Direktorka sajta www.osiguranik.com Desanka Dejanović u pravu je kad je ukazala na moju grešku da oni nisu osiguravajuća kuća, već sajt za onlajn kupovinu osiguranja.

Gospođa Dejanović, međutim, u svom demantiju te činjenice iz mog teksta "Kratki kurs za Iliju Čvorovića" ("Vreme" br. 1379), iz sasvim nepoznatih razloga, garnira tvrdnjama da smo mi razgovarale, da sam se ja krivo predstavljala kao klijent (dodajući: "ime i prezime drugačije od autorke teksta"), da je razgovor bio nezvaničan, kao i kasniji e-mejl, te da nije "dala saglasnost da objavim njene navode". Uz dodatak: da sam se obratila zvanično i predstavila kao novinar, ne bi imala problem da dâ informaciju/izjavu/intervju, te me "moli da se ubuduće za zvanične informacije, zvanično i obratim".

Tu smo opet na terenu Ilije Čvorovića: nikada nisam razgovarala sa gđom Dejanović, nikada se – pa ni njoj – nisam lažno predstavila kao klijent, nikada nisam ni sa njom, niti sa bilo kime sa njenog sajta imala bilo kakvu, pa niti e-mejl komunikaciju. Objavljeno se temelji na komunikaciji sa Privrednom komorom Srbije i osiguravajućim kompanijama (pa tako i sajtom osiguranik.com i gđom Dejanović) koju je osoba, koja je za osiguranje od profesionalnih upravnika zgrada bila zainteresirana, dostavila redakciji "Vremena" s dozvolom da podatke i objavimo.

Shodno tome, nikakve potrebe ni za nezvaničnim, niti zvaničnim obraćanjem (a kamoli lažno se predstavljajući) gđi Dejanović nije bilo, za njenu izjavu, informaciju ili intervju.

Uostalom, da je gđa Dejanović, direktorka sajta osiguranik.com, provjerila svoju komunikaciju s potencijalnim klijentima, vjerojatno ne bi izvukla ovakve krajnje uvredljive optužbe o lažnom predstavljanju i nepostojećim razgovorima i elektronskoj komunikaciji sa mnom.