Kada je reporter HTV-a, koji je prilično benevolentno prenosio dešavanje na tribinama, u sveopštoj tučnjavi pogotkom "letećeg sedišta" bukvalno sklonjen sa svog radnog mesta, HTV je polako zamračio ekran i potom najavio potpun izveštaj – za kraj Dnevnika. Sportski časopisi, poput "Sportskih novosti", nahranili su svoju publiku izveštajem u mnogo borbenijem duhu: uprkos tome što navijači iz "Lijepe naše" nisu bili "najmirniji na svijetu", akcija slovenačke "konjske jedinice bila je nepotrebna". Dar-mar na bazenu u Kranju je po mnjenju dvojice reportera "SN"-a puka reakcija na slovenačku policiju koja je navijače "tjerala sa ulaza". Ako ćemo pravo, izveštaj reportera "SN" čita se kao izveštaj s fronta – hrvatski navijači su tog dana "okupirali slovenski gradić u kojem je odigrano finale", a veći deo reportaže bavi se opisivanjem čudesnog bratimljenja navijača raznih hrvatskih klubova u stranom okruženju, suočenim sa starim neprijateljem, plus misao nekog navijača: "Nema danas Hajduka, nema danas Rijeke. Danas smo svi kao jedno!" Reportaža koja kulminira pirovanjem nad ranjenim slovenačkim policajcima završava naprasno, baš kad radnja postaje najzanimljivija – "u drugom produžetku nije bilo golova i Hrvatska nije uspjela doći do zlata". Srce reportersko zaigralo je na sledeći događaj: "Tako je jedan srpski navijač u nacionalnom dresu uletio među 200-tinjak naših. Naravno, ne i normalno, dobio je batine. Nije odustajao, tražio je da mu se vrati mobitel, ali ostao je bez svega, uključujući i hlače i dres."