Iako je do izbijanja epidemije tada novog korona virusa došlo još krajem 2019. godine u Vuhanu u Kini, bosanske vlasti to nisu baš najozbiljnije shvatale. Doduše, malo ko i jeste. Kako god bilo, preselila se korona vrlo brzo i u Evropu, a zvanično Sarajevo i zvanična Banja Luka i dalje nisu previše ozbiljno shvatali situaciju. Bilo je tu opštih mjesta poput onoga “imamo svega”, ali se ta priča brzo izvitoperila jer ne samo da nije bilo svega u smislu materijala, već što je još gore, ni znanja, a ni političke volje da se prevaziđu identitetske podjele i pristupi jedinstvenoj zaštiti svih građana Bosne i Hercegovine, koje god vjere ili nacije bili.

Srpski član Predsjedništva Milorad Dodik, poznat po razdoru, a nepoznat po spajanju i dijalogu, izjavio je na početku pandemije da je pozitivna stvar korone to što će “povezati”. Od tog povezivanja nije bilo ništa.

PRVI ZARAŽENI I PRVE MERE

Prvi slučaj korona virusa u BiH registrovan je petog marta 2020. godine, kada se jedan čovjek vratio iz Italije u Banja Luku. On i njegov sin su prvi zvanično potvrđeni oboljeli u Republici Srpskoj (RS). Devetog marta otkriven je prvi zaraženi na teritoriji Federacije, a ukupno peti na teritoriji cijele BiH. Tri dana kasnije je obustavljena nastava u osnovnim, srednjim i visokoškolskim ustanovama, te uvedena zabrana održavanja kulturnih i sportskih događaja. Većina zaraženih nalazila se na teritoriji RS.

Bosna i Hercegovina je uskoro zabranila ulazak na svoju teritoriju svim građanima koji dolaze iz područja gdje su registrovani slučajevi kovida, i donijeta je odluka o uvođenju obaveznog karantina u trajanju od 14 dana za sve državljane koji se vraćaju u BiH. U Banja Luci je zabranjen rad ugostiteljskih objekata na nekoliko dana. Vlada BiH, odnosno Vijeće ministara, proglasilo je “stanje nesreće”, pošto ne postoje zakonske osnove za proglašavanje vanrednog stanja. Ova odluka omogućila je donošenje odluka po skraćenoj proceduri. U Republici Srpskoj je proglašena vanredno situacija na nivou entiteta.

Federalni štab civilne zaštite Federacije održao je 18. marta vanrednu sjednicu gdje je donesena zabrana rada svih ugostiteljskih objekata, kao i zabrana javnih okupljanja. Uskoro je u Kantonu Sarajevo odredba proširena i na tržne centre, kao i sve ostale prodavnice sem apoteka i onih koje prodaju esencijalne životne namirnice. Obustavljen je i javni saobraćaj na nivou Federacije. Tada je ukupan broj zaraženih u BiH bio 63 slučaja. Dvadesetog marta potvrđen je prvi smrtni slučaj od posljedica korona virusa.

Dana 21. marta u RS je uveden policijski sat, koji je važio od 20 časova do 5 sati ujutro. Dan kasnije uveden je i u Federaciji, ali je počinjao dva časa ranije. Ukupan broj oboljelih je tog dana premašio 120. Prvi slučajevi zabilježeni su i u Distriktu Brčko. Početkom aprila ukupan broj inficiranih premašio je pet stotina, a broj preminulih iznosio je 15. Manje od dve nedelje kasnije broj zaraženih dostigao hiljadu, dok je bilo preko četrdeset preminulih osoba.

Dok se krajem aprila situacija sa koronom u regionu smirivala, u BiH je buktala. Samo 29. aprila registrovana su 93 nova slučaja zaraze, što je do tada bio i rekord. U Federaciji je policijski čas ranije ukinut, pa je naknadno uveden za prvomajske praznika, dok je u RS važio bez prestanka od uvođenja. Zabrana kretanja za starije od 65 godina i mlađe od 18 preinačena je na nivou Federacije u ograničeno kretanje, jer je u aprilu Ustavni sud presudio da je to kršenje ljudskih prava. Nakon odluke, dozvoljeno im je da napuštaju domove između sedam i deset časova ujutro svakog radnog dana. Ova mjera je “uvezena” iz Srbije, gdje je još drastičnije primjenjivana.

Krajem maja ukinuto je i vanredno stanje u RS, kao i stanje nesreće u Federaciji. Odlukama je prethodilo ublažavanje mjera, ukidanje samoizolacije i otvaranje granica. Ukupan broj zaraženih kretao se oko 2400, a preminulo je skoro 150 pacijenata – od toga stotinu samo u RS. Bosna i Hercegovina je još u prvom talasu kasnila u odnosu na region.

DECENTRALIZOVANA (NE)ORGANIZACIJA

Najveći problem odgovora Bosne i Hercegovine na pandemiju korona virusa leži u njenoj decentralizaciji. Ako je u nekim situacijama i dobro donositi odluke na nivou lokala, u borbi protiv visoko zaraznih bolesti svakako nije. Bez ikakve koordinacije sa vrha sistem ne može funkcionisati usklađeno, a ako se tome još doda činjenica da među teritorijalnim jedinicama vrlo često skoro da nije bilo nikakve komunikacije, organizacija postaje još gora. Infektolog u mirovini i bivši direktor jedne od sarajevskih bolnica Bakir Nakaš, koji se za vrijeme epidemije istakao u skretanju pažnje političkom vrhu da je zdravlje građana iznad političkih igrarija, ukazuje za “Vreme” na sve probleme koji nastaju kada u državi ima 13 ministarstava zdravstva, 13 fondova i 13 zavoda za javno zdravstvo. Kako kaže, sa takvim sistemom bez jedinstvene kontrole, gdje su svaki kanton i entitet radili na svoj način, “BiH je prošla i dobro kako je mogla proći”, iako je situacija bila daleko od dobre.

Nakaš objašnjava da je još 2009. godine izrađen plan borbe protiv zaraznih bolesti, u kome je bilo tačno propisano šta je čija uloga i koji je podrazumijevao osnivanje zajedničkog koordinacionog tijela. Dokument je sadržavao i protokole vezane za preporuke, nabavku vakcina, lijekova, formiranje izolacionih kapaciteta, ali i stvaranje ekspertskih timova. Sagovornik kaže da je odmah na početku epidemije nastao prvi veliki propust, jer je taj plan “ostao u ladici”. Prema njegovim riječima, bilo je pokušaja struke da se urgira za formiranje jedinstvenog kriznog štaba, ali su “političari ostali nijemi”. Tako je, pojašnjava Nakaš, svaka opština imala neki svoj krizni štab, RS svoj na nivou entiteta, Federacija svoj posebno, ali i svaki kanton svoje zasebne. Naravno, ni distrikt Brčko nije bio izuzetak – takođe je imao poseban.

Tako se, kaže sagovornik “Vremena”, dolazilo u situaciju da u Sarajevu ne rade kafići, pa se onda ljudi provozaju petnaestak minuta do Istočnog Sarajeva koje pripada Republici Srpskoj i izađu u kafanu, jer u tom entitetu u tom trenutku ne postoje mjere.

NASTAVAK NESLOŽNOSTI

Sredinom juna ponovo je proglašena epidemija, ali sem obaveznog nošenja maski i držanja distance nije bilo povratka na stare mjere. U julu je broj novooboljelih nastavio da raste pa su donesene nove mjere – skraćeno je radno vrijeme ugostiteljskih objekata i ograničena su javna okupljanja. Do novog policijskog sata nije došlo. Zdravstveni radnici su se počeli žaliti na nedostatak opreme poput maski i rukavica, ali i testova. Do pogoršanja je posebno došlo u kantonu Sarajevo. Dvadesetdevetog jula zabilježen je novi crni rekord – 383 novozaražena u jednom danu i 10 preminulih.

Situacija je bila slična tokom cijelog ljeta, a granice su ostale otvorene za zemlje iz regiona bez ikakvih uslova, kao i za putnike iz Evropske unije koji posjeduju negativan pi-si-ar test. U septembru je granica otvorena za sve strane državljane sa negativnim testom. Broj novozaraženih se kretao između dvije i tri stotine, ukupan broj oboljelih od početka epidemije je bio oko 25.000, a preminulo je preko 750 ljudi. Ministarstvo civilnih poslova BiH je istog mjeseca potpisalo sporazum o nabavci vakcina u sklopu “Kovaks” programa.

U oktobru se situacija pogoršala, pa se dnevni broj novooboljelih približio hiljadu, dok je 23. oktobra iznosio i 1173 registrovana slučaja. Nošenje maski je postalo obavezno i na otvorenom u kantonu Sarajevo, a tri dana kasnije i na nivou cijele Federacije. Ljekari su uzrok pogoršanja epidemiološke situacije vidjeli u nepridržavanju postojećih mjera. Došlo je do toga da je u jednom trenutku potvrđeno da je 100 zaposlenih u Kantonalnoj bolnici u Zenici pozitivno na korona virus. Zdravstvenog kadra nije bilo dovoljno, a na teritoriji Federacije je od 2015. godine na snazi bio moratorijum na zabranu zapošljavanja u zdravstvenom sektoru, što je otežalo priliv novog kadra.

Trećeg dana u novembru zabilježena su 1553 nova slučaja, a 37 ljudi je preminulo. Republika Srpska se pridružila Federaciji sa mjerom o nošenju maski na otvorenom, a loša epidemiološka slika trajala je negdje do sredine decembra. Do poboljšanja je došlo u drugoj polovini posljednjeg mjeseca u godini. Istodobno, počela se izražavati bojazan da nabavka vakcina neće ići tako glatko kako je planirano.

VAKCINALNE PODELE

Kada je u decembru ponovo pokrenuta priča o nabavci vakcina, postalo je jasno da će se političke podjele unutar države još jednom odraziti i na zdravstveni sistem. Kovaks sistem, na koji se prijavilo preko 170 zemalja, nije bio dovoljan da svima obezbijedi dovoljno, pa je otvoreno pitanje gdje nabaviti ostatak. Predstavnici RS insistirali su da se nabave ruske vakcine, dok je Federacija zasebno poslala zahtjev za nabavku vakcina “sa zapada”. Kako BiH nema jedno Ministarstvo zdravlja, već svaki entitet svoje, plus u Federaciji svaki kanton zasebno, postalo je nejasno ko će uopšte predvoditi nabavku.

Broj zaraženih se smanjio u januaru, ali vakcina i dalje nije bilo ni na vidiku. Za to vrijeme, ostatak država Zapadnog Balkana je već započeo sa procesom imunizacije, a imao je i bolje statističke rezultate – BiH je u januaru 2021. godine bila četvrta na svijetu po broju smrtnih slučajeva. Prve ruske vakcine stigle su početkom februara, ali u RS, a uskoro je stigla i donacija iz Srbije – takođe ruskih vakcina. Federacija je i dalje čekala isporuku iz Kovaks programa, koji je debelo kasnio.

Nakaš kaže da je tu napravljen drugi veliki propust, odnosno da su vakcine trebale da se nabavljaju sa državnog nivoa. Objašnjava da su na početku samo države mogle nabavljati vakcine, što je onda otežalo situaciju u BiH gdje nije bilo jedinstvenog zahtjeva, te su, kako kaže, vakcine stizale kao donacije. Dodaje da je grupa intelektualaca, među kojima je i on, podnijela krivičnu prijavu protiv nekoliko ministara zbog nenabavke vakcina, “koji su se vadili da to nije u njihovoj nadležnosti”. “Političari su preuzeli glavnu ulogu u koordinaciji, nisu slušali struku i tako su doveli u pitanje zdravlje stanovništva”, zaključuje sagovornik “Vremena”.

NOVI TALASI

Ovaj infektolog u mirovini smatra da su i za pojavu “bespotrebnih” valova odgovorni političari, koji tokom cijele pandemije nisu uzimali u obzir mišljenje struke. Tako je u martu došlo do novog talasa, kada je dnevni broj novooboljelih uveliko premašivao hiljadu, a išao je čak i preko 1.700 novih slučajeva dnevno. Bosna i Hercegovina je postala lider u regionu po broju preminulih, pa su federacijske vlasti odlučile da uvedu policijski čas od devet časova uveče do pet sati ujutro. Ograničili su rad ugostiteljskih objekata, dok je u Kantonu Sarajevo nešto ranije donesene odluka o zatvaranju kafića i restorana. Prve vakcine iz Kovaks programa stigle su 25. marta.

Situacija sa visokim brojem zaraženih se poboljšala u narednom periodu, ali je BiH i dalje imala mnogo preminulih – bila je i druga na svijetu po broju umrlih na milion stanovnika. U Sarajevu je održan i protest protiv kašnjenja sa imunizacijom. Početkom maja je policijski sat skraćen za dva časa, a povećan je i dozvoljeni broj ljudi u ugostiteljskim objektima. Vakcinacija je tekla jako sporo, a ni vakcina nije bilo dovoljno, pa je dio građana počeo da odlazi u Srbiju da se vakciniše – tamo je bilo vakcina, ali ne i odziva stanovništva. Sredinom juna BiH nije imala ni tačan uvid u to koliko je stanovništva vakcinisano.

Do sredine ljeta situacija se smirila, a povećao se i broj pristiglih vakcina – do polovine jula je stiglo oko 1,6 miliona doza. Avgust je donio naznake da se sprema novi talas, a do kraja osmog mjeseca broj dnevnih slučajeva je premašivao pet stotina. Rast epidemiološke krive se nastavio i u septembru, išao je i preko osam stotina, a broj preminulih je ponovo postao “opasno” velik – najveći u Evropi u odnosu na broj stanovnika. Broj vakcinisanih u Federaciji bio je tada svega 11 odsto.

Novembar je takođe prošao u znaku loše epidemiološke situacije, pa su pojedini kantoni, poput Tuzlanskog, počeli uvoditi neke vrste kovid propusnica za ugostiteljske objekte nakon 19 časova. RS je razmatrala uvođenje propusnica, dok je Vlada Federacije naložila kantonima da pripreme teren za uvođenje obaveznog posjedovanja potvrde o vakcinaciji / preležanosti virusa / negativnom testu za sve zaposlene u javnom sektoru.

Krajem decembra, u BiH je prvi put detektovan omikron soj među zaraženim pacijentima. S obzirom da se Bosna i Hercegovina loše nosila i sa manje transmisivnim varijantama, postalo je očigledno da je samo pitanje vremena kada će omikron buknuti. Već prvih dana januara broj novoinficiranih se popeo na preko 2000 dnevno. Devetnaestog januara registrovano je 2992 nova slučaja, od toga preko dvije hiljade samo u Federaciji. U februaru je omikron soj počeo jenjavati u cijeloj Evropi, pa i u BiH. Ukupan broj preminulih je sredinom februara premašio 15.000.

Dnevni broj inficiranih kretao se u martu u rasponu između 100 i 200 slučajeva, ali su mjere, kao i u regionu, skoro potpuno nestale. I onih koje su postoje se malo ko pridržavao. Nošenje maski je, kao i u Srbiji, na nivou preporuke. Posljednji presjek do pisanja ovog teksta, u utorak popodne, pokazao je 85 novooboljelih, sa tri preminula pacijenta.

Bakir Nakaš pojašnjava da je tokom cijele pandemije Bosna i Hercegovina igrala na režimu kopi-pejst mjera iz regiona, Njemačke ili Danske, da ništa nije jedinstveno doneseno, već da se išlo na “bombastični” lokdaun, kao u Srbiji. Vakcinacija je prošla katastrofalno, BiH ima 20–25 odsto vakcinisanog stanovništva, a prednjači Sarajevski kanton, koji je nagurao 58 odsto. “Finalni rezultat je da mi nemamo nikakvog traga od naučenih lekcija”, kaže Nakaš i dodaje da “političarima nije ni bitno da li će nešto ostati zapisano”, ali i da su se “zdravstveni radnici pasivizirali”, te da nije siguran da su motivisani da to rade, misleći na izvlačenje nekih zaključaka o greškama i propustima u protekle dvije godine.

Na graničnom prelazu kod Zvornika niko ne traži nikakve kovid potvrde. Jedan od sarajevskih taksista, koji je prije epidemije radio u turističkom sektoru, kaže da je 2019. godina bila sjajna, da je grad bio prepun turista, da je prošle godine bilo nešto, ali da se već sad vidi da će ove biti više. Kaže, “vraća se sve u normalu”. To pokazuju i gužve za čuvene sarajevske ćevape na Baščaršiji.