Najveći poraz ovih izbora u Bosni i Hercegovini je spoznaja da su krađe, prevare i izborni inžinjering postali sastavni i prihvatljiv obrazac ponašanja onih koji su sopstvene građane pretvorili u kriminalce kako bi zasjeli u udobne fotelje. Očito, građanima koji su se upustili u krivična djela ne smeta da možda odu u zatvor, dok će oni po čijem nalogu su to uradili glumiti ugledne stubove društva. Oni koji su na ovaj način prevareni definitivno su izgubili povjerenje u odavno kontaminiran izborni proces, te na izbore više izlaziti neće. Mnogi će i otići iz BiH.

Predsjednik jedne izborne komisije pred kamerama je priznao da je glasove koje je dobila Jelena Trivić – kandidatkinja za predsjednika Republike Srpske – umjesto njoj u zapisniku upisao drugom kandidatu. Veli, bilo je kasno i bio je umoran. Vjerovatno očekuje da će mu to biti dovoljno dobar izgovor za počinjeno krivično djelo.

Trivićeva nije samo na ovom mjestu ostala bez glasova, iako ostali predsjednici izbornih komisija nisu javno priznali da su te noći bili umorni. U jednom selu kod Bijeljine iznenada je oslijepilo 80 građana – to je značilo da im na izbornom mjestu treba pratnja. Potvrdu im je izdala direktorica bijeljinskog doma zdravlja i sama kandidatkinja vladajućeg Saveza nezavisnih socijaldemokrata na listi.

Zapisnici su prepravljani, hapšeni su i članovi biračkih odbora u Novom Gradu. Pojedini rezultati izbora u Bosni i Hercegovini, iako će prebrojavanje listića još potrajati, otvorili su brojne sumnje u regularnost nedjeljnih izbora. Da lekcija o izbornim prevarama kao i to da su one krivično djelo, koje predviđa zatvorsku kaznu, nije naučena svjedoči grad izborni slučaj – Doboj. U njemu je nakon prošlih lokalnih izbora potvrđeno na stotine optužnica protiv članova biračkih odbora za izborne krađe. Broj tada ukradenih glasova iznosio je nekoliko desetina hiljada. Zbog ovog krivičnog djela niko nije završio u zatvoru. Vrlo lako moguće ni ovog puta, jer u BiH zakon ne vrijedi za sve.

DVA PREDSEDNIKA U JEDNOJ NOĆI

Sem ovog očekivanog ishoda nedjeljnih izbora, za koje su se mnogi nadali da će barem djelimična poboljšanja i nove mjere što Visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita, što Centralne izborne komisije, smanjiti političku i izbornu korupciju, te vratiti izbornom procesu nešto malo integriteta, (ne)očekivano su glasački listići postali jedna od najjačih parlamentarnih stranaka u BiH. Biće da u BIH ima mnogo nepismenog stanovništva te da im je bilo komplikovano ucrtati krstić. Ili su bili umorni. Tako je broj nevažećih listića u tijesnoj bici između dva predsjednička kandidata u Republici Srpskoj otprilike isti kao i razlika među njima što je dodatno uzburkalo duhove posebno u Partiji demokratskog progresa iz koje dolazi Jelena Trivić.

Predstavnici vlasti zaključili su nakon izbora da je “Srpska na izborima pokazala da je zrelo demokratsko društvo”.

Da će se najžešća izborna bitka voditi za mjesto predsjednika entiteta znalo se i prije nego što je kampanja otpočela. Jelena Trivić je stekla brojne simpatije jer je imala hrabrosti izaći na crtu najmoćnijem čovjeku Republike Srpske Miloradu Dodiku. Za one koji ne poznaju dobro atmosferu posebno u Banjaluci, Trivićeva je doživljavana kao politički autsajder kojoj nisu davane velike šanse. Sva istraživanja su to potvrđivala, sva oštrica napada vlasti bila je usmjerena na ovu mladu profesoricu sa Ekonomskog fakulteta.

Po dobro oprobanom receptu etiketirana je kao strani plaćenik, kojoj je ni manje ni više nego Džozef Bajden dao deset miliona dolara kako bi uništila Republiku Srpsku i srušila Milorada Dodika: ispostavilo se da se u institucijama Sjedinjenih Američkih Država govori i piše loš engleski, pun pravopisnih i gramatičkih grešaka u “dokumentu” na koji se pozivaju protivnici Trivić.

U trenutku pisanja ovog teksta članovi Centralne izbori komisije još uvijek broje listiće za predsjednika Republike Srpske, i čini bi se da će to brojanje potrajati. U izbornoj noći građani Republike Srpske su se probudili sa dva predsjednika, najprije je Jelena Trivić objavila da je pobjednik, a nakon nje nekoliko sati kasnije isto je za sebe izjavio Milorad Dodik. Kritičarima Trivićeve to je bilo dovoljno da se njena vjerodostojnost dovede u pitanje.

Na drugoj strani, Milorad Dodik je izašao u nekoliko navrata u izbornoj noći pred medije da im najavi kako će najaviti izbornu pobjedu. Kako je legalista, čekao je zvanične rezultate institucije koju ne priznaje i osporava. Tako čekajući CIK nije proslavio ni pobjedu Željke Cvijanović – prije sopstvene.

Opozicija koja je stala iza Jelene Trivić najavljuje da neće priznati rezultate ovih izbora jer smatraju da je pokradena. Traže ponovno brojanje, kontrolu ali i ponavljanje izbora za ovaj nivo. Centralna izborna komisija ima pune ruke posla. I dok su izbori za predsjednika RS još u brojanju, neki drugi rezultati su več poznati.

NACIONALNE VLASTI BEZ GUBITAKA

Najveći gubitnik izbora je Bakir Izetbegović. Izgubio je u utrci za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH od socijaldemokrate Denisa Bećirevića. Izetbegovićev poraz površno je u stranim medijima i političkim krugovima protumačen kao poraz nacionalista, pa su mnogi požurili sa čestitkama građanima jer su ih se “riješili”. Međutim, daleko je od toga. Predsjedništvo BiH ima ograničene nadležnosti i neznatan uticaj. Tvrditi da je pobjedom Denisa Bećirevića i Željka Komšića pobijedio građanski koncept najveća je obmana ovih izbora. Dodik najavljuje i da će pobjeda Denisa Bećirevića ubrzati put izlaska RS iz BiH.

Prvi rezultati za Parlament BiH govore o porastu broju glasova etnonacionalnim partijama koje suvereno vladaju ovim prostorom. Iako je Izetbegović izgubio, stranka koju vodi – Stranka demokratske akcije je ojačala i postala nezaobilazan faktor u formiranju vlasti. Izetbegović upravo snagu partije i dobar rezultat koristi kao alibi za sopstveni poraz. To mu je i opravdanje da ne treba da odstupi sa mjesta partijskog lidera. Poruku glasača očito nije razumio kao poruku adresiranu na njega.

I Milorad Dodik je dobio manju podršku glasača od stranke kao i Željke Cvijanović, ali sasvim sigurno ni on se neće baviti sadržajem poruke. Već sada najavljuje i nudi dijelu poražene ali “konstruktivne” opozicije iz predsjedničke fotelje mjesto u entitetskoj vladi. Nju bi – barem prema Ustavu i zakonu – trebalo da sastavlja premijer. Dodik je ponudio i nastavak partnerstva već osvjedočenom političkom partneru HDZ BiH Draganu Čoviću. Kao i do sada držaće se zajedno. U pobjedničkom govoru Dodik je naglasio je u kom pravcu će i dalje gledati – Srbija, Rusija, Mađarska. Pobjedu su njegove najbliže pristalice slavile u dresovima sa likovima Dodika i Putina.

Dodikova stranka je poboljšala izborni rezultat, prema do sada prebrojanim listićima, kako u državnom parlamentu (države koju ne priznaje) tako i u entitetskom. Sa starim koalicionim partnerima SNSD ima komotnu većinu, sad već dosežu do 60 procenata.

Opozicione stranke Srpska demokratska stranka i Partija demokratskog progresa su pale, dok je najveći dobitnik ovih izbora Lista za pravdu i red Nebojše Vukanovića; on je bez ikakve stranačke infrastrukture osigurao mandat u državnom parlamentu i siguran klub poslanika u Narodnoj skupštini RS. Vukanović je poznat po oštroj kritici vlasti, iskrenoj borbi za pravdu i za malog čovjeka, čime je stekao veliki broj pristalica i simpatizera.

UKRADENI ŠOU

Dragan Čović je vješto izbjegao poraz jer je protiv Željka Komšića isturio Borjanu Krišto, svjesno rizikujući njen poraz. Zato je Hrvatska demokratska zajednica – HDZ BiH – na slučaju Komšić i snažnoj podršci zvanične politike iz Hrvatske pomela opoziciju unutar hrvatskog korpusa i homogenizovala Hrvate unutar BiH. Dodatno su ih ojačale odluke Visokog predstavnika neposredno po zatvaranju biračkih mjesta. Šmit je političkim partijama ukrao šou u izbornoj noći, nametanjem izmjena Izbornog zakona. Bio je to prvi izborni šok koji je posebno u dijelu međunarodne zajednice protumačen kao “prekrajanje izborne volje građana” (bez osvrtanja na prekrajanje izborne volje od strane političkih partija), ali je svakako značajan jer će Federaciju BiH učiniti funkcionalnom i otkloniti blokade. One su građane ovog entiteta držale kao taoce ucjenjivačkih politika najjačih političkih stranaka.

Sam Čović nije pretjerano žalio što je Krišto izgubila, jer je shvatio da bez HDZ BiH ništa neće biti moguće u BiH. Čak je izjavio kako je ova monolitna stranka “svjesno žrtvovala pluralizam”, kako bi valjda postali – zarad interesa Hrvata u BiH – društvo jednoumlja i jedne partije.

Osim potvrde onoga što građani BiH žive decenijama ovdje, čeka ih nešto uzbudljiviji period, završetak teškog i napornog procesa brojanja glasačkih listića i vruća jesen oko utvrđivanja istine – da li su krađe, prevare, korupcija postale sastavni dio nacionalnog identiteta.