasnicima riječ, oni za zloupotrebu službenog ovlaštenja ne mogu odgovarati, osim ako nisu u svom poduzeću na nekoj izvršnoj funkciji; odatle i sumnje koje se čuju u javnosti da su i ove izmjene potaman nekima koji su bili žrtve "kaučuk-zloupotrebe", a sad je već kasno da ih se procesuira po nekom drugom osnovu, jer je – kao nerijetko u našoj praksi – zastara na vidiku.

Osim toga, vlasnici firmi ne mogu odgovarati za bilo kakvu stečenu korist, već samo protupravnu.

Treba sačekati kako će sudska praksa odgovoriti na najnovije izmjene krivičnog zakonodavstva, kad je zloupotreba službenog položaja posrijedi. Teško da neki "dvostruki kolosijek" može opstati, i zbog Ustava, i zbog toga što bi te izmjene trebale suštinski od krivične odgovornosti isključiti sve one okrivljene za zloupotrebu iz akcionarskih društava i privatnih poduzeća. Oni više ne mogu biti gonjeni već temeljem onog postulata kojega je iznio advokat Beljanski: nije krivično djelo ono koje nije predviđeno zakonom. O retroaktivnosti nema ni govora, kaže advokat Horovic, jer je također ustavno načelo i načelo krivičnog zakonodavstva da nitko ne može odgovarati za krivično djelo koje to više nije po zakonu.

"Jedino rešenje je ono koje se već u istorijatu našeg krivičnog zakonodavstva i primenjivalo, a to je da su javna tužilaštva dužna, a tako je i sud dužan, da na postojeće činjenično stanje u predmetu primene zakon. Dakle, krivično delo koje je postojalo u vreme kad je okrivljeni delao – kada je delo učinjeno – bez obzira što je to krivično delo blaže od onog koje je ukinuto i čiji elementi više ne postoje. Samo ovakvo postupanje jeste zakonito i ako bi tužilaštvo ostalo kod pravne kvalifikacije krivičnog dela koje je ukinuto – stavljeno van snage – sud je tada dužan da donese odbijajuću presudu, jer krivično delo nije predviđeno zakonom i da okrivljenog oslobodi", kaže advokat Horovic.

NESIGURNOST I SAVETI: U ovom trenutku, nitko ne može biti siguran u varijantu u kojoj će se novi propisi primjenjivati u praksi, što je samo još jedan dodatak potpunoj pravnoj nesigurnosti koja vlada u Srbiji. Nije tu u pitanju samo krivično-pravna oblast, tu su i na brzinu i bez promišljanja usvojeni Zakon o parničnom postupku (koji već pokazuje silne probleme u primjeni), pa i Zakon o izvršnom postupku. "Po mom mišljenju, stalno menjanje stubnih i nosećih zakona je jednako slici i stanju u društvu koje je u potpunom previranju, rasulu, nestabilnosti i u konačnom značenju, pravnoj nesigurnosti u Srbiji", kaže advokat Horovic.

Ironiji, pak, treba suprotstaviti mišljenje – rijetko primjenjivo na naše uvjete – koje je prije nepunih mjesec dana, na seminaru o kvalitetu pravosuđa u Srbiji, izrekao francuski ambasador u Srbiji Fransoa Ksavije Denio: "Građani žele pravedno i pošteno pravosuđe, koje isključuje popuštanje moćnicima i bogatašima i koje ostavlja i onima koji su najslabiji mesto koje im pripada."

Zloupotreba službenog položaja, ma koliko se najmanje odnosila na običnog građanina pokornog, bit će prvi test spremnosti na stvarne promjene i ispravljanje grešaka njihovih prethodnika.