Podsjećala je korona na početku na samo još jedan oblik virusa, nalik svinjskoj ili ptičjoj gripi, koji se iznenada pojavi u nekim dalekim državama, a isto tako iznenada i prođe. Međutim, buknula je prvo provincija Vuhan u Kini, a za njom i sjever Italije, i tako, malo po malo, i cijeli svijet. Prvi slučaj korona virusa pojavio se u Srbiji 6. marta 2020. godine, a donio ga je muškarac koji je često putovao na relaciji Srbija-Mađarska.

Iako su u pojedinim državama mjere donete preventivno, u Srbiji su tada na snazi bile samo floskulne preporuke u smislu “perite ruke, kašljite u maramicu i držite distancu”, koje bi, sem posljednje, manje-više trebalo da važe i bez korone. Jedina novina bila je pojačana kontrola putnika koji dolaze iz rizičnih područja, tada Italije i Kine.

Četiri dana nakon otkrivanja prvog zaraženog, 10. marta, proglasila je Vlada Srbije kovid zaraznom bolešću. Do tada je već bilo jasno da je vrag odnio šalu i da koronu treba shvatiti ozbiljno u dovoljnoj mjeri, te tako pripremiti teren za vanredno stanje. Krizni štab za suzbijanje zarazne bolesti kovid 19 oformljen je 13. marta.

PRVO VANREDNO STANJE

U suštini, vanredno stanje je u Srbiji sa sobom donijelo prve prave restriktivne mjere, dok je sve prethodno bilo na nivou preporuka. Ovaj drastični odskok teatralno je proglašen 15. marta, podugačkim obraćanjem predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, nakon što se Narodna skupština nije mogla sastati zbog rizika od zaraze. Ali, vanredno stanje nije samo govorni čin koji ukazuje da će sad nešto biti ozbiljnije, već i poseban period u kom nestaju brojne demokratske kočnice, koje sputavaju vlast da se pretvori u samovolju. Vučić je rekao da vanredno stanje stupa na snagu upravo te sekunde, a da će odmah nakon toga biti održana i sjednica Vlade, na kojoj će biti donete mjere koje će važiti u vanrednom stanju. Tad je ukupan broj oboljelih iznosio 48, a od toga ih je dvoje bilo na respiratorima.

Sutradan je registrovano još sedam novih slučajeva zaraze, pa se ukupan broj popeo na 55. Premijerka Ana Brnabić je tada navela da je građanska disciplina zabrinjavajuća i da je veliki broj starijih ljudi na ulicama umjesto u kućama, kako ih je zamolio Predsjednik.

Mjere koje je Vlada usvojila noć ranije podrazumjevale su obustavljanje rada predškolskih, školskih i visokoškolskih ustanova, ograničavanje rada kafea, kao i broja osoba koje mogu boraviti u njima, ograničavanje povećanja cijena osnovnih životnih namirnica, ograničenu kupovina maski i zaštitne opreme, zatvaranje šaltera javne uprave i zabranu izvoza ljekova iz Srbije. Pored ovih, uvedena je i samoizolacija za građane koji dođu u Srbiju u trajanju od dvije nedjelje. Ostale mjere bile su na nivou preporuke i tu su spadale ponovne molbe penzionerima da ne izlaze iz kuće, kao i apel zaposlenima da, koliko god je moguće, rade od kuće.

Dan kasnije, 17. marta, ukupan broj zaraženih popeo se na 65. To je ujedno bio i posljednji dan u narednim sedmicama kada su građani imali potpunu slobodu kretanja. Već sutradan je uveden policijski čas, koji je podrazumjevao zabranu uzlaska iz kuće u periodu od 20 sati do 5 sati ujutro. Iznimni slučajevi bile su osobe koje su iz nekog razloga imale pravo na propusnice, mada se kasnije ispostavilo da je i to prilično zloupotrebljavano.

Starijima od 65 godina, odnosno 70 u naseljima sa manje od 5000 stanovnika, preporuke i molbe su preinačene u zabranu napuštanja domova tokom cijelog dana. Imali su pravo da izađu jednom nedeljno, u ranim jutarnjim časovima, kako bi obavili kupovinu.

Prvi smrtni slučaj zabilježen je 20. marta, a radilo se o muškarcu iz Kikinde. Tada je ukupan broj zaraženih iznosio 135. Već 21. marta Vlada je donijela odluku o produženju policijskog časa, a kao razlog je navedeno drastično povećanje broja oboljelih, koji je u tom trenutku skočio na 171. Nova zabrana izlaženja važila je od 5 sati popodne do 5 sati ujutro. Tada su se u obraćanjima predsjednika Republike, pored molbi penzionerima da ne idu ni u prodavnicu ako baš ne moraju, već mogle čuti i pretnje o uvođenju cjelodnevne zabrane izlaska.

Krajem marta i početkom aprila nekim građanima su počele pristizati SMS poruke poslate od strane Kriznog štaba u kojima se apelovalo na građane da ostanu kod kuće jer Srbiji prijeti “italijanski i španski scenario”. U dnevnom presjeku neposredno pred slanje poruka, broj novozaraženih je iznosio 115, a ukupan broj je još uvijek bio trocifren – 900, sa 23 smrtna slučaja. Prema riječima tadašnje zamjenice direktora “Batuta”, a današnje ministarke zdravlja Darije Kisić Tepavčević, cilj poruka nije bilo zastrašivanje već skretanje pažnje onima koji ne čitaju vijesti.

Još od početka epidemije u Srbiji, Beograd je okarakterisan kao najveće žarište. Zbog toga su priče o njegovom zatvaranju i izolovanju pristizale često od državnog vrha, ali do samog čina nikada nije došlo.

Odluka o policijskom času tokom cijelog vikenda doneta je 8. aprila. Prethodnog vikenda na snazi je bio neki kombinovani oblik mjera, u kom je zabrana kretanja trajala od subote u 13 sati, do ranih jutarnjih sati u ponedeljak. Ovog puta zabrana je počinjala u petak u 5 sati poslije podne, i trajala do 5 sati ujutro u ponedeljak. Penzionerima je tada omogućeno da odu u nabavku rano izjutra petkom.

Ukupan broj zaraženih je tokom aprila udesetostručen, pa ih je na kraju bilo više od 9000. Policijski čas ostao je na snazi tokom vikenda, a najduži je trajao 83 sata, za Uskrs. Kraj aprila je, po prvobitnoj odluci Vlade, takođe trebalo da prođe u policijskom času od četvrtka do ponedeljka, ali je naknadno odluka preinačena i zatvaranje smanjeno na 35 sati.

Vanredno stanje je ukinuto 7. maja. Na snazi su ostale preporuke u smislu održavanja fizičke distance i zabrane skupova sa više od 50 ljudi. Takođe, pozorišta i bioskopi su ostali zatvoreni, ali je gradski prevoz ipak stavljen u promet za sve građane, a ne samo za zaposlene, kako je prvobitno planirano. Ukupan broj zaraženih u maju iznosio je 2403, a preminula su 64 pacijenta.

LETNJA EKSPLOZIJA

Početkom juna pao je broj novozaraženih, koji je, međutim, ostao u sjenci budućih događaja – prvo fudbalskog derbija sa 16.000 gledalaca, a zatim i parlamentarih izbora. Mjere su uglavnom pretvorene u preporuke, pa je tako ograničenje okupljanja na otvorenom ukinuto, a granica u zatvorenom podignuta na 500 ljudi. Izbori su, uprkos protivljenju mnogih i kakve-takve uzdražanosti struke, održani 21. juna, uz obrazloženje vlasti da je situacija sa epidemijom pod kontrolom i da izlazak na izbore ne predstavlja pretnju. Dan ranije, registrovano je 94 nova slučaja.

BIRN je, nakon održavanja izbora, objavio istraživanje prema kome je ukupan broj umrlih od kovida u Srbiji mnogo veći nego što su zvanični rezultati. Prema podacima koji su objavljivani, do početka juna je preminulo 288 ljudi, dok podaci do kojih je došao BIRN ukazuju na 388 smrtnih slučajeva više. To je, pored loših radnih uslova, motivisalo zaposlene u novopazarskoj bolnici da protestuju prilikom posjete Ane Brnabić i Zlatibora Lončara.

Do kraja juna, broj novozaraženih se povećao na blizu 300 dnevno i oko 14.500 od početka epidemije, što je dovelo do pojedinih najava o ponovnom uvođenju ograničavanja kretanja. Pored toga, Aleksandar Vučić je u javnost izašao sa idejom o iseljavanju studenata iz domova dok se situacija sa koronom ne smiri, što je rezultiralo izlaskom studenata na ulice. Do kulminacije je došlo 7. jula kada su započele masovnije demonstracije u Beogradu, Novom Sadu i u još nekoliko gradova. Protest je bio usmjeren protiv najava o ponovnom zatvaranju, ali i generalno nezadovoljavajuće kampanje koju je država vodila protiv kovida. Epilog demonstracija, a posebno prve večeri, bila je brutalnost i prebijanje demonstranata od strane policije i konjice.

Sredinom jula uvedene su nove mjere, a najznačajnija novina podrazumjevala je da je nošenje maski proglašeno obaveznim, a ne preporukom. Takođe, zabranjena su okupljanja sa više od 10 ljudi, i u zatvorenim i otvorenim prostorima. Do kraja mjeseca zabilježen je nagli porast novooboljelih, pa je ukupan broj od početka epidemije došao do 25.552, a postavljen je i tadašnji rekord u jednom danu – 467 novih slučajeva.

U avgustu se situacija djelimično stabilizovala, pa su i mjere ublažene. Maksimalan broj osoba na javnim okupljanjima povećan je sa 10 na 30, a produžen je i rad prodavnica i ugostiteljskih objekata. Takođe su, prvi put nakon uvođenja vanrednog stanja, otvoreni bioskopi i pozorišta. Tokom cijelog mjeseca zabilježeno je 5854 nova slučaja zaraze virusom korona, a počele su i gradnje kovid bolnica u Batajnici i Kruševcu.

Septembar 2020. godine prošao je prilično jednolično kada je u pitanju situacija sa koronom. Nisu uvođene nikakve specijalne mjere, sem povećanja nadzora nad osobama koje dolaze iz rizičnih inostranih područja. Ovaj mjesec je prošao sa ukupno 2145 novih slučajeva.

TREĆI TALAS

Srbija je u oktobar ušla prilično nespremna. Iako su pojedini epidemiolozi upozoravali, Krizni štab je računao da će pravolinijska kriva potrajati do zime. Treći talas donio je i nove crne rekorde, pa je tako u jednom danu broj zaraženih iznosio 1817, a ukupan broj novih slučajeva u oktobru premašio 13.000, ali mjere su ostale na bazi ponavljanja “nosite maske”.

Kakav god oktobar bio, novembar je bio neuporedivo gori. Tada je registrovano 128.000 novih slučajeva, a 27. novembra zabilježeno je rekordnih 7780 novooboljelih. Iako se ponovo štošta najavljivalo, a zdravstveni sistem i prema riječima pojedinih čelnika bio pred pucanjem, nikakve ozbiljnije mjere nisu uvedene do posljednjih dana u mjesecu, kada je skraćeno radno vrijeme ugostiteljskih objekata do 18 sati i zabranjeno okupljanje više od pet ljudi.

Situacija u decembru nije drastičnije jenjavala, ali se za pooštravanje moralo sačekati do 20. decembra. Tada je uvedena zabrana rada kafića vikendom, restorana, kladionica, salona, prodavnica garderobe, igraonica, rekreativnih sala itd. Već nakon prvog dana, Vlada je djelimično korigovala mjeru dozvolivši ugostiteljskim objektima da rade do 20 časova petkom, ali bez puštanja muzike. U međuvremenu su nove kovid bolnice počele da rade, a pristigao je i prvi kontingent vakcina. Strani državljani koji dolaze u Srbiju bili su u obavezi da imaju negativan pi-si-ar test, a svi organizovani dočeci i reprize Nove godine su otkazani.

Mjere iz decembra su ostale na snazi i u januaru, a dnevni broj oboljelih je postepeno opadao, pa se do kraja mjeseca sveo na oko 1500 zaraženih dnevno. Ostatak januara prošao je u nadama zvaničnika da će se sve riješiti kada bude bilo vakcina za sve. U februaru je ponovo došlo do porasta broja zaraženih, koji je u drugoj polovini mjeseca dostigao i 3257 novooboljelih, sa 15 preminulih dnevno. U istom mjesecu je krenula i prijava za masovnu imunizaciju.

INTENZIVNA IMUNIZACIJA

U martu je došlo do pooštravanja mjera, ali i do porasta broja novih slučajeva, koji su pojedinih dana prelazili i 5000. Nove mjere podrazumjevale su zatvaranje ugostiteljskih objekata, uz omogućavanje da vrše dostavu 24 sata dnevno. Rad uslužnih objekata ograničen je na devet metara kvadratnih po osobi, a omogućen je ulazak državljanima u Srbiju bez negativnog pi-si-ar testa, uz posjedovanje potvrde o primanju obeju doza vakcine. Čini se da je svakako građanima najteže palo zatvaranje ugostiteljskih objekata, pa se došlo u situaciju da su pojedini svakako radili. Početak imunizacije bio je prilično intenzivan – do kraja marta obe doze vakcina primilo je više od milion stanovnika, a srazmjerno najviše u Beogradu.

U aprilu i maju situacija se postepeno smirivala. Otvoreni su kafei, prvo samo bašte sa ograničenim radnim vremenom, a kasnije i zatvoreni prostori. Vakcinacija je nastavljena uzlaznim tokom, a Zlatibor Lončar je za RTS rekao da je do 22. aprila dato 3.129.491 doza vakcine, od čega je 1.260.000 bilo revakcinisanih. Beograd je prednjačio, sa oko 40,5 odsto vakcinisanih i 28,5 odsto revakcinisanih. Do kraja maja, broj novih slučajeva pao je na oko 50 dnevno.

Već krajem proljeća i početkom ljeta broj revakcinisanih građana dostigao je 50 odsto, gdje se i zaustavio. Uprkos upozorenjima Kriznog štaba da je za kolektivni imunitet potrebno i više od 90 odsto vakcinisane populacije, nezainteresovanost građana, antivakserski nastupi i nepostojeća kampanja za promociju vakcinacije prevagnuli su u Srbiji. Pored toga, restriktivne mjere skoro da više nisu ni postojale, pa je u društvu zavladalo ubjeđenje da je cijela stvar sa koronom gotova.

NOVO POGORŠANJE

Do kraja jula broj zaraženih dnevno popeo se na blizu 400, ali je smrtnost znatno umanjena. Značajnijih mjera na unutrašnjem nivou nije bilo, a za ulazak u Srbiju trebalo je priložiti negativan pi-si-ar test star do 48 sati, potvrdu o preležanoj bolesti ili dokaz o vakcinaciji. Broj novih slučajeva 10. avgusta porastao je na 792, a 31. u mjesecu već je dostigao 2981. Pogoršanje se najbolje moglo vidjeti 10. Septembra kada je Srbija uklonjena sa liste EU zemalja koje su bezbjedne od korone. Deset dana kasnije bilo je 6424 zaražena dnevno i 38 preminulih, a do kraja mjeseca broj se ponovo popeo na više od 7500. Novi crni rekord po broju novooboljelih postavljen je 28. septembra – 8467 u jednom danu.

Iako je Krizni štab, barem po izjavama nekoliko vodećih ljekara, zagovarao hitnu sjednicu i uvođenje novih mjera, sve je ostalo na savetu “perite ruke, nosite maske i održavajte distancu”. Kovid propusnice su se počele pominjati, ali do njihove realizacije nije došlo, a u prvoj sedmici septembra bilo je ukupno 2.826.635 revakcinisanih drugom dozom. Kroz oktobar je broj zaraženih varirao na relaciji od oko 4500 do skoro 7000, ali se djelimično povećala i smrtnost – posljednjeg dana u mjesecu bilo je čak 65 preminulih. Nakon mnogo polemike, ali bez pravog objašnjenja zašto se ovoliko dugo čekalo, kovid propusnice su stupile na snagu 23. oktobra. Međutim, prateći zdravorazumsku logiku, ispostavilo se da su uvedene više reda radi, s obzirom da su važile tek nakon 22 sata. Vrlo brzo je predsjednica Vlade stavila do znanja da se njihova važnost ne planira proširivati na cijeli dan.

Ukupan broj preminulih u Srbiji 1. novembra premašio je 10.000. Vlada je 4. novembra odlučila da izmjeni prethodnu odluku i produži rok važnosti kovid propusnica za dva sata ranije. Odgovor dobrog dijela ugostitelja je prilično obesmislio ovu mjeru, s obzirom da su radno vrijeme skratili na onaj dio dana kada propusnice nisu potrebne. Sada umjesto večernjih žurki ljudi dolaze na dnevne, kada korona još uvijek spava poslijepodnevnu dremku, spremna da napadne u kasnim večernjim satima.

Na dan pisanja ovog teksta (utorak 7. decembra), dnevni presjek u Srbiji iznosio je 1884 novooboljela i 40 preminulih.