U uličnoj tuči pojavljuju se različiti karakteri. Glavni su oni što se tuku, koliko god da ih je, a ima i onih koji stoje sa strane i čekaju da jedan od učesnika padne na zemlju, pa pritrče i udare ga nekoliko puta, rukom ili nogom, zavisi od stila. Takvi "likovi" su zapravo moralno najgori – ne smeju da uđu sami u "borbu" nego čekaju da protivnik padne, a onda oni pritrče da ga kao dokusure; ovakav pristup više služi da bi se dodvorili vođi nego da se zaista tuku, jer da su "fajteri", udarili bi odmah bez oklevanja.

Politička utakmica u Srbiji pomalo podseća na tu scenu: glavni baja u kraju, zaštićen sa svih strana i od svih, udara po manjini, "po sitnoj deci", deli šamare i ćuške, a mediji služe da dokusure "neprijatelja", da ga prikucaju za pod, da se malo iživljavaju dok je mali na podu.

Kampanja koja se formalno završava u trenutku kada vi čitate ovaj tekst donela je u javni prostor jednu drastičnu novost, za koju se verovalo da je iz medija nestala 2000. godine: oštri napadi na opozicione kandidate u cilju njihove kriminalizacije i defamacije, bez mogućnosti da se ti kandidati "brane", a sve pod firmom istraživačkog novinarstva.

U tome "prednjače" portali www.anti.media i www.cik.co.rs, koji po sebi nemaju veliki domet, ali, kako se njihov rad predstavlja ko ozbiljan, pa, ili dobijaju prostor u "velikim medijima" koji od njihovih priča prave posebne programe, kao u slučaju priče o poslovima Vuka Jeremića, ili imaju zapaženo mesto na konferencijama za novinare, kao u slučaju CIK-a (Centra za istraživanje korupcije).

Na ovaj način se, prema shvatanju kreatora tih medijskih sadržaja, popunjava "rupa" u tom delu medijskog sektora jer su organizacije koje se bave istraživačkim novinarstvom u Srbiji KRIK, BIRN i CINS označene kao neprijatelji društva i države jer se samo bave rušenjem vlasti. Pošto je zauzet prostor štampanih i elektronskih medija, javila se "potreba" da se oni koji podržavaju ovu vlast nametnu i kao "gospodari" onoga što se objavljuje pod etiketom istraživačkog novinarstva.

Tako se na portalu www.anti.media, koji potpisuje neformalna Medijska mreža Zapadnog Balkana – Antidot (protivotrov) pojavio "Dosije Jeremić" u kome je istraživački tim pokazao da organizacija na čijem je čelu Vuk Jeremić – CIRDS, ima budžet i dobija novac za svoje aktivnosti sa raznih strana.

Pored toga, u dva opširna teksta, ovaj neregistrovani medij je koristeći podatke koje je još pre nekoliko godina objavio BIRN i u posebnoj bazi i u istraživačkim tekstovima predstavio Jeremića kao velikog trošadžiju državnog novca u vreme dok je bio ministar spoljnih poslova u periodu 2007–2012. godine.

"Sadržaj" bi možda ostao na njihovom portalu da ga nisu "pročitali" na TV Pinku i TV Studiju B, koji su tim povodom upriličili posebne programe za jednog od autora teksta novinara Marka Matića (koji je i jedini potpisani ispred "tima").

Tako je imovina Vuka Jeremića postala "tema" o kojoj se nekoliko dana raspreda, dok, u isto vreme objavljena baza podataka o imovini svih kandidata za predsednika Srbije na portalu krik.rs nije zaslužila pažnju "velikih" medija.

Marko Matić je ranije radio na portalu E-novine, a odnedavno je i direktor preduzeća Sugarplum d.o.o. iz Beograda, koje je pokrenulo novi regionalni info portal na adresi www.xxzmagazin.com. Urednik tog medijskog projekta je novinar iz Beograda Petar Luković.

Antidot medijski projekat bio je dovođen u vezu sa Stankom Subotićem i Vladimirom Popovićem, ali osim činjenice da je ista advokatska kancelarija koja je zastupala Subotića registrovala i domen www.anti.media, nema drugih veza. Matić kaže u razgovoru za "Vreme" da je Subotić njegov prijatelj, ali da nema nikakve veze sa tom novinarskom inicijativom, a da Vladimir Popović ni na koji način nije povezan sa aktivnostima te mreže.

Vuk Jeremić je ukazao na vezu između Popovića i Antidota, ali za takvu tvrdnju nema kredibilne potvrde. Da li je Popović inicirao "istraživanje" ili ne nije važno, u novinarskom smislu, mnogo je važnije šta se i na koji način objavljuje i koji je javni interes da se nešto objavi. Matić i njegov tim nisu objavili dokumenta. On kaže da ih ima, ali da ih je mnogo i da nije imao tehničke uslove i dovoljno vremena da to uradi (a istraživao je osam meseci). Inače, glavni "nalaz" o Jeremićevim troškovima dok je bio ministar odavno je poznat, jer je BIRN to objavio pre skoro četiri godine.

Drugo, podaci koji se tiču imovine Jeremića i njegove porodice, o čemu je i KRIK pisao, dovedeni su u pitanje a da nisu pokazana dokumenta na osnovu kojih se tvrdi da je ta imovina veća no što je KRIK objavio, kao i dokumenta koja bi potvrdila tvrdnje o visini uplata na račun Jeremićeve organizacije.

Slično je i sa pričom CIK-a o tome odakle mu i ko plaća Saši Jankoviću da se u kampanji vozi audijem A6: u kontekstu toga da je reč o kandidatu opozicije koji evidentno nema ni deseti deo sredstava u kampanji u odnosu na Aleksandra Vučića, pitanje je koliko je to važno i u javnom interesu.

Opravdano je postojanje svakakvih medijskih inicijativa dok god oni koji se time bave poštuju etičke principe novinarstva, ali je bespredmetno govoriti o istraživanjima i objektivnom pristupu u situaciji kada ne postoji ni elementarna medijska ravnoteža u zastupljenosti predsedničkih kandidata.