Kosovski pregovori

Misije i demarši

Srpska nota nemačkoj vladi zbog ponašanja ambasadora Cobela, američka priprema rezolucije koja otklanja nezavisnost Kosova, slučajni i namerni nesporazumi

IZJAVE I VELIKE SILE: Nemački ambasador Andreas Cobel, ruski ministar spoljnih poslaova Sergej Lavrov i Vladimir Putin

Beograd je ove nedelje domaćin mnogobrojnih diplomata, koji ovamo dolaze različitim povodima, kao što su Proces saradnje na Dunavu, ili Ministarski savet Organizacije za crnomorsku saradnju – ali, očigledno je da se najviše razgovara o Kosovu.

U ponedeljak 16. aprila, sa srpskim vrhom se sreo politički direktor Ministarstva inostranih poslova Norveške Kaj Ejde, čiji izveštaj o stanju na Kosovu Beograd smatra uravnoteženim. Ejde je došao u region da bi doneo obaveštenje o predstojećem sastanku ministara spoljnih poslova članica NATO-a o Kosovu koji podržavaju napore Ahtisarija. Pojedini političari iz Srbije su Ejdea pominjali i kao poželjnu ličnost koja bi na mestu međunarodnog posrednika mogla da zameni Martija Ahtisarija, na šta je ovaj u Prištini izjavio da je čak razmišljao o tome da odloži posetu dok se ne stišaju spekulacije, kako ne bi ispalo da minira Ahtisarija.

Predsednik Vlade Vojislav Koštunica je u razgovoru sa Ejdeom naglasio da su Srbi i nealbanci skoro svakodnevno žrtve terora od strane Albanaca i da nije učinjen pomak kada je u pitanju povratak prognanog srpskog i nealbanskog stanovništva, te da je neispunjavanje osnovnih standarda jedna od najslabijih tačaka u sprovođenju Rezolucije 1244 SB-a o Kosovu.

Po zvaničnim podacima UNHCR-a, na Kosovo se vratilo 16.500 od 230.000 proteranih Srba i nealbanaca. Deo povratnika zbog teških uslova života, ugrožene bezbednosti i često neadekvatno obnovljenih kuća nije ostao na Kosovu i Metohiji, ali i oni su zavedeni u spise UNMIK-a kao povratnici.

Beograd očekuje da će bar to da vidi petnaestočlana misija Saveta bezbednosti UN-a, koju treba da predvodi belgijski ambasador pri UN-u Johan Verbeke, i koja će 25. i 26. aprila boraviti u Beogradu, a 27. i 28. aprila u Prištini. Kosovski Srbi nisu zadovoljni najavljenim planom boravka te misije i traže da ona bar obiđe srpske enklave u Starom Grackom, Orahovcu, Cernici, Goraždevcu, Štrpcu…

SAVETNIKOVA OSTAVKA PREDSEDNIKU: Leon Kojen i Boris Tadić

KREMLJ: Pre te misije Beograd dočekuje predstavnike dve države s pravom veta u Savetu bezbednosti UN-a. U utorak 17. aprila u Beogradu je zamenik predsednika vlade Narodne Republike Kine Hui Liangju, a u sredu, 18. aprila i u četvrtak 19. aprila sledi poseta šefa ruske diplomatije Sergeja Lavrova. Ovde se objavljuje da je on o planu posete obavestio predsednika Rusije Vladimira Putina i da mu je ovaj tom prilikom dao instrukcije da insistira na tome da misija Saveta bezbednosti utvrdi kako se primenjuje Rezolucija 1244, uključujući i povratak izbeglica.

Lavrov će, inače, 23. aprila u Briselu razgovarati s ministarskom trojkom EU-a. Slede i sastanci Kontakt grupe, krajem aprila, prvo u Moskvi, a zatim i u Berlinu.

Agenciji Beta je u Briselu predočeno da razgovori u Kontakt grupi i bilateralne konsultacije angažovanih na kosovskom pitanju treba da pripreme teren za usvajanje rezolucije u Savetu bezbednosti UN-a o statusu Kosova, ali da tamo još ne znaju kakav će biti konačan ruski stav. Prema saznanjima agencije Tanjug u Njujorku, na stolu su i američki i ruski predlog dorade Ahtisarijevog papira.

Posrednici inače aktivno lobiraju. Dok je ministar spoljnih poslova Drašković boravio u Južnoj Africi, objavljeno je da Ahtisari takođe obilazi članice Saveta bezbednosti.

OSTAVKA: Usledila je jedna uzgredna komplikacija. Leon Kojen je u utorak 17. aprila obavestio novinare da je 15. aprila podneo ostavku na mesto političkog savetnika predsednika Tadića i da će podneti ostavku na mesto koordinatora državnog tima, a kao razlog naveo je to što je tek iz intervjua austrijskog kancelara Alfreda Guzenbauera, objavljenog 13. aprila, saznao da spoljnopolitički tim predsednika Srbije vodi razgovore o Kosovu o kojima on, kao predsednikov politički savetnik i koordinator pregovaračkog tima, imenovan na njegov predlog, nije obavešten. Tome je prethodila mala igra pokvarenih telefona.

Kancelar Austrije Alfred Guzenbauer je u intervjuu Rojtersu izjavio da se sa predsednikom Srbije i njegovim ljudima radi na pronalasku načina za primenu suštine Ahtisarijevog plana. Prvobitna interpretacija intervjua, koja je kasnije demantovana, govorila je o tome da se sa Srbijom radi na sporazumu kojim bi Kosovo dobilo nezavisnost koju bi prihvatio Beograd. Portparol austrijskog kancelara je potom u posebnoj izjavi tvrdio da u tom intervjuu reč nezavisnost nije pomenuta. Usledio je još jedan demanti: iz EU-a je došla izjava da je u kontaktima sa vladom u Beču dobijeno uveravanje da Austrija ne radi s Beogradom na rešenju statusa Kosova po modelu italijanske oblasti Alto Adiđe – Južni Tirol, kako je proizilazilo iz prvobitne verzije. Evropski izvori uz to konstatuju da je austrijski stav u suštini ostao isti i podudaran sa zaključcima Saveta ministara EU-a od 12. februara, u kojima su podržani napori Ahtisarija.

Predsednik Srbije Tadić je posle toga odbacio mogućnost da je bilo ko iz njegovog tima vodio razgovore sa zvaničnicima drugih zemalja mimo jasno utvrđene državne politike o Kosovu i Metohiji.

KAPITOL HIL: Američki državni podsekretar Nikolas Berns izjavljuje u ponedeljak 16. aprila da će SAD podržati deklaraciju o nezavisnosti Kosova ako u SB-u ne bude usvojena nova rezolucija (prva takva izjava na zvaničnom nivou).

Izjava je došla pred raspravu u Spoljnopolitičkom odboru američkog Senata o Kosovu u kojoj je obnovljena veoma gruba retorika protiv Srbije. Rezoluciju kojom se od Bele kuće zahteva da podrži nezavisnost Kosova sačinila su četvorica proalbanskih senatora – Džozef Bajden, Džozef Liberman, Džon Mekejn i Gordon Smit. U Predstavničkom domu američkog kongresa raspravlja se na temu "Izgledi za nezavisnost Kosova". Berns je tu izjavu dao u raspravi pred Savetom za spoljne odnose u Vašingtonu kojoj je prisustvovao i ambasador Srbije u Americi Ivan Vujačić. Na pitanje Vujačića zašto SAD ne žele da razmotre predlog Srbije o širokoj autonomiji za Kosovo i Metohiju, Berns je rekao da sve govori da bi takvo rešenje za koje se zalažu Rusija i srpska vlada pre vodilo jačanju nasilja, nego njegovom smirivanju. Američki ambasador Polt je posle tvrdio da je Berns krivo interpretiran, da je govorio o tome da je američki cilj da se uz ruski pristanak usvoji rezolucija SB-a koja bi uklonila prepreke za kosovsku nezavisnost, a da potom slede deklaracija o nezavisnosti i priznanju…

NOTA: Vlada Srbije reaguje izričitim upozorenjem da Rezolucija 1244 ima obavezujuću snagu za vlade svih država članica UN-a, te da bi svako jednostrano priznanje nezavisnosti Kosova predstavljalo najgrublje gaženje Povelje. Saopštava da bi Beograd u potpunosti kao ništavno odbacio svako priznanje nezavisnosti Pokrajine, te da bi tražio da SB zaštiti i potvrdi nepovredivost suvereniteta i teritorijalne celovitosti Srbije i njenih međunarodno priznatih granica.

Predsednik Srbije Tadić je u utorak 17, paralelno s vladom, poručio da će se Srbija svim diplomatskim i pravnim sredstvima boriti za svoje državne i nacionalne interese i očuvanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta zemlje.

To nije prva reakcija. U prošli petak 13. aprila, Vlada Srbije uputila je oštar protest vladi Nemačke u kome se kaže da se njen ambasador u Beogradu Andreas Cobel meša u unutrašnja pitanja Srbije i da je na više načina pokrenuo pitanje njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Predsednik Tadić slično protestno pismo šalje predsedniku Nemačke Keleru.

Povod za demarš je Cobelova izjava na Forumu za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji da bi insistiranje na Kosovu kao delu Srbije verovatno dovelo do eskalacije nasilja, a da bi onda moglo da bude otvoreno pitanje Vojvodine, Sandžaka i juga Srbije.

Cobel je najpre tvrdio da je krivo citiran, a pošto je objavljen audio-zapis njegovog izlaganja, on se izvinio, rekavši da je izneo lično mišljenje, a ne stavove nemačke vlade i Evropske unije. Ispostavilo se da se više izvinjavao Mađarskoj: insistirao je da ne smatra da postoje istorijske pretenzije Mađarske u odnosu na Vojvodinu. Mađarska ambasada je od Cobela pre toga tražila objašnje i negirala mađarske revizionističke namere. Dobro je! Trijanonski sporazum iz 1920. kojim je Mađarska izgubila dve trećine teritorije ostaje na snazi. Kako je taj nemački stručnjak za francusku desnicu pre I svetskog rata mašti pustio na volju, ispalo bi da treba da tražimo vizu za zemunski Lido, da Ali-paši vratimo ključeve Kalemegdana predate 18. februara 1867…

Cobelova izjava je, inače, deo serije agitujućih izjava u korist nezavisnosti Kosova koje su ovdašnjim medijima dali američki, britanski i nemački ambasadori. Ta propaganda je ovde pojačana otkad je postalo jasno da baš i nije lako postići željenu saglasnost o Kosovu u međunarodnim forumima. Ovde je, inače, iz nemoći tolerisana navika pojedinih diplomatskih predstavnika da se najčešće ponašaju kao guverneri, nekad kao predsednici vrhovnog suda, a nekad kao misionari koji prete strašnim sudom ako se ne ostave stara vera i kosovski mit. Tome su u prilog išli u ovdašnja nemoć, udvorištvo medija, ali i težnje pojedinih partija da se predstave kao pravoverne i da imaju prijatelje u svetu. U prethodnoj izbornoj kampanji strani predstavnici, su čini se, bili bezmalo vidljiviji nego oni koji su se direktno borili za mandate.

Očito je da sadašnje amputacione namere zapadnih sila oko Kosova dugoročnije komplikuju položaj srpskih proevropskih partija, razapetih između težnji ka evropskim integracijama, ustavnih obaveza da se suprotstave komadanju zemlje i imperativa da ne ulaze u konflikte. Radikal Tomislav Nikolić je, na primer, tvrdnjom da skadnal sa Cobelom govori da je evropska politika u Srbiji propala, pokušavao da potkopa izbornu tezu Tadićevih demokrata da Srbija treba da iskoristi predsedavanje Nemačke Evropskom unijom za iskorak u pravcu evropskih integracija. Sam Cobel je bio prilično arogantan baš u onom delu svoje analize u kojoj kaže kako će Kosovo i Srbija biti deo EU-a za 20 do 25 godina, kao i u onom delu gde navodi kako srpski pregovarači nisu umeli da objasne šta sadrži srpski plan "manje od nezavisnosti, a više od autonomije", mada je taj plan publikovan pre tri godine i više puta verifikovan u Skupštini.

Radikal Nikolić je, inače, tražio da srpska vlada protera nemačkog ambasadora, što Koštuničin savetnik Vladeta Janković za sada isključuje, ako se nemačka vlada ogradi od svog ambasadora. Nemačka vlada je, u međuvremenu, kratko saopštila da je njen ambasador u Beogradu izneo lično mišljenje.

O tome koliko treba da bude oštra reakcija Beograda na eventualno priznanje nezavisnosti Kosova ili druge jednostrane akte bilo je izvesnog sporenja između Tadićeve i Koštuničine partije u pregovorima o vladi, ali i u aktuelnim okolnostima te razlike nisu isplivale na površinu.

Iz istog broja

Vreme uspeha

Biznis

140 godina od odlaska Turaka iz Srbije

„Deligrad“ niz Dunavo

Zorica Janković, istoričar i kustos Istorijskog muzeja Srbije

Portret savremenika – Ašhen Ataljanc, balerina

Strast i harizma

Ivana Milanović Hrašovec

Kapital i vlada

Bogata siročad

Dimitrije Boarov

Reč o delu

U-tripovani ne-pismeni ne-firer

Teofil Pančić

Neonacisti na internetu

(Ne)ljudi bez lica

Jovana Gligorijević

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu