HIV i Srbija

Opasna tehnička greška

Svesni koliko je započeta borba protiv HIV/side neophodna i skupa, oni koji ozbiljno sagledavaju celu stvar već sada izražavaju veliki strah i žaljenje zbog izgubljenih donatorskih para neophodnih za dalju prevenciju širenja virusa i pomoć obolelima

U trenutku kada je prethodna donacija za borbu protiv HIV/side od Globalnog fonda privedena kraju, Srbija je kod istog donatora konkurisala za dobijanje nove bespovratne pomoći i bila – odbijena. Ovaj najveći svetski donator za prevenciju HIV/side nije odobrio Srbiji traženih (i s obzirom na ostale zemlje, realno odmerenih) 5,5 miliona dolara, što govori o neizvesnoj sudbini mnogih aktivnosti koje su u praksi već započele, jer će one u dogledno vreme morati biti prebačene na državni budžet. Na petom konkursu Globalnog fonda, projekat za HIV/sidu iz Srbije nije prošao jer za to nije dobio preporuke stručne komisije za tehničku procenu (Technical Review Panel), što znači da nije bio dobro napisan. Bord direktora Fonda, u septembru ove godine, odobrio je takvu odluku tehničke komisije. Ali, tehnička greška ovog projekta ujedno je i greška u primeni prethodnog.

No, trebalo bi podsetiti na nekoliko podataka. Globalni fond je osnovan 2001. godine na inicijativu Kofija Anana. Reč je o privatnom fondu koji finansiraju države i privatne fondacije, i to je najveći fond kada je reč o HIV/sidi, tuberkulozi i malariji. Sredstva ovog fonda namenjena su bespovratnoj pomoći nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju. U drugom krugu podele sredstava, 2002. godine, Srbija je na račun projekta za borbu protiv HIV/side od Globalnog fonda dobila 2,8 miliona dolara. (Kasnije, Srbija je od istog fonda dobila i sredstva za borbu protiv tuberkuloze.) Međutim, sve do kraja prošle godine rad na realizaciji projekta za HIV/sidu, barem s aspekta javnosti, mogao bi se oceniti kao netransparentnost najvišeg stepena. Tek usled nagomilanog nezadovoljstva pojedinih učesnika u ovom projektu (najpre iz nevladine organizacije Omladina Jazasa) i njihove rešenosti da javno govore o neregularnostima primene projekta (najviše na račun Ekonomskog instituta kao glavnog primaoca novca), i obična javnost saznaje da država vodi nekakvu veliku organizovanu borbu protiv epidemije HIV/side. U glavnim crtama, primedbe nezadovoljnih odnosile su se na nesvrsishodno trošenje novca, na samovolju Ekonomskog instituta, kao i na neregularan odnos prema nevladinim organizacijama. Nešto potom, narasle tenzije otišle su u drugi plan, a u prvom redu pojavila se nova energija, takoreći posvećenost, vidljiva između ostalog i u potrebi da se u javnosti sve češće plasiraju podaci o radu, rezultati istraživanja, rezultati iz prakse. I češće i ofanzivnije govorilo se o novim aktivnostima kao što su testiranje trudnica, poverljivo testiranje, rad sa rizičnim grupama… Bolji period otpočeo je već usvajanjem Nacionalne strategije za borbu protiv HIV/side. Tada su se i konačno, zarad opšte koristi, unutrašnji sukobi povukli od očiju javnosti.

PROJEKAT: Međutim, loš imidž dotadašnje primene projekta verovatno je uticao na to da sada, prilikom drugog konkurisanja za pomoć, Srbija bude odbijena. Sumnje na neregularnosti koje su doprle do javnosti samo su tanak pokrov jedne mnogo opsežnije i dublje analize eksperata ovog fonda. Kako saznajemo, pored izveštaja koordinatora za SCG u okviru samog Globalnog fonda (sa sedištem u Ženevi), u obzir su uzimani i izveštaji nadležne osobe koju Fond "postavlja" u Beogradu i zadužuje da prati rad na projektu, ali i izveštaji domaćeg nezavisnog eksperta. Dakle, izveštaji su prikupljani sa tri strane, a da li su njima u Globalnom fondu bili zadovoljni, dobrim delom su pokazali i svojom odlukom da Srbija ne dobije zeleno svetlo za dalju pomoć. Pravilo Globalnog fonda, koje obavezuje zaposlene u njemu, kaže da se razlozi donesenih odluka ne saopštavaju javno.

I bez toga, neke činjenice same dovoljno govore. Procedura konkursa nalaže da se posle "tehničkog pregleda" projekata sve zemlje koje su se prijavile za pomoć svrstaju u četiri kategorije. Prve dve kategorije prolaze dalje, sa manjim ili većim doradama na svojim projektima, preostale dve otpadaju. Srbija se nalazi u trećoj kategoriji zemalja, za koje se precizno kaže: "Ne daje se preporuka za projekat u njegovom sadašnjem obliku, ali se zemlja podstiče da se ponovo prijavi." Ako je za utehu, to je bolji plasman od zemalja iz četvrte kategorije za koje se kratko kaže: "Odbijeni." Činjenice dalje kažu da projekti iz treće grupe nisu prošli stručnu "ocenu relevantnosti, tehničke vrednosti, izvodljivosti i verovatnoće efikasne implementacije".

Mišljenje Karla Borasa iz nevladine organizacije Omladina Jazasa glasi da se dozvolilo da projekat preraste u "spisak želja", da svako unosi ono što bi hteo da radi, a nije se poštovao osnovni red važan za dobijanje velikih donacija. Red čine tri dela: snimak stanja, aktivnosti za koje se smatra da će dovesti do rešenja problema i ishod tih aktivnosti. "Mi nismo znali ni snimak stanja, a naveli smo aktivnosti. To znači da tapkamo u mestu i pokušavamo da nasumice rešimo problem", kaže Boras. Kao jednu od glavnih mana novog projekta on navodi to što ne postoji snimak stanja u svim segmentima, tvrdeći da u mnogim base line-ovima (trenutno stanje za određenu kategoriju) stoji odrednica unknown (nepoznato). To je podatak koji govori da za dve godine sa 2,8 miliona dolara nije urađeno ni osnovno snimanje situacije. Za svaki dalji komentar, nekoliko sagovornika upućuje na nadležno Ministarstvo zdravlja koje, prema njihovom mišljenju, nije na pravi način shvatilo problematiku apliciranja Globalnom fondu. Naime, projekat je podneo CCM, rukovodeće telo sastavljeno od vladinih institucija i nevladinih organizacija, ali sa ministrom zdravlja Tomicom Milosavljevićem na čelu. Komentar Ministarstva zdravlja o celom događaju "Vremenu" će biti dat, ali ne tako brzo da bi mogao biti objavljen u ovom broju.

ŠTA SAD: Pre svega, mora se imati u vidu da su se uz pomoć dobijenih sredstava, bez obzira na sve probleme sprovođenja projekta u praksi, kupovali lekovi, testovi, obavljana edukacija, izrađena Nacionalna strategija i sprovedene druge akcije, što je sve zajedno pokrenulo jednu opštu i artikulisanu akciju u borbi protiv epidemije HIV/side, na nacionalnom nivou. Iako se moglo i više, zahvaljujući prethodnim rezultatima, saradnja sa Globalnim fondom verovatno će biti nastavljena za neko vreme. Nastavak te saradnje za "Vreme" objašnjava Karmen Benet, koordinator projekta za SCG u Globalnom fondu iz Ženeve: "U Srbiji je u toku implementacija prve donacije, u trajanju od 24 meseca. Obično, programi za donacije traju pet godina, međutim neke zemlje optiraju za kraće programe. Prvu i drugu godinu mi (u Globalnom fondu) zovemo Faza 1, a treću i ostale godine Faza 2. Između te dve faze preduzimamo detaljnu procenu i donosimo odluku da li ćemo nastaviti finansiranje za Fazu 2, što zavisi od učinka. Naša odluka je da u Srbiji nastavimo finansiranje ovog programa, mada smo tražili od Srbije da preduzme dalja poboljšanja svog programa." Na veoma transparentnom veb-sajtu Globalnog fonda može se pročitati da donacija za Fazu 2, ukoliko se preduzmu preporučene "lekovite" mere, iznosi oko 850.000 dolara, kao što se mogu naći i ocene i saveti upućeni nosiocima projekta. U preporuci za Fazu 2 ističu se pre svega prednosti dosadašnjeg rada ali i podatak da je posle početnog kašnjenja u primeni programa, tek od avgusta 2004. godine krenula njegova ubrzana primena; od tog trenutka, na primer, 5000 ljudi (izuzimajući trudnice) dobrovoljno je testirano na HIV, što je 111 odsto zadatka; 350 seksualnih radnica (kako glasi naziv te rizične grupe u zvaničnoj dokumentaciji) i njihovih klijenata podvrgnuto je programima za prevenciju virusa HIV, što je 175 odsto cilja; 420.000 kondoma je podeljeno rizičnim grupama, takođe 100 odsto cilja. Međutim, primedbe se upućuju najviše Ekonomskom institutu, kao primaocu novca: ukazuje se na male pomake u njegovom inače netransparentnom radu; zahtevaju se revizije budžeta i detaljni izveštaji o administrativnim i neplaniranim troškovima; ukazuje se na nizak nivo samoevaluacije i kvalitativne procene učinjenih intervencija.

ŠTA POSLE: Uljuljkivanje zbog očekivanih 850.000 dolara iz Faze 2 i nema baš čvrstog osnova. Faza 2 će za kratko vreme "zakrpiti" ovaj problem, ali šta posle? Svesni koliko je započeta borba protiv HIV/side neophodna i skupa, oni koji malo dugoročnije gledaju na celu stvar već sada izražavaju veliki strah i žaljenje zbog izgubljenog ovogodišnjeg tendera, tj. osnovnih sredstava u daljoj prevenciji širenja virusa HIV i pomoći obolelima. Nasuprot njima, neuspeh na ovogodišnjem tenderu, u "samoodbrani" nadležnih, neretko se brani sumnjivim obrazloženjima. Jedno od njih kaže kako odluka Globalnog fonda nije iznenađujuća, jer još nije poznat slučaj da jedna zemlja dva puta dobije pomoć za istu epidemiju. To naprosto nije tačno. Malo detaljnije prelistavanje veb-sajta Globalnog fonda pokazaće da postoje zemlje koje su dobijale pomoć za HIV/sidu dva, tri i četiri puta (Ruska Federacija, Kina, Avganistan, Kenija, Madagaskar…). Učestalost i visina donacije sigurno zavise od realnih potreba jedne zemlje, ali i drugo objašnjenje koje se moglo čuti – da novac nismo dobili jer kod nas situacija nije alarmantna, takođe ne stoji. Kao prvo, zvuči besmisleno da Globalnom fondu nije u interesu da nastavi projekat koji je već započeo, pre će biti obrnuto, a kao drugo, evidencija novoobolelih i novoinficiranih u ovoj godini ukazuje na to da epidemija ne jenjava, naprotiv. I treća, "zaverenička" tvrdnja pojedinih medija tiče se nabrajanja zemalja iz okruženja koje su sve do jedne dobile donacije, a eto imaju manji broj inficiranih i obolelih od nas. U kom pravcu ide ovakvo impliciranje nije sasvim jasno, ali treba imati u vidu da su i Albanija, i Crna Gora, i Bosna i Hercegovina ove godine prvi put dobile donacije za HIV/sidu, i to mnoge od njih uslovno, što znači ako Fond bude imao dovoljno sredstava. Makedonija je prošla tender za tuberkulozu, projekat Kosova za HIV/sidu takođe nije dobio preporuku za dalje.

Što se nas tiče, ostaje gorak ukus da je propuštena izvanredna prilika da se borba ove zemlje sa najvećom epidemijom u ljudskoj istoriji nastavi snagom kojom je tek odnedavno započela. Sve više raste strah zbog toga što će sada mnoge aktivnosti finansirane iz Globalnog fonda morati da plati država, a ona za to nema novca. Naredni krug raspodele donacija još nije raspisan, a s obzirom na finansijske teškoće Globalnog fonda, o kojima se naveliko priča, neizvesno je da li će ga i kada biti.

Iz istog broja

Beogradska berza, stanje i razvoj

Gordana Dostanić, direktor Beogradske berze

Performansa indeksa Beogradske berze, BELEXfm

BELEXfm 1606 41 odsto u 2005.

R.V

Majdanpek

Eksplozije za početak

Darinka Mihajlović

Lustracija na Balkanu

Balkanski špijuni i dalje među nama

Tatjana Tagirov

Predlog zakona o policiji

Između zatečenog i poželjnog

Miloš Vasić

Pod Medvednikom, među Mladićevim košnicama

Dvesta plus jedna

Dragan Todorović

Konkurs za privatizacionog savetnika NIS-a

Elita u kvalifikacijama

Dimitrije Boarov

Intervju - Janez Drnovšek

Ceo svet zna da će Kosovo biti nezavisno

Svetlana Vasović-Mekina

Portret savremenika - Marti Ahtisari

Kosovski insajder

Slobodanka Ast i Dokumentacioni centar "Vremena"

Kosovski pregovori

Su čim pred Miloša

Milan Milošević

Tema broja

Ko će pregovarati o Kosovu

Vera Didanović

Organizovani kriminal na Balkanu (6) - Ilegalna trgovina umetničkim delima (2)

Beskrajna pljačka

Tamara Skrozza i istraživači

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu