Srbija pred izbore

OSTAVKA – PONUDA KOJU NIJE MOGAO ODBITI: A. Šapić

foto: sava radovanović / tanjug

Kad se predsedniku ćefne

Postoje tvrdnje da je cela konfuzija brižljivo isplanirana kako bi se opoziciji ostavilo što manje vremena za kampanju i skrenula pažnja sa nekih drugih događanja. Govori se i o tome da će neki izbori biti izdvojeni zbog toga što bi se, kao posledica mogućeg naprednjačkog izbornog uspeha na ovim, povećala apatija opozicionog biračkog tela na redovnim lokalnim, eventualno pokrajinskim izborima, koji bi se održali na proleće

Tomovi novinskih tekstova i postova na društvenim mrežama već su napisani o izborima koji će se navodno održati 17. decembra, a zapravo još ni ne znamo da li će ih – tog ili nekog drugog dana poslednjeg meseca ove godine – uopšte biti. To što ih je Vučić najavio i što su pojedini predsednici opština i neki gradonačelnici promptno podneli ostavku i nije neka garancija. Valjda smo odavno naučili: kada predsednik kaže da je napolju vrućina i da kiše neće biti danima, sa sobom za svaki slučaj treba poneti jaknu i kišobran. Verovatno se u svetlu kosovskih zbivanja mogu pronaći razlozi za njihovo eventualno odlaganje, ako se tako odluči. Jupiteru je sve dozvoljeno, ne samo da protivustavno raspisuje izbore kada mu se ćefne, pa potom da bez konsekvenci gazi svoje reči, već i da eventualno ukine višepartijski sistem. Bilo bi pobune, nije da ne bi, ali bi se većini građana, putem režimskih medija, lako dalo objasniti da su izbori, recimo, nepotreban trošak: ovi će, prema procenama, koštati oko 30 milijardi dinara, a te pare bi se mogle upotrebiti za kupovinu haubica i drugog naoružanja u cilju veće borbene gotovosti u kontekstu ugroženog srpstva, ili pak za podizanje novih hramova diljem zemlje.

Ostavimo cinizam po strani – njegova se opasnost krije u tome što se ovde svaka idiotska ideja, makar nastala i kao pokušaj sarkazma, na kraju i ostvari – i sagledajmo kako stvari sada stoje. Ukratko, vlada sveopšta konfuzija, i u javnosti i u vladajućoj partiji. Ne samo građani, nego su i funkcioneri Srpske napredne stranke zbunjeni – ne znaju ni kada će, ni koji će izbori biti održani, niti čemu sva ova “frka”.

Kanda je granitno čvrsta vojno-kriminalna struktura partije okrnjena, a lanac komande popušta. Neki idu čak dotle da tvrde kako su Vučić i njegovo okruženje izgubili kontakt sa stvarnošću, kontrolu nad pojedinim državnim službama ili moćnim delovima tih službi, pa i autoritativni i beskrajni nadzor nad partijom, te da to pokazuju i “slučaj Banjska” i predizborna pometnja. Možda je to tačno, možda i nije, ali je činjenica da – bar u trenutku nastajanja ovog teksta – mnogi od naprednjačkih lokalnih i pokrajinskih funkcionera i njihovih partnera ne znaju kakav je njihov status, odnosno da li će i njih obuhvatiti predsednikova izborna najava. Neki pokazuju i nezadovoljstvo zbog “skraćivanja mandata” sada kada njima, njihovoj rodbini, prijateljima, kumovima i saradnicima tako dobro ide. Realno, dodaju neki, da je Vučić “raspisao” lokalne izbore pre samo koju godinu, svi bi šefovi lokalnih samouprava odavno podneli ostavke javno, ma ne bi se ni na tren migoljili. Brzinom podnošenja ostavki preporučivali bi se šefu, kao što se to i sada desilo, ali samo u delu lokala.

ŠTA KAŽE ZAKON, AKO TO IKOGA INTERESUJE

Formalno gledano, poslednji rok da čelnici lokalnih samouprava podnesu ostavke kako bi se 17. decembra održali izbori u njihovim atarima, bio je 2. oktobar. Tačno je, međutim, da mi ni danas ne znamo ko je sve podneo ostavku, izuzev slučajeva medijskog demisioniranja. Naime, kako je to na svom fejsbuk profilu objasnio bivši visoki funkcioner Demokratske stranke i, na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima, član Republičke izborne komisije Zoran Alimpić, ne postoji zakonska obaveza da predsednici opština i gradonačelnici o svojim ostavkama obaveste javnost. Dakle, ostavke se daju i antidatirati. O ostavci su dužni obavestiti odbornike na prvoj narednoj sednici lokalnog parlamenta.

Čak i da gradski i opštinski bosovi ne podnesu ostavke iz bilo kog razloga, postoji i drugi način da se uhvati voz sa predsednikom. To bi podrazumevalo da većina lokalnih odbornika podnese ostavku, čime bi skupština praktično prestala da postoji i stvorili bi se uslovi za raspisivanje izbora. Ukoliko se neko odluči na ovu varijantu, rok je 2. novembar. Dakle, to je i poslednji dan kada bi i čuvena premijerka Brnabić morala podneti ostavku kako bi se 17. decembra odigrali izbori za državni parlament i potom novu vladu koju, po svemu sudeći, ona neće predvoditi, kakvi god rezultati budu. Moći će da se u većoj meri posveti razgranatim poslovima svoje porodice.

Što se tiče Skupštine Vojvodine, tu je stvar jednostavnija. Ovaj parlament, čiji je rad medijima zanimljiv taman koliko i sednica upravnog odbora neke nevladine organizacije, može hladno sam sebe raspustiti. Potom će Ištvan Pastor, koji obnaša mističnu ulogu predsednika ove institucije, raspisati izbore. Ovaj broj “Vremena” izlazi u četvrtak, a prethodnog dana bi u pokrajinskom parlamentu trebalo da počne rasprava o izmenama izbornih pravila. One bi podrazumevale da na vojvođanskim izborima ne mogu da učestvuju liste koje čine koalicije političkih stranaka i grupa građana. Jasno je da će ove izmene predstavljati problem za opozicione liste, što je i njihova svrha. Jasna je i svrha odredbe koja će omogućiti da nosilac liste ne mora da ima prebivalište u Vojvodini. Njegovo ime je – svi smo se iznenadili – Aleksandar Vučić. To dobro govori kakav politički potencijal u pokrajini imaju sadašnji kao-lider SNS-a Miloš Vučević i njegov arhineprijatelj, vojvođanski premijer Igor Mirović, stara radikalska lisica. E sada, da li će se ovaj parlament posle usvajanja novih izbornih pravila samoeutanazirati – videćemo.

Postoje, međutim, i tvrdnje da je cela konfuzija brižljivo isplanirana kako bi se opoziciji ostavilo što manje vremena za kampanju i skrenula pažnja sa nekih drugih događanja. Govori se i o tome da će neki izbori biti izdvojeni zbog toga što bi se, kao posledica mogućeg naprednjačkog izbornog uspeha na ovim, povećala apatija opozicionog biračkog tela na redovnim lokalnim, eventualno pokrajinskim izborima, koji bi se održali na proleće. Neki proriču čak i da su stvari oko izbora spakovane u mraku predsedničkog kabineta, te da nas očekuju neke iznenađujuće postizborne koalicije i na republičkom i na beogradskom nivou. No, nećemo sada bacati pasulj na ovu skupoću.

PREKORAČENJE USTAVNIH OVLAŠĆENJA, I OPET

Profesor na novosadskom Pravnom fakultetu i nekadašnji vojvođanski premijer Bojan Pajtić kaže da način na koji se “izazivaju vanredni izbori” govori o još jednom Vučićevom “izvrgavanju prava ruglu”. On podseća da je mehanizam po kome predsednici opština i gradonačelnici podnose ostavke, pa se, ukoliko skupštine opština i gradova ne izaberu nove čelnike lokalnih samouprava u roku od 30 dana raspisuju izbori – predviđen za slučaj parlamentarne krize na lokalnom nivou.

“Ovaj mehanizam zloupotrebljava se za najgore politikantstvo i bežanje u izbore u uslovima u kojima Srbiju drmaju nezapamćene afere, a rejting SNS-a vrtoglavo pada. Interesantno je da do danas još nijedan gradonačelnik ili predsednik opštine iz Vojvodine nije podneo ostavku. Ne treba ni jednog trenutka pomisliti da je to zato što imaju svoju volju ili protestuju protiv Vučića, naprotiv. U pitanju može biti samo kalkulacija. Za sada se čini da će izbori biti parcijalno raspisivani, prvo u sredinama u kojima SNS bolje stoji, da bi, na talasu solidnih rezultata, bili raspisani i tamo gde je režim manje popularan. Moguće je i da se tempira da lokalni izbori u APV budu održani istovremeno sa pokrajinskim”, kaže Pajtić za “Vreme”.

Politikolog i funkcioner stranke Zajedno Radivoje Jovović smatra da je predizborna konfuzija posledica činjenice da režim ne zna šta će sam sa sobom, odnosno da se nalazi u krizi po različitim osnovama. Smatra da bi neki izbori, možda i pokrajinski a svakako mnogi lokalni, mogli biti razdvojeni od republičkih i beogradskih iz prostog razloga što SNS nije siguran da li ima “kapaciteta” da ih sve “menadžeriše” istovremeno.

“Spolja se vidi samo donekle, ali iznutra u SNS-u vlada potpuni haos u vezi sa političkim kursom koji stranka treba da ima u ovom trenutku. Oni svakako više nisu sigurni u svoju dominaciju, a veoma su svesni da se raspoloženje građana izmenilo. Stoga nije nemoguće da će pokrajinski i lokalni izbori, pre svega u Vojvodini, biti prolongirani kako bi se stranka koncentrisala na republičke i beogradske. Dakle, u pitanju je kukavičluk, a ne strategija”, kaže on.

Pravna ekspertkinja Vesna Rakić Vodinelić takođe smatra da će lokalni izbori biti raspisani samo tamo gde ima dobrih izgleda da Vučićeva lista osvoji većinu ili tamo gde se “izborne prevare ili snažna ograničenja slobode izbora” mogu “uspešno” organizovati. Podseća da, formalno gledano, izbori još nisu raspisani, pa može da dođe i do njihovog prolongiranja, čak i u onim lokalnim samoupravama čiji su čelnici već podneli ostavke.

“Spektakl ostavki gradonačelnika trebalo je da pruži verodostojnost ‘raspisivanju’ izbora. Međutim, ukoliko se ipak odustane od izbora, lako će naprednjačka skupštinska većina izglasati privremeno nove privrženike istog soja”, ukazuje Vesna Rakić-Vodinelić u razgovoru za “Vreme”, dodajući da predsednikovu najavu izbora karakterišu dva opšta mesta p”rekoračenje ustavnih nadležnosti” i “refleks neverovanja u bilo šta što on tvrdi”.

Politikolog Milorad Đurić kaže da se način “raspisivanja” izbora u potpunosti uklapa u dosadašnju matricu “političkog decizionizma”. Vučić poklanja izbore zato što je to “opozicija tražila”, to je “čin političkog milosrđa” koje proističe iz “lične svemoći, pobedničkog samopouzdanja i potpune kontrole političke situacije”. On, međutim, misli da će izbori na republičkom, pokrajinskom i nivou velikog broja lokalnih samouprava biti održani istovremeno.

“On je vrhovni suveren i iz njegove subjektivne volje – a ne iz pravnog poretka ili iz objektivne političke situacije – proističu sve odluke. To je osnovni utisak koji bi glasači SNS-a, a i oni neopredeljeni, trebalo da steknu. Taj utisak bi trebalo da pojača serija ostavki predsednika opština i gradonačelnika, kao ‘institucionalnih’ garancija koje slede suverenovu odluku. U tom smislu, trebalo bi očekivati dalje ostavke i izazivanje kriza na nivou lokalnih samouprava. Ne verujem da će biti bilo kakvih disonantnih tonova. To, naravno, važi i za Pokrajinu”, kaže Đurić u razgovoru za “Vreme”.

IMA LI OPOZICIJA ŠANSU

Đurić smatra da disonantnih tonova neće biti ili će ih biti malo jer je cilj SNS-a što veće grupisanje izbora, čime se stvara – prema njihovim procenama – sinergijski efekat. Bilo kakvo razdvajanje izbora ne ide u prilog vladajućoj stranci, a izvan paketa će ostati jedino predsednički izbori, jer “Vučić sigurno neće ponoviti grešku Miloševića i Tadića sa skraćivanjem mandata”.
KOLIKO ĆE JOŠ BITI ČLANOVI AKTUELNOG SAZIVA SKUPŠTINE: Narodni poslanici opozicije pred građanimafoto: ana paunković / fonet

I Rakić-Vodinelić kaže da objedinjeni izbori otežavaju položaj opozicije i idu u prilog vlasti: “Opozicija neće imati ni približno ravnopravan tretman u medijima. Funkcionerske kampanje, razume se, idu u prilog kandidatima vlasti. Jedino koliko-toliko delotvorno jeste čvrsta i efikasna kontrola izbornog procesa. Opozicija bi morala animirati i obučiti veliki broj ljudi koji bi trebalo da imaju dovoljno interesovanja za izborni aktivizam i da imaju dovoljno odlučnosti i hrabrosti da spreče ili dokumentuju izborne prevare i svaki vid ugrožavanja poštenih i slobodnih izbora.”

Đurić ističe da opozicija ne sme da se poigrava sa idejom bojkota, jer bi ponovljeni bojkot, bez obzira na katastrofalne izborne uslove, imao i – katastrofalne posledice po nju. “Proevropska, građanska opozicija bi morala da formira koaliciju ‘Srbija protiv nasilja’ i da na taj način artikuliše političku energiju koju su građani pokazali na protestima tokom maja i juna ove godine. ‘Srbija protiv nasilja’ nije samo ubedljiv slogan građanskih protesta već može biti i efektan politički program, kako za buduću unutrašnju, tako i za buduću spoljnu politiku. Ono što je najvažnije, koalicija ‘Srbija protiv nasilja’ ne sme biti ekskluzivna, u smislu da okuplja samo tzv. parlamentarne stranke, već izrazito inkluzivna – mora se pronaći način kako bi se građani koji su učestvovali na protestima osećali uključenim. Pored toga, mora se pronaći način da se uključe i lokalni građanski pokreti. Drugi korak je organizovanje sigurnih glasova, a treći – obučeni članovi biračkih odbora na svakom biračkom mestu. To su neophodni, ali ne i dovoljni uslovi za pobedu opozicije na izborima. Ostali deo posla se, naravno, odnosi na samu predizbornu kampanju”, kaže on.

UTICAJ KOSOVSKE KRIZE

Spekuliše se da bi eventualno prolongiranje najavljenih izbora moglo da bude prouzrokovano krizom na Kosovu i događajima koji ga prate. Bez obzira na spinovanja vlasti koji pokušavaju da zbivanja nekako preokrenu u svoju korist, igrajući na kartu nacionalizma i autoviktimizacije, naši sagovornici smatraju da oni nikako ne idu na ruku režimu.
O NJIMA SE NAJMANJE GOVORI: I Skupština Vojvodine pred izborimafoto: nenad mihajlović / tanjug

Pajtić kaže da situacija na Kosovu dovodi Vučića i njegovu stranku u izuzetno nepovoljan položaj. Podseća da zvanična propaganda godinama tvrdi kako Srbija nikada nije uživala veći ugled u inostranstvu, a sada nam odjednom prete sankcije međunarodne zajednice. Akcija Radoičićevih specijalaca (a svi znaju da je Radoičić jedan od Vučićevih najbližih saučesnika – upućenima će biti jasno zašto koristim ovaj termin, a ne reč saradnici) prošla je katastrofalno. Režim je zapao u konfuziju, kontradiktornost i pokazao političku impotentnost. Sve ovo ide na ruku opoziciji, više onoj desnoj, nego levoj. Veoma je važno da relevantne, odnosno parlamentarne opozicione stranke pokažu maksimalnu zrelost i izađu na izbore u dve, najviše tri kolone. Rasipanje glasova mora biti svedeno na minimum, da bi se kapitalizovala okolnost da većina građana više ne veruje Vučiću, niti misli da on vodi zemlju u dobrom pravcu”, ističe on.

Rakić-Vodinelić kaže da će Kosovo, odnosno oružani napadu Banjskoj svakako imati mesto u predizbornoj utakmici, i slaže se da ova tema nije previše povoljna za vlast. “Građanska opozicija ima priliku da iznese argumente koje će ospori verodostojnost vlasti kada je reč o ulozi Milana Radoičića u ovoj tragičnoj aferi. On je (bio) jedna od bitnih transmisija Vučićeve samovolje na severu Kosova. Desničarske stranke već imaju svoju agendu odbijanja da se prizna realnost. Vučić već sad relativizuje sve i ne treba očekivati da se to promeni”, naglašava ona.

Đurić smatra da bi eskalacija krize na Kosovu štetila izbornom rezultatu SNS-a: “Eskalacija krize svakako ide na ruku desnom krilu političkog spektra. Nema sumnje da će desničarske stranke svoj predizborni narativ formirati oko ove teme. Ostaje da se vidi u kojoj meri će se dogoditi tranzicija biračkog tela SNS-a prema ovim strankama.”

Iz istog broja

Koceljeva: Festival zimnice

Idi begaj

Dragan Todorović

Energetska efikasnost u Srbiji

Potrebna su društvena svest i državna sredstva

Damjan Martić

Opozicija u predizbornom stanju

Ima li iko da ostavi srce na terenu

Jovana Gligorijević

Lični stav

Za zaštitu izborne volje – 31.000 kontrolora

Aleksandar Radovanović

Uoči (mogućih) izbora

Birači u dva tabora, a između praznina

Srećko Mihailović

Lični stav

Vlast kao sirotinja u vreme svinjokolja

Predrag Voštinić

Istraživanje GI-TOC

Heroin, kokain i državni aparat

Jelena Zorić

Pogled iz Kosovske Mitrovice

Srpska lista je politički mrtva

Marko Jakšić

Pogled iz Gračanice

Prevagu su odnele iluzije

Isak Vorgučić

Uspon i pad Milana Radoičića

Hapšenje ratnog druga

Slobodan Georgijev

“Dijalog” Beograda i Prištine posle Banjske

Kad se Kfor na sever Kosova vrati

Nemanja Rujević

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu