Dok u svijetu pandemije korona virusa i dalje traje, izgleda da je Srbija ovog grabežljivca satjerala u neku mišju rupu, iz koje ne može ni da proviri da je upozori da je i dalje tu. Ta igra mačke i miša ponavlja se po ko zna koji put, ali se do sada uglavnom završavala tako što se virus vraćao još jači i okretniji.

U jeku prve godine pandemije, tačnije svega tri meseca nakon proglašenja vanrednog stanja i kompletnog zaključavanja dela stanovništva “za njihovo dobro”, u Srbiji su održani parlamentarni izbori na kojima je “pobeda nad koronom” bila jedna od ključnih platformi za predstavljanje uspjeha vladajućeg režima. Tada je korona imala dvojaku vrijednost. Sa jedne strane, pobjeđena je, što je trebalo da znači da postoje svi epidemiološki uslovi da se izbori održe, kao i da će građani biti potpuno sigurni uprkos gužvama na biračkim mjestima. Sa druge strane, postala je važna režimu da može demonstrirati svu svoju sposobnost koju je navodno pokazao tokom organizacije odbrane zemlje od virusa.

Tu su spadale nabavke respiratora za koje je predsjednik države Aleksandar Vučić objašnjavao da su nabavljeni na “polucrnom” tržištu, ali i da je on lično išao po njih. Kasnije i opremanje bolnica u kovid sistemima, nabavka ljekova, ali i politička zloupotreba navodno “niskog” broja smrtnih slučajeva. Za taj podatak relativno brzo se ispostavilo da je bio “naštelovan”, odnosno da se manipulisalo sa ukupnim brojem preminulih tokom prvog talasa, tako što je njihov broj drastično smanjen. BIRN je objavio to istraživanje, ali ono nikada nije zvanično potvrđeno kao manipulacija, već kao drugačiji način računanja. Ne treba biti teoretičar zavjera da bi postalo jasno kako je manipulacija odrađena djelimično i zbog izbora, jer im je i neposredno prethodila.

“Korona kampanja” počela je još krajem aprila kada je premijerka Ana Brnabić “vidjela svetlo na kraju tunela” i apelovala da ako svi izdrže još malo, “Srbija će moći da proglasi pobedu nad koronom”. Najvatreniji u zagovaranju pobjede bio je Branimir Nestorović, tada još uvijek član Kriznog štaba, koji je pobjedu često naglašavao u svojim gostovanjima i govorio da je virusu “stvarno došao kraj”.

Nedjelju dana pred izbore, u predizbornom spotu Srpske napredne stranke, predsjednik Republike Aleksandar Vučić se osvrnuo na “dobijene velike bitke”, kada je Srbija “bila na ivici ambisa” i poslao motivacionu poruku da “pobeđujemo i pobedićemo ovog neprijatelja”.

Režimu se tada žurilo da raspiše izbore da bi smanjio manevarski prostor opozicije, jer se ona nije mogla osloniti na bilo kakve zasluge iz perioda kada je država bila zaključana. Pobjeda nad virusom nije se samo ogledala u riječima zvaničnika, koji su taj termin koristili zarad ciljeva političke kampanje, već i u naglom ukidanju većine protivpandemijskih mjera koje su bile na snazi. Verbalni diskurs pobjede je samo ostao najupečatljiviji zbog gorčine koju su vrlo brzo osjetili u ustima svi oni koji su se na nju pozivali. Već početkom jula, nakon izbora i kasnije, serije protesta protiv najava o novom zaključavanju, epidemijska kriva je naglo počela da raste. Prva pobjeda je bila Pirova.

Epidemiolog u penziji Zoran Radovanović smatra da je koncept pobjede nad koronom izmišljen upravo pred izbore, a da je ljetnji talas izazvan “upravo političkim posljedicama”, jer je, kako kaže, bio potpuno nepotreban.

AUTOGOL

Nakon julskih protesta ljeta 2020. godine, situacija je eskalirala, a na jesen je bilo još gore. Brojka od preko sedam hiljada novozaraženih dnevno postala je svakodnevica, a mjere skoro da nisu ni postojale. Nešto je poduzeto tek početkom 2021. godine, pa je broj počeo da opada. Međutim, tad su već pristigle i vakcine. Krajem proljeća ponovo se govorkalo da vlast planira da proslavi novu pobjedu nad koronom, ali se vrlo brzo pokazalo da razloga za slavlje nema. Do ljeta je već postalo jasno da do kolektivnog imuniteta masovnom vakcinacijom neće doći. Situacija je bila daleko od sjajne, a mjere, kao po običaju, minimalne. U septembru je krenula priča o kovid propusnicama, ali se sa njima odugovlačilo sve do kraja oktobra, da bi na kraju važile svega nekoliko sati u večenjim terminima. Tu je već djelovalo da vlast strepi od uvođenja cjelodnevnog važenja propusnica jer je to za društvo kakvo je srpsko prilično nepopularna mjera. Konačni autogol bio je omikron, koji je doneo nove crne rekorde – skoro dvadeset hiljada novozaraženih dnevno. Vatra se pretvorila u tinjanje tek sredinom februara, ali dobrijm dijelom i zato što je stvoren kakav-takav kolektivni imunitet.

IZBORI 2022.

Teško je uopšte izbrojati koji put po redu je srpska vlast krajem marta odlučila da, još jednom, proglasi trijumf nad virusom. Sad ih to možda zaista i neće skupo koštati, ali to svakako nije zato što su naučili lekciju iz svih prošlih neuspjelih pokušaja, već zato što je virus generalno oslabio širom svijeta, doduše i zbog toga što je ljudima više dosta korone, pa hoće malo da odahnu. Bilo kako bilo, krajem marta oglasila se ponovo predsjednica Vlade u tehničkom mandatu Ana Brnabić riječima da su “potezi vlasti od 2020. godine omogućili Srbiji da izdrži i pobedi pandemiju kovid-19”. Pričala je ona tu o otvaranjima novih bolnica, kliničkih centara, digitalizaciji zdravstva, zapošljavanju ljekara, kao i nabavci vakcina i ljekova. “Sve je to pokazalo da Srbije ide u korak za zemljama sveta”, objašnjavala je za govornicom i poručivala da će se ulaganja nastaviti. Radovanović ovu izjavu ocjenjuje kao krajnje “neumesnu”.

On objašnjava za “Vreme” da je to “teška ironija” i “politička mahinacija”, jer je korona Srbiju “pregazila” i “porazila više nego druge zemlje”. Postavlja pitanja kako je moguće pričati o pobjedi kad ima skoro 60 hiljada mrtvih? “Imajući u vidu veličinu populacije, mi smo drugi u svetu po šteti koju je korona napravila”, zaključuje ovaj sagovornik. Pojašnjava da tu spada “višak smrtnosti”, odnosno ljudi koji su umrli direktno od korone, oni kojima je korona kumovala pored drugih bolesti, kao i oni koji su preminuli zbog nje jer, kako kaže, nisu dobili adekvatnu pomoć za druge bolesti. Dodaje da će se sve tek vidjeti za godinu, dvije kada se ljudima razviju teže bolesti jer nisu imali pristupe preventivnim pregledima.

Slikovito pojašnjava da je priča o pobjedi kao kad bismo rekli da je neko “pobedio voz, a on ga udario i otkinuo mu obe noge”. “Sa ovim ožiljcima nema govora o pobedi”, završava Radovanović.

Pomenuti govor Ana Brnabić je održala na Prvoj svjetskoj konferenciji za borbu protiv pandemije kovida-19, održanoj u Beogradu. Taj skup, za koji mnogi nisu znali ni da je uopšte održan, ostao je na margini medijske ispraćenosti, a ni sami čelnici vlasti ga nisu mnogo isticali u daljim obraćanjima. Predsjednik sindikata ljekara i farmaceuta i član grupe “Ujedinjeni protiv kovida”, anesteziolog Rade Panić, smatra da je “neko iz vlasti to organizovao, a onda shvatio da je bolje ne vraćati priču na kovid u predizbornoj kampanji”. Kaže da je skup bio “zatvoren za većinu zdravstevnih radnika”, a da je bila pozvana samo “elita bliska vlasti” za političke svrhe. Dodaje da su oni kao lekari za događaj saznali “na dan kada je počeo”.

Čini se da u obraćanjima Ane Brnabić ne postoji ni trunka straha da bi se nešto poput ovog virusa moglo ponoviti u budućnosti, ali se bar ministar zdravlja Zlatibor Lončar sjetio toga. On je dodao da “nije siguran da smo završili sa koronom”, te da treba napraviti analizu šta je urađeno tokom pandemije i pronaći buduća rješenja.

Iako je opozicija pred izbore 2020. godine djelimično i upozoravala da bi moglo doći do pogoršanja epidemiološke situacije, treba imati u vidu da njen veći dio na izborima nije ni učestvovao. Pred izbore 3. aprila, profesionalni političari iz opozicije takođe su “zaboravili” na kovid, tačnije ćutali su. Panić smatra da je “trebala odgovornija politika”, a da je razlog ćutanja bila potreba za velikom izlaznošću koju je opozicija priželjkivala. Što se tiče vlasti, kako kaže, oni i inače koriste kovid “po potrebi” u političke svrhe, ali je i evidentno da su se “sklanjali” od ove teme. Kovid je stavljen u drugi plan iako je trebalo da bude “jedna od ključnih tema”, jer je, dodaje, “vlast mnogo grešila u toku pandemije”. Sa druge strane, na listi za narodne poslanike Srpske napredne stranke bilo je nekoliko ljekara, a naprednjaci su vjerovatno na taj način pokušali da aludiraju na brigu za zdravstveni sistem, bez pominjanja korone. Predsjednik sindikata ljekara i farmaceuta je mišljenja da su to “udomljeni lekari koji su došli da oduže dug, a ne da pričaju od zdravstvu”.

VAKCINE I POLITIZACIJA

Zanimljiva je takođe i korelacija procesa vakcinacije u Srbiji sa izbornom kampanjom. Naime, vakcinacija se u svijetu iskristalisala kao neizostavan i vjerovatno najvažniji dio pandemije, a ako je sama korona u nekim trenucima politizovana, zašto ne bi bila i vakcinacija? U prvom talasu, pred izbore 2020. godine, proizvodnja vakcina je bila daleko na vidiku, pa Vučić još uvijek nije mogao da spinuje o njenoj nabavci.

Međutim, kada je početkom prošle godine Srbija krenula sa nabavkom vakcina i ubrzo masovnom imunizacijom, moći i sposobnost predsjednika države u diplomatskim borbama za “spas” stanovništva postale su prava tema vakcinacije. Djelovalo je kao da će to sutra postati jedno od glavnih oružja naprednjaka u izbornoj kampanji. Jasne strategije vakcinacije nije bilo, ali vakcina jeste, u izobilju – i to od različitih proizvođača sa svih strana svijeta, koje već duže vremena čekaju rijetke zainteresovane. Zato je režim od “hvaljenja” munjevitim procentima cijepljenih i proglašavanje Srbije “šampionom”, došao u situaciju da se može pohvaliti jedino prosječnim rezultatom.

Da su izbori održani tokom prve polovine 2021. godine, vakcine bi vjerovatno bile jedna od platformi na osnovu koje bi vlast “motivisala” birače da glasaju, ali ovako – ta tema je odavno prestala biti aktuelna za prosječnog birača.

(NE) POPULARNOST PRIČE O VIRUSU

Još jedan od mogućih pokazatelja da korona više nije u izbornom trendu, kao što je bila ranije, jeste njeno shvatanje među dijelom birača vladajuće stranke. Na prošlim izborima pojava virusa još uvijek je bila svježa, što svakako ne važi danas kada je pandemija već zagazila u treću godinu. Priča o pobjedi nad koronom na ljeto 2020. godine bila je primamljiva i zato što postojanje virusa nije sa sobom još uvijek vuklo toliko kontroverzi, kao što je to slučaj danas. Odnosno, korona je mnogo “nepopularnija” nego ranije u smislu da je značajniji dio birača podložan prihvatanju barem nekih segmenata teorija zavjera o virusu, što svakako utiče na činjenicu da građenje političkog imidža na konto ičega što je povezano sa pandemijom može biti kontraproduktivno.

I Panić smatra da je mnogo građana koji “ne vjeruju u kovid”, “koji su protiv vakcinacije” ili ne vjeruju u podatke kakvi jesu. To su ljudi koji su glasali za desnicu, tako da njima, kako kaže, “nije ni popularno da pričaju o koroni”. Sam profesor Nestorović, koji se u poslednji čas pridružio Dverima, ima ogroman broj pratilaca na društvenim mrežama gdje zagovara razne neprovjerene teorije o nastanku korona virusa i uticaju vakcina.

Plodno tle za teoretičare zavjera nastalo je i sa početkom imunizacije. Vakcine, a pogotovo one sa zapada, odmah su dobile negativan predznak, što je dodatno upalilo crvenu lampicu za preveliku preizbornu priču o koroni. Organizovani su protesti protiv obavezne imunizacije i kovid propusnica, a nezadovoljstvo je bilo vidno i na društvenim mrežama. Mada, sve u svemu, dovoljan pokazatelj je dostignuti nivo imunizacije koji jedva prebacuje polovinu od ukupnog broja stanovnika. Naravno, bilo bi pretenciozno reći da je ova logika “straha od reakcije birača” bila dominantna u nepružanju prevelike pažnje korona virusu tokom izborne kampanje, ali svakako da je vjerovatno bila uzeta u obzir prilikom strategijskih proračuna šta može privući birače, a šta čak postati i odbojno.

Ostaje otvoreno pitanje da li je opozicija nekorišćenjem kovida i prihvatanjem igre režima, kojom je kovid skrajnut u mrak, djelimično prokockala šansu da ukaže na nekompetetnost aktuelne vlasti i možda na taj račun privuče sebi dio birača.

Panić smatra da postoji opasnost od novog talasa jer prilikom održavanja izbora nije bilo nikakvih mjera. Dodaje da će se to vidjeti kada prođe sedam do deset dana od izbornog dana. Radovanović je sličnog shvatanja jer, kako kaže, iako je najgore prošlo, “opasnost nije prošla i bolest je i dalje tu”. Nova, agresivna varijanta omikrona već uveliko postoji.