Sve što nije državna i svekolika tajna dosad smo čuli: zaštitnik građana Saša Janković se drznuo da pita za nešto što mu je u zakonskom opisu posla, nosioci funkcija su se zaprepastili i nazvali ga svakakvim imenima, od izdajnika do remetioca.

Ishodište priče je poznato čitaocima "Vremena": postoji krivična prijava MUP-a Srbije protiv nekoliko pripadnika Žandarmerije MUP-a Srbije, slijedi krivična prijava zaštitnika građana protiv dvojice pripadnika Vojske Srbije (Kobri), ne postoji nijedna krivična, pa ni prekršajna prijava protiv dvojice civila kojima su "Kobre" navodno bile u pratnji, brata premijera Aleksandra Vučića i brata gradonačelnika Beograda Siniše Malog, Andreja Vučića i Predraga Malog.

U cijelu se priču umiješao zaštitnik građana Saša Janković sa, po vlastima neumjesnim, pitanjima; ima ih mnogo. Uslijedila je rafalna paljba onih iz nadležnih institucija, premijera i ministarstava, koji su tvrdili da je sve što Janković pita i radi maltene državni udar.

Rodoljub Šabić je prošlog vikenda, u tzv. polemici u "Politici" s Miroslavom Lazanskim (polemika nije baš sasvim u vezi sa ovom temom) svom odgovoru dao odličan naslov: "Neznanje, majka drskosti".

IGNORANCIJE: O tome je reč – kad građani ne poznaju pravo (Ignorantia iuris nocet), njima to škodi: nikoga ne zanima to što su promašili pravo na žalbu, na primjer, niti to što su učinili nešto što je zakonski ili propisima zabranjeno. Opet na primjer, nisu električno brojilo u nasljeđenom stanu sa dede ili mame prebacili na svoje ime.

Za razliku od građana, koji ionako jedini plaćaju svoju "ignoranciju" znanja prava, funkcioneri očito nisu podložni toj pravnoj pretpostavci. Oni ju, za razliku od građana koji će ponekad i možda nerijetko u današnja vremena skupo platiti svoje pravničko neznanje, ili zloupotrebljavaju (u boljem slučaju), ili stvarno nemaju pojma o poslu kojega rade.

Vratimo se zaštitniku građana, Saši Jankoviću. On je, u skladu sa svojim ustavnim i zakonskim ovlastima, zatražio uvid u dokumente i odgovore na pitanja koja i javnost zanimaju: što se, u stvari, dana 28. septembra 2014. dogodilo u sukobu između Žandarmerije MUP-a Srbije, dvojice civila (mlađeg Vučića i Malog) i njihove (da li zakonite?) osiguravajuće pratnje ljudi iz Vojne bezbjednosti.

MUP mu je dostavio i dokumenta i snimke, među kojima je i disciplinska prijava protiv nekoliko žandara; Vojno-bezbednosna agencija (VBA) i Ministarstvo obrane nisu dostavili traženo. Ministar vojni Bratislav Gašić mu je, odgovarajući na zahtjev, jednako kao i VBA dostavio – a traje to već neko vrijeme – naknadno smišljeni izgovor da su, eto, oni sve dali nadležnom tužilaštvu, pa su oni nadležni, a ne vojne strukture.

Ministar vojni Bratislav Gašić pozvao se čak i na član Zakonika o krivičnom postupku. Kaže, bez tužioca ne može ništa, s obzirom na član 43, stav drugi i točku 1 spomenutog zakonika. Taj član kaže da je javni tužilac (a član se bavi njegovim pravima i dužnostima), za krivična djela koja se gone po službenoj dužnosti, nadležan da "rukovodi predistražnim postupkom". Iz toga, po mudrim pravnicima iz vojnih nadležnosti, proizlazi da – nakon što su VBA i Ministarstvo obrane predali sve što je za taj predistražni postupak potrebno tužiocima – oni više nikome ne trebaju ni dati, niti reći ništa, čak ni zaštitniku građana Republike Srbije.

Naprotiv: po izjavama vrhovnika izvršne vlasti, zaštitnik građana Saša Janković (a mogao bi se zvati i drugačije, sasvim je svejedno tko je u ovom "odsudnom" trenutku na toj funkciji), svojim – zakonitim, nota bene – zahtjevima ruši državu, izdajnik je, čovjek koji urušava ugled najuglednije institucije, Vojske Srbije (koja je, uzgred, prerušena u jugo-odeždu, izgubila četiri rata u prošlih 20-ak godina i koja će se teško, usprkos uravnoteženoj presudi Međunarodnog suda pravde, oprati od zločina u narednim decenijama, dokle pamćenje generacija seže).

SERTIFIKATI: Posve je besmisleno pozivanje na član koji se bavi ovlaštenjima tužilaca u smislu da se zaštitniku građana oduzme pravo kontrole izvršne vlasti i njenih organa. Da tu ima neke loše namjere, govori i tajming poturenog argumenta: tek nakon što se cijela priča zahuktala, netko (ipak) pravno pametniji prisjetio se člana Zakona o zaštitniku građana, koji propisuje da "zaštitnik građana nije ovlašćen da kontroliše rad Narodne skupštine, predsednika Republike, Vlade, Ustavnog suda, sudova i javnih tužilaštava".

No, Saša Janković u svom dopisu od 27. januara od ministra Gašića traži da poštuje zakone i omogući da svoje, zaštitnikove, ustavne i zakonske nadležnosti provede u djelo; navodi da, sa stanovišta široke javnosti, ali i premijera i njegove porodice, zaštitnik građana kontrolira rad Ministarstva obrane i drugih organa i organizacije, ali ne i tužilaštva, koje je Ustavom izuzeto iz njegove kontrolne nadležnosti.

"Moji zahtevi ne odnose se na dokumenta iz ‘istrage’ koju vodi Tužilaštvo, već na podatke koje Ministarstvo odbrane i organi u njegovom sastavu poseduju, a koji su neophodni za ostvarivanje svrhe postupka koji vodim, odnosno cilja mog preventivnog delovanja. Da odgovorite na te zahteve nalažu vam pozitivni propisi, od kojih ne može niti ne sme da bude jači niko i ništa", piše zaštitnik građana u svom dopisu Ministarstvu obrane i njegovom prvom čovjeku Gašiću, 27. januara.

Očito o pozitivnim propisima nadležni kojima se obraća ne znaju, ili još gore, neće da znaju ništa. A propisi su jasni. U Zakonu o zaštitniku građana, u članu 21, na primjer, piše da "organi uprave imaju obavezu da sarađuju sa zaštitnikom građana i da mu omoguće pristup prostorijama i stave na raspolaganje sve podatke kojima raspolažu, a koji su od značaja za postupak koji vodi, odnosno za ostvarenje cilja njegovog preventivnog delovanja, bez obzira na stepen njihove tajnosti, osim kada je to u suprotnosti sa zakonom".

Zaštitnik građana – kao uostalom i povjerenik za dostupnost informacija Rodoljub Šabić – imaju onaj čudnovati "sertifikat" sigurnosnih službi koji im dozvoljava pristup ama baš svim povjerljivim informacijama, bez obzira kojim su stupnjem tajnosti označeni. U Zakonu o tajnosti informacija, njegovom drugom članu, jasno je navedeno o čemu je reč, o "bezbednosnoj proveri" koja je, po slovu zakona, "postupak koji pre izdavanja sertifikata za pristup tajnim podacima sprovodi nadležni organ, u cilju prikupljanja podataka o mogućim bezbednosnim rizicima i smetnjama u pogledu pouzdanosti za pristup tajnim podacima".

I Saša Janković i Rodoljub Šabić su tu provjeru prošli, ma kako to izgledalo, na primjer, premijeru Vučiću koji je iznio ocjenu da se Janković baš i nije ranije nešto "sukobljavao" s vlastima, ali i Nataši Kandić koja je (lični stav na Slobodnoj Evropi) zaključila – sinulo joj, heureka! – da je Janković čovjek iz "Službe", ali se sad pokazao kao beskrompromisan i tvrdoglav i još nešto tako pohvalno za njega u ovom trenutku, ne i u vremenu koje je prethodilo.

PREMIJEROVA TEŠKA REČ: Nije zaštitniku građanu, na znanje građanima, sukobljavanje sa vlastima posao: njegove su nadležnosti jasno određene. U Ustavu Srbije piše da je on nezavisni državni organ koji kontrolira rad organa državne uprave i svih onih kojima su povjerena javna ovlaštenja, u zakonskim odredbama koje reguliraju njegovu funkciju se kaže da je "ovlašćen da kontroliše poštovanje prava građana, utvrđuje povrede učinjene aktima, radnjama ili nečinjenjem organa uprave, ako je reč o povredi republičkih zakona, drugih propisa i opštih akata", kao i da kontrolira zakonitost i pravilnost rada organa uprave. Ima propisa koji mu ovlasti daju i u Zakonu o vojsci, usput da spomenemo.

Da li su nadležni, prije no što su svoju deja vu radikalsku artiljeriju osuli na Sašu Jankovića, pročitali propise vlastite države? Teško pitanje, ali bar Vučićeva teška reč bi morala konstatirati i on kao ekskluzivni premijer i najbolji student koji je, za razliku od nas običnih građana, svu pamet zauvijek popio na beogradskom Pravnom fakultetu, morao ponešto znati o ustavnim i zakonskim ovlastima zaštitnika građana. Potom, morao je nepravnicima koje je doveo na visoke izvršne i ministarske funkcije objasniti da bar neke zakonske odredbe primjenjuju u svojim foteljama na jednakomjeran način.

Na kraju, ponovo Zakon o tajnosti podataka, koji u svom 3. članu kaže da se "tajnim podatkom ne smatra podatak koji je označen kao tajna radi prikrivanja krivičnog dela, prekoračenja ovlašćenja ili zloupotrebe službenog položaja ili drugog nezakonitog akta ili postupanja organa javne vlasti".

O tome je ili o Saši Jankoviću, aktualnom zaštitniku građana, riječ? Ili o budućem zakonu po kojem će se tajnim podacima smatrati svi inače javni podaci o neslužbenom životu "premijera i njegove porodice"?

Ako sve ovo prođe onako kako je krenulo, vidimo se na "kafi sa Đukom", ili "kod Đuke na kafi" sa sasvim ekskluzivnim gostima ili gostom; dotični poslanik vladajućih već je najavio skupljanje potpisa za smjenu Saše Jankovića. Ili: peticije pod nazivom "zbogom svim institucijama" u državi Srbiji.