Izveštaj Komisije Vlade RS o zločinu u Srebrenici 1995
Otvaranje najmračnije stranice
Prvi korak – prekidanje ćutanja o zločinu – učinjen je, istina sa silnim godinama zakašnjenja. Predstoji onaj kudikamo teži – hapšenje i procesuiranje optuženih za ratne zločine. Dosadašnje iskustvo govori da se Republika Srpska time baš i ne može pohvaliti
Izveštaj o Srebrenici koji je predočila vladina komisija za utvrđivanje istine podijelila je kako političare tako i javnost u BiH, posebno u Republici Srpskoj: deo pozdravlja prekidanje institucionalne šutnje o srpskim zločinima, a deo se ozbiljno naljutio na predsjednika Republike Srpske što je tu stranicu srpske istorije označio mračnom. Jer, kako smatraju, na to nije imao pravo. Isti čak i danas nalaze "opravdanje" za zločine u Srebrenici jer su bili "uslovljeni" stradanjem Srba nesporedno prije toga u ovom gradu; u Srebrenici je ubijeno oko 1700 Srba, uglavnom civila.
Istovremeno Čaviću se zamjera što je progovorio tek sada, što se dovodi u vezu sa strahom od gubitka fotelje i pozicije koju trenutno zauzima. Međunarodni zvaničnici međutim izvještaj o Srebrenici i reakciju predsjednika Republike Srpske ocijenili su "istorijskim i revolucionarnim događajem" koji Republici Srpskoj može donijeti samo dobro. Sam Dragan Čavić kaže da je svojim obraćanjem povodom izvještaja o Srebrenici "želio da građane RS, prije svega Srbe, upozna sa dijelom istine koju smo sami ustanovili i koja još uvijek nije potpuna, ali je i nepotpuna, ipak, zastrašujuća".
Devet godina poslije Srebrenice zvaničnici RS su negirali postojanje zločina, a kad bi se našli pod pritiskom međunarodnih zvaničnika nalazili su "opravdanje u tome što su i drugi činili zločine". Vlada Mladena Ivanića odlučila je javnosti predočiti "pravu istinu o Srebrenici". Tadašnji izvještaj i dalje je štitio zločince i minimizirao broj nastradalih. Kad se uporedi sa današnjim izvještajem, više je nego sraman.
Nakon devet godina najprije je aktualni premijer Republike Srpske Dragan Mikerević, istina tiho i stidljivo, progovorio o srpskim zločinima u Srebrenici tražeći kaznu za počinioce. U prvom trenutku nije mu se pridružio niko od ostalih funkcionera. Tek pošto je Vlada RS usvojila izvještaj Komisije pridružio mu se i predsjednik RS podvlačeći kako je u "posljednjih devet godina o srebreničkim tragičnim događajima govorio cijeli svijet, te da su ti događaji postali planetarni sinonim stradanja i zločina na kraju XX vijeka, polarišući učesnike na žrtve Bošnjake – muslimane i počinioce Srbe". Na drugoj strani "u srpskoj javnosti, godinama nakon jula i avgusta 1995. godine, stradanje Bošnjaka u Srebrenici u pravilu je doživljavano kao preuveličavana manipulacija brojem žrtava i kao metod pritiska na RS i njen institucionalni status. Srpsko institucionalno ćutanje svih proteklih godina, podgrijavalo je stvaranje stereotipa, jer se u pravilu ćutanje razumije kao priznanje", dodao je Čavić. I dok Čavić ne zna "da li će srodnicima postradalih Bošnjaka koji su žrtve ratnih zlodjela počinjenih od strane Srba, ovo obraćanje značiti olakšanje", mada razumije i suosjeća bol onih koji traže svoje najbliže", neki od analitičara gotovo ljutito tvrde da "ono što je Čavić saopštio uopšte nije trebalo da bude razlog bombastičnog obraćanja javnosti", jer "čudno je da se potencira ta neka crna strana srpske istorije, kad kompletna istorija treba da se osvetli sa svih aspekata". Mnogi drugi se pak slažu sa Čavićem da će ovakav stav i razbijanje šutnje o sopstvenom zločinu vratiti Srbima legitimitet da pitaju o zločinima drugih strana.
Vlada RS je izvještaj Komisije usvojila u prvoj polovini juna ove godine. U njemu se zaključuje da je Komisija unatoč teškoćama u početku svog rada "prikupila značajnu dokumentaciju, informacije, saznanja i druge dokaze o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, uključujući i one koji do sada nisu bili poznati". Komisija je također utvrdila da je "likvidirano više hiljada Bošnjaka, na način koji predstavlja teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava, te da je izvršilac, pored ostalog, preduzeo mjere prikrivanja zločina premještanjem tijela". Otkrivene su 32 nove, do sada nepoznate lokacije masovnih grobnica, pri čemu su podatke o njima isključivo dostavili izvori iz Republike Srpske (organi Vlade i svjedoci na terenu).
"Opterećena veoma kratkim zadatim rokom, Komisija je od samog konstituisanja radila pod jakim medijskim pritiskom, što je dodatno opterećivalo njene i tako složene aktivnosti. Međutim, članovi Komisije su uspjeli da odole politizaciji predmeta istraživanja, kao i medijskim pritiscima. Inkrimisane informacije su u Izvještaju namjerno izostavljene.
Javnost Republike Srpske rezultate rada Komisije prezentirane u ovom Izvještaju mora posmatrati u svjetlu nedavne izjave predsjednika Republike Srpske. Prihvatanje i suočavanje sa činjenicom da su neki pripadnici srpskog naroda počinili zločin u Srebrenici u julu 1995. godine može povoljno uticati na kreiranje uslova za istraživanje svih drugih zločina počinjenih na prostorima Bosne i Hercegovine i kažnjavanje poćinilaca", zaključuje se u ovom izvještaju.
Osnovna zamjerka ovom izvještaju je ta što on ne donosi imena zločinaca i tačan broj žrtava.
Ipak prvi korak – prekidanje ćutanja o zločinu –učinjen je, istina sa silnim godinama zakašnjenja. Predstoji onaj kudikamo teži – hapšenje i procesuiranje optuženih za ratne zločine. Dosadašnje iskustvo govori da se Republika Srpska time baš i ne može pohvaliti. U jednom od rijetkih pokušaja samostalnog hvatanja optuženih, policija RS nedavno je ubila pogrešnog čovjeka.
Uostalom ceh neulaska BiH u Partnerstvo za mir plaćen je upravo zbog nesaradnje Republike Srpske sa Haškim tribunalom. Političarima i građanima RS preostaje teška borba – dosezanje nivoa svijesti na kojem im u suočavanju sa samima sobom neće biti potreban Hag, i gdje ih na to neće tjerati strah od gubitka funkcije ili drugi politički pritisci.
Komisija za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995
Vlada Republike Srpske osnovala je Komisiju za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. kao privremeno radno tijelo na sjednici 15. decembra 2003. Komisija je trebalo da djeluje na način transparentan za širu javnost, te da sa punim ovlašćenjima preduzima "sve istražne i druge radnje u cilju utvrđivanja pune istine o događajima u i oko Srebrenice u vremenu od 10. do 19. jula 1995, a radi ostvarivanja trajnog mira i izgradnje povjerenja u Bosni i Hercegovini". U Odluci je Ministarstvu pravde Republike Srpske, Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske, Ministarstvu odbrane Republike Srpske, OBS-u, Generalštabu Vojske Republike Srpske i Republičkom sekretarijatu za odnose sa Međunarodnim krivičnim sudom u Hagu naloženo da "u potpunosti podrže rad Komisije"; u posebnom odjeljku Ministarstvo pravde RS zaduženo je za organizovanje i izvršavanje administrativnih poslova, a MUP RS, za obezbjeđenje sredstava logistike za potrebe rada Komisije. Mandat Komisije traje šest mjeseci od dana konstituisanja. Dana 25.12. 2003. Vlada RS imenovala je članove Komisije: Marko Arsović, predsjednik, Milan Bogdanić, Milorad Ivošević, Đorđe Stojaković, Gojko Vukotić, Gordon Bejkon, Smail Čekić. Bejkona i Čekića nominovao je visoki predstavnik za BiH (Bejkona kao predstavnika Međunarodne zajednice, a Čekića kao predstavnika zajednice preživjelih). Ured Visokog predstavnika (OHR) i Međunarodni krivični sud u Hagu (ICTY) dobili su status posmatrača. Dvadesetog aprila iz Komisije se povukao dotadašnji predsjednik Marko Arsović . Za predsjednika Komisije imenovan je Milan Bogdanić, tadašnji član Komisije.
Donošenje Odluke o formiranju Komisije bilo je motivisano obavezom RS da odgovori na Odluku Doma za ljudska prava BiH, s početka marta prošle godine. Odluka Doma odnosi se na 49 prijava koje su podnijeli najbliži rođaci lica nestalih u događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. i o čijoj sudbini do danas nemaju pouzdanih saznanja. Prijave su podnesene protiv RS i predstavljaju "dio grupe od oko 1800 sličnih prijava koje su trenutno u postupku pred Domom – sve one se odnose na događaje u Srebrenici". Dom je naredio RS da "po hitnom postupku" objavi sve informacije koje posjeduje, "a koje se odnose na sudbinu i mjesta gdje se nalaze nestali…", otkrije "sve informacije… koje se odnose na lokacije pojedinačnih, masovnih, primarnih i sekundarnih grobnica žrtava događaja u Srebrenici koje nisu ranije objelodanjene" i, pored ostalog, "sprovede potpunu, svrsishodnu, temeljnu i detaljnu istragu o događajima koji su doveli do utvrđenih kršenja ljudskih prava, kako bi… članovi porodica i javnost saznali za ulogu RS u masakru u Srebrenici jula 1995, za njene kasnije pokušaje da prikrije ove činjenice, te za sudbinu i mjesto gdje se nalaze lica nestala u Srebrenici u julu 1995". Visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun u pismu predsjedniku RS Draganu Čaviću i premijeru RS Draganu Mikereviću krajem prošle godine istakao je "važnost rada Komisije", podržao stavove Doma za ljudska prava i činjenicu da se Komisija mora rukovoditi "dovoljnim fondovima, potpunim pristupom svim relevantnim dokumentima" i svjedocima. Dom za ljudska prava za BiH i OHR ocijenili su kao nezadovoljavajuće ranije izvještaje Vlade RS u odnosu na Odluku Doma od 3. marta 2003.
Najvažnija pitanja o kojima je Komisija trebalo da prikupi odgovarajuću činjeničnu građu jesu: ispitati navedene zločine – kolikog su obima, ko ih je naredio i izvršio. Između ostalog, potrebne informacije trebalo je prikupiti o raznim pitanjima vezanim za navedene događaje: zauzimanje Srebrenice, pokušaj evakuacije stanovništva, humanitarna kriza, stanje u Potočarima, situacija u mješovitoj koloni, otkrivanje sudbine i mjesta nestalih lica, otkrivanje informacija o novim lokacijama pojedinačnih i masovnih grobnica, identifikacija žrtava. Jedan od prioriteta rada Komisije je izrada što je moguće tačnijeg spiska lica nestalih tokom događaja u Srebrenici od 10. do 19. jula 1995, sa akcentom na utvrđivanje sudbine lica navedenih u Odluci Doma za ljudska prava (početak marta 2003). Komisija je sa aktivnostima počela u februaru 2004. i ocijenila da se primarno mora baviti prikupljanjem saznanja o događajima od involviranih organa i pojedinaca u RS. Dokumentacija na koju se Komisija mogla osloniti potiče iz institucija sistema RS (Ministartsvo odbrane, GŠ VRS, komande Prvog i Petog korpusa VRS, nadležni odsjeci MO RS, MUP RS i nadležni CJB MUP RS). U sjedište Komisije dopremljena je i izvjesna dokumentacija Ministarstva odbrane FBiH. Dokumentacija kojom je Komisija raspolagala uglavnom potiče od institucija RS, dijelom i od nekih institucija Federacije BiH. "I pored veoma značajnih rezultata, posebno u otkrivanju do sada nepoznatih grobnica i utvrđivanju broja i identiteta žrtava, redefinisani mandat Komisije kao i kratak vremenski rok odredili su obim i rezultate njenog rada. Kompleksna naučna valorizacija predmetnih događaja, posebno istorijsko-pravna, ostaje imperativ. Rad Komisije istorijski je čin i kao takav podliježe sudu istorije. Formiranje Komisije i njen rad dokaz su zrelosti srpskog naroda i RS, suočavanja sa sobom, istorijom i drugim", zaključuje se u Izvještaju Komisije.
Dokumenti: Iz izvještaja – masovne grobnice
Jedno od najvažnijih pitanja u radu Komisije bilo je pitanje otkrivanja do sada nepoznatih lokacija masovnih grobnica srebreničkih žrtava. Imajući u vidu političko okruženje i druge prikupljene materijalne dokaze, Komisija je zaključila da se većina relevantnih i provjerenih informacija o ovom pitanju može dobiti od involviranih subjekata Republike Srpske (Ministarstvo odbrane, Vojska Republike Srpske, Ministarstvo unutrašnjih poslova i druge institucije).
Prve aktivnosti na istraživanju novih lokacija masovnih grobnica bile su slanje službenih pisanih zahtjeva za pružanje informacija i ostvarivanje neposrednih kontakata sa nadležnim vladinim ministarstvima i službama. Zahtjevi su se prvenstveno odnosili na broj ekshumiranih i identifikovanih posmrtnih ostataka te na broj do sada obrađenih grobnica koje su u vezi sa događajima u Srebrenici 1995.
U očekivanju odgovora na pomenute službene dopise, članovi Komisije su održali sastanke na najvišem nivou sa predstavnicima Haškog tribunala, SFOR-a i EUPM-a. Od ovih organizacija je traženo da pruže sve raspoložive informacije o novim lokacijama potencijalnih masovnih grobnica koristeći sve ljudske i druge kapacitete koji im stoje na raspolaganju. Da bi se dao što detaljniji uvid u veličinu i kompleksnost ovog problema, Komisija je odlučila da prikupi podatke vezane za broj identifikovanih i sahranjenih žrtava kao i za broj i tip grobnica koje su otkrivene prije formiranja Komisije.
Predstavnici Haškog tribunala informisali su članove Komisije, prilikom njihove posjete Hagu 17. februara 2004, da je u periodu kada je ICTY vršio ekshumacije sa svojim timovima (od 1996. i 1998. do 2000) ukupno obrađeno 26 masovnih grobnica u kojima su nađena lica nastradala u događajima u i oko Srebrenice.
Takođe je rečeno da su, kada je Haški sud prekinuo sopstveni program ekshumacija na terenu 2000. godine, sve informacije o lokacijama masovnih grobnica proslijeđene na dalju obradu Federalnoj komisiji za traženje nestalih. Od tada do 2003. godine Federalna komisija za traženje nestalih obavila je ekshumacije više desetina grobnica. Zbog velikog procenta sekundarnih grobnica i činjenice da se u njima nalaze uglavnom pomiješani posmrtni ostaci više lica, odnosno dijelovi tijela, nemoguće je sa sigurnošću reći koliko je lica do sada ekshumirano, bilo od strane ICTY-ja ili Federalne komisije. Od ukupnog broja ekshumiranih tijela identifikovana su 1332 lica, od kojih je 980 sahranjeno u Memorijalnom centru u Potočarima (statistika Kantonalnog tužilaštva u Tuzli).
Komisija nije na osnovu raspoloživih podataka mogla utvrditi koliko je ekshumiranih grobnica bilo primarnog karaktera, a koliko sekundarnih i tercijarnih. Isto tako nismo mogli utvrditi koliko je ekshumirano cijelih tijela, a koliko skeletnih ostataka (vreća).
Upoređivanjem ovih podataka sa podacima o broju lica koja se još vode kao nestala (statistike MKCK-a, Haškog suda, udruženja porodica nestalih iz Srebrenice, i drugi) zaključili smo da postoji veliki broj grobnica koje do sada nisu otkrivene.
Uz navedene aktivnosti, preduzete u cilju otkrivanja novih lokacija masovnih grobnica, dugo vremena nijedna nova informacija nije podnesena Komisiji ni iz jednog od navedenih izvora. U pokušaju da se dobije informacija od šire javnosti (prvenstveno iz Republike Srpske), odlučeno je da se uspostavi posebna telefonska linija za anonimno pružanje informacija, kako o lokacijama masovnih grobnica, tako i o ostalim događajima koji su se desili izmedu 10. i 19. jula 1995. godine u Srebrenici. Komisija je pozvala premijera Republike Srpske Dragana Mikerevića da lično podrži ovu inicijativu, što je bilo od izuzetne važnosti s obzirom na političku atmosferu u javnosti RS, gdje se još uvijek odavanje informacija ovakve vrste smatra izdajom, a ne patriotskim činom.
Telefonska linija uspostavljena je 26. aprila 2004, nakon čega je Komisija putem medija javno apelovala na građane da pruže informacije. Još jedan apel javnosti uputio je premijer Republike Srpske, koji je pozvao sve koji imaju podatke o lokacijama grobnica da ih dostave Komisiji. Kampanju je u više navrata podržao i predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić. Uprkos pokušajima da se dopre do savjesti onih koji imaju saznanja o događajima u i oko Srebrenice između 10. i 19. jula 1995, ovaj projekat doživio je neuspjeh. Do danas, samo je nekoliko relevantnih informacija dobijeno ovim putem.
U svom Prvom preliminarnom izvještaju od 14. aprila 2004, Komisija je naglasila da je do tada došla u posjed tek malog broja, uglavnom već poznatih informacija o dešavanjima u Srebrenici, te da je u pitanju opstrukcija rada Komisije od strane nadležnih institucija vlasti. Nakon podnošenja pomenutog izvještaja, visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Pedi Ešdaun 16. aprila na konferenciji za novinare najavljuje:
– Smjenu načelnika Generalštaba VRS-a i šefa vladinog sekretarijata za odnose sa Haškim tribunalom, koji su, prema mišljenju visokog predstavnika, bili odgovorni za opstrukciju rada Komisije;
– Upozorava ministre odbrane RS Milovana Stankovića i unutrašnjih poslova Zorana Đerića da moraju obezbijediti dostavljanje relevantnih informacija Komisiji (i to ne samo o lokacijama grobnica) prije podnošenja narednog mjesečnog izvještaja, 30. aprila 2004;
– Traži od predsjednika RS Dragana Čavića i premijera Dragana Mikerevića da lično preuzmu odgovornost za rad i uspjeh Komisije, te da se preko svojih savjetnika redovno informišu o radu Komisije. Nakon ove intervencije visokog predstavnika za BiH počele su pristizati informacije u vezi sa lokacijama masovnih grobnica kao i druga važna dokumentacija, što je rezultiralo znatnim napretkom u radu Komisije. Nakon primanja prvih informacija o potencijalnim lokacijama masovnih grobnica, kako od organa Vlade RS tako i od svjedoka na terenu, članovi Komisije koji su bili zaduženi za istraživanje ovog pitanja otpočeli su aktivnosti na provjeri vjerodostojnosti primljenih informacija te na utvrđivanju da li se zaista radi o novim, do sada nepoznatim, lokacijama. U slučajevima gdje su koordinate lokacija bile dostupne, Haški tribunal je zamoljen da provjeri svoje podatke i obavijesti Komisiju da li je navedena grobnica njima već bila poznata.
Uslijedila je serija predvizita potencijalnim grobnicama uz prisustvo i pomoć stručnjaka za ekshumaciju i ispitivanje grobnica. Tokom pomenutih predvizita, primjenjivane su važeće procedure i propisi koje primjenjuju entitetske komisije za traženje nestalih lica.
Faza ispitivanja je okončana posjetama, provjerama i preliminarnim verifikacijama tri primarne i 29 sekundarnih i tercijarnih grobnica, što znači da je Komisija, koristeći informacije dobijene od zvaničnih organa i tijela Vlade RS i svjedoka na terenu, prikupila informacije o postojanju 32 do sada nepoznate i neobrađene masovne grobnice sa tijelima Bošnjaka žrtava događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine. Nakon što su predvizite obavljene na 29 lokaliteta i proces verifikovanja primljenih informacija priveden kraju, članovi Komisije, davaoci izvještaja u vezi s ovim pitanjem, odlučili su da održe sastanak sa predsjedavajućim Federalne komisije za nestale osobe na kojem bi se utvrdilo postupanje s ovim izuzetno povjerljivim informacijama.
Istovremeno, pojačan je medijski pritisak i pritisak šire javnosti u Federaciji, posebno udruženja porodica nestalih, na Federalnu komisiju za preuzimanje informacija o novootkrivenim grobnicama i njihovo poređenje sa informacijama o 23 grobnice za koje je navodno od ranije znala Federalna komisija. Nakon obavljenih konsultacija i po odobrenju predsjednika Vlade Republike Srpske, 26. maja 2004. u Sarajevu su dva člana Komisije održala sastanak sa Amorom Mašovićem, na kojem je dogovorena posjeta svim novootkrivenim lokalitetima. Tako su 3. juna 2004. predstavnici Federalne komisije za nestale, predstavnici OHR-a i predstavnik policije RS u pratnji dva člana Komisije za istraživanje događaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, posjetili sve lokalitete masovnih grobnica o kojima je saznanja dobila gore pomenuta Komisija sopstvenim istraživanjima.
Predstavnicima Federalne komisije, koja je jedini ovlašteni organ za obavljanje ekshumacija kad su u pitanju žrtve bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, na samom početku posjete predat je dosije sa mapama, fotografijama, opisima mikrolokacija i koordinatama 28 grobnica. Osim ovih 28 lokacija, isti dan locirane su još tri grobnice za koje dokumentacija nije bila pripremljena jer je informacija o njima primljena neposredno pred predvizitu.
Komisija je raspolagala saznanjem o još jednoj primarnoj grobnici (jama) sa oko 80 tijela lica nestalih u događajima u i oko Srebrenice u drugoj polovini jula 1995. godine. Ova grobnica se nalazi u opštini Šekovići. S obzirom na to da i Federalna komisija raspolaže navedenim saznanjima, lociranje iste nije obavljeno. Na kraju posjete, predsjedavajući Federalne komisije preliminarno je ocijenio da su Federalnoj komisiji od 31 posjećene lokacije, osam lokacija potpuno nepoznate. Komisija raspolaže saznanjima o još nekoliko masovnih grobnica na području opština Bratunac, Srebrenica, Zvornik, Šekovići i Osmaci, a u kojima se također nalaze posmrtni ostaci srebreničkih žrtava.
Prema mišljenju stručnjaka, uz trenutno stanje resursa na polju ekshumacija i identifikacija, obrada pomenutih lokacija će trajati mjesecima, a na početak radova ce se čekati možda i nekoliko godina. Ovakvo mišljenje zasniva se na slijedećim činjenicama:
• veliki broj grobnica je smješten na lokalitetima teškim za rad;
• većina grobnica, tokom proteklih godina, prekrivana je velikom količinom smeća i drugog otpada;
• program ekshumacija u BiH za 2004. godinu već se odvija, a prioritet imaju lokacije iz 1992. godine;
• ograničeni su ljudski i drugi resursi potrebni za rad na grobnicama.
Važno je napomenuti da se svaka masovna grobnica tretira kao mjesto zločina i zato ekshumacija ne podrazumijeva samo iskopavanje posmrtnih ostataka. Potrebno je prisustvo velikog broja stručnjaka (tužilaca, krim-tehničara, patologa, antropologa/arheologa itd.), manuelnih radnika i opreme (bageri, svjetla, ljestve itd.) da bi se posao pravilno obavio i rezultati bili verifikovani od strane nadležnog kantonalnog tužioca. Iz perspektive Komisije, a u smislu utvrđivanja broja tijela osoba koja se trenutno nalaze u pomenutim grobnicama, ubrzanje procesa ekshumacija i identifikacija jeste krucijalno pitanje. Tačna ocjena o broju tijela, ili dijelova tijela, koja se nalaze u svakoj od pomenutih grobnica, neće biti moguća prije nego što se obave ekshumacije na svim lokacijama, uzmu uzorci kostiju sa otkopanih posmrtnih ostataka, izdvoje DNK profili i unesu u bazu podataka ICMP-a u okviru DNK programa identifikacija.
