Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (AZTN) u Hrvatskoj će 2007. godine obilježiti deset godina svog rada. Sam Zakon o osnivanju AZTN-a donesen je još 1995. godine.

Mladen Cerovac, član Vijeća AZTN-a, prisjeća se kako je u vrijeme prvih tranzicijskih muka bilo zapravo jako teško objasniti javnosti što je i čime će se baviti spomenuta agencija. "Bilo nas je svega nekoliko. Tadašnja predsjednica Deša Mlikotin-Tomić i nas par suradnika", prisjeća se Cerovac.

Osnovni problem s kojim su bili suočeni "pioniri" tržišnog natjecanja bio je pronaći stručne ljude koji bi svojim znanjem mogli odgovoriti na zahtjevni ekonomsko-pravni posao kojim se bavi Agencija i koji moraju biti iznimno dobro upoznati sa svim granama prava.

I dok je danas Agencija sasvim solidno uhodana i u potpunosti funkcionira prema standardima Europske unije, još uvijek pati od manjka ljudi.

Trenutno u AZTN-u radi četrdesetak ljudi. Da je to nedovoljno govori podatak da primjerice agencija Latvije koja ima skoro tri puta manje stanovnika od Hrvatske ima 120 djelatnika (s tim da se ne bave državnim potporama), dok britanski Office for Fair Trade broji čak 800 ljudi.

AZTN je dosad obradio oko dvije i pol tisuće slučajeva u kojima se ocjenjivala tzv. zlouporaba vladajućeg položaja poduzetnika – kako glasi osnovni termin koji se koristi kod analiziranja tržišnog najtecanja. Ono što se u javnosti često brka jest mišljenje da agencije utvrđuju i zabranjuju postojanje monopola.

"To je sasvim krivo shvaćanje. Monopol nije u startu nešto loše, a postoje grane u kojima on jedino i funkcionira. Primjerice, u državi je isplativ samo jedan naftovod. U Finskoj u sektoru trgovine djeluje tržišni lider koji drži 80 odsto tržišta i sve funkcionira normalno. Ono što je, međutim, važno jeste da taj poduzetnik ne zloupotrebljava svoj položaj, da primjerice namjerno kratkoročno ne snižava cijene ispod prosjeka s ciljem da sa tržišta izbaci konkurenciju", pojašnjava Mladen Cerovac.

Važno je i naglasiti da Zakon o tržišnom natjecanju u principu vrijedi samo za velike: u Hrvatskoj se ocjenjuje koncentracija poduzetnika koji imaju ukupne prihode veće od sto milijuna kuna na domaćem ili milijardu kuna na svjetskim tržištima.

Prvo riješenje Agencija je donijela 1998. godine u slučaju Tvornice duhana Rovinj, koja je preuzela Tvornicu duhana Zagreb čime je zauzela 97 odsto tržišta duhanskih proizvoda. Koncentracija je bila dopuštena s obzirom na to da je bila riječ o tzv. rescue mergeru, ili spasavanju drugog poduzetnika, s tim da su utvrđene stroge mjere praćenja poslovanja TDR-a.

Prema mišljenju Agencije, TDZ je u to vrijeme bio u poslovnim teškoćama i teško je mogao nastaviti poslovanje pa je takva odluka opravdana s obzirom na to da bi TDR ionako zauzeo njegov dio tržišta (isto obrazloženje je vrijedilo nedavno u slučaju preuzimanja "Slobodne Dalmacije" od strane Europapress holdinga).

Kada je u pitanju sektor trgovine, Mladen Cerovac kaže kako je to tržište u Hrvatskoj izuzetno dinamično.

Unatoč činjenici što Konzum, trgovački lanac u sklopu koncerna Agrokor u vlasništvu Ivice Todorića, drži uglavnom između 25 do 30 odsto tržišta (postupak ocjene koncentracije se provodi u slučaju kada jedan poduzetnik prelazi 40 odsto tržišnog udjela), konkurencija je iznimno jaka. Tomu je kumovalo što su prije nekoliko godina u Hrvatsku stigli strani trgovački lanci pri čemu je došlo do općeg pada cijena, poboljšanja kvaliteta usluge i izgradnje novih trgovačkih centara.

Agencija se tijekom prošle godine bavila Agrokorovim preuzimanjem tvrtki PIK Vrbovec i Belje. Preuzevši te tvrtke, Agrokor je u startu morao prodati četiri trgovine PIK-a Vrbovec (tri u Zagrebu i jednu u Varaždinu), a kako već imaju vlastitu mesnu proizvodnju, moraju u Konzumovim trgovinama (hiper i super marketi) imati najmanje 25 odsto proizvoda od svinjskog i junećeg mesa, kao i 20 odsto tog istog svježeg mesa od drugih proizvođača.

Zanimljiv je i slučaj spornog ugovora koji je Agencija ocijenila nedopustivim, a koji su prije nekoliko godina bili poptisali INA i Ledo (industrija sladoleda u sklopu koncerna Agrokor).

Oba poduzetnika imaju vladajući položaj na tržištu: INA gotovo 70 odsto u prodaji naftnih derivata, dok je Ledo u to vrijeme na benzinskim postajama INA prodavao 85 odsto svojih proizvoda. Bez obzira na to, dvije su kompanije potpisale ugovor prema kojem bi INA na svojim prodajnim mjestima prodavala isključivo Ledov sladoled, uz dodatni rabat od tri odsto. Ukoliko bi INA prodavala sladoled drugih proizvođača, bilo je dogovoreno da će Agrokor u tom slučaju za dodatno odobreni rabat teretiti INA…

Zanimljivo je da se ovakve stvari u razvijenim zapadnoeuropskim zemljama mnogo rijeđe događaju. No, sigurno ne zato što su tamošnji poduzetnici pošteniji ili pak jer jako brinu da ne prekrše pravila tržišnog najtecanja. Njihove moćne kompanije redovito angažiraju čitave odrede odvjetnika koji se bave isključivo tržišnim natjecanjem (competititon law), koji imaju najskuplju odvjetničku satnicu na svijetu. Samo ih naftni gigant Shell ima pedesetak.