Intervju - Goran Novaković, ministar energetike

Pravimo više, štedimo manje

U istom ovom periodu prošle godine, temperatura je bila između +5 i +10. Sada je između – 5 i –10. Svaki taj stepen Celzijusa znači da trošimo između 1,5 i 2 miliona kilovat-sati dnevno više struje

Dugotrajan ledeni talas, koji je zahvatio region, izazvao je jednu sasvim neobičnu posledicu: umesto uobičajenog klinča sa predstavnicima vlasti, "Vreme" je bilo u situaciji da jednog ministra (energetike) propita kako je moguće da sektor za koji je zadužen (snabdevanje strujom, grejanje) funkcioniše,što je za nas neuobičajeno. I naravno: do kada će blagodeti trajati i u kom vidu će nam biti naplaćene.

GORAN NOVAKOVIĆ: Ako pogledate podatke, videćete da je prošle godine bila mnogo toplija zima, a bilo je 55 dana havarijskih restrikcija. Danas je 18. decembar i nismo imali ni jedan jedini dan havarijskih restrikcija. Ono što je najvažnije jeste da su urađeni najbolji remonti u poslednjih deset godina i za to što sada imamo struje, najzaslužniji su domaći proizvodni kapaciteti. Kad smo u februaru radili analizu stanja elektroenergetskog sistema i videli da ništa nije uloženo u poslednjih deset godina, da je sistem bio u katastrofalno lošem stanju, računali smo da ako postignemo 15 odsto veću proizvodnju nego prošle godine, to će biti sjajno, pa onda sledeće godine da imamo porast još 25 odsto, pa onda 35 odsto. To su neke normalne cifre, ako se pogledaju okolne zamlje, za podizanje elektroenergetskog sistema koji je bio u tako lošem stanju. Ali sad imamo 25 do 30 odsto veću proizvodnju. Za godinu dana podigli smo sistem onoliko koliko su ga drugi dizali tri godine. Ovo ministarstvo je zajedno sa EPS-om obezbedilo dovoljno novca, a treba se zahvaliti i međunarodnoj zajednici. Novac je malo kasnio, stigao je tek u maju i ljudi su tokom leta, uz nadljudske napore, uradili remont postrojenja.

"VREME": Koliko sada proizvodimo struje?

Juče je, recimo, proizvedeno 130 gigavat-sati. Prošle godine proizvodili smo 105 gigavata, sad između 130 i čak 135, znači 30 odsto više nego prošle godine. Najviše smo remontovali termokapacitete, pa ako pogledate TENT A i B, videćete da je TENT prošle godine u ovo vreme proizveo 43 gigavat-sata, a sad 68, znači 50 odsto više. Radili smo analizu proizvodnje i potrošnje od 1. oktobra 2000. do 20. decembra 2000. i 2001. U istom ovom periodu prošle godin, temperatura je bila između +5 i + 10. Sada je između – 5 i – 10. Svaki taj stepen Celzijusa znači da trošimo između 1,5 i 2 miliona kilovat-sati dnevno više struje. Ta razlika od 15 stepeni u temperaturi znači da sad trošimo 30 gigavat-sati struje više nego prošle godine, uvoz je čak nešto manji nego prošle godine, a nema restrikcija. Ranije, kada je sistem bio loš, on se lomio na 130 – 135 gigavat-sati. Sada je sistem tako dobar da možemo da funkcionišemo na 145 gigavati.

Ima li i nekih rezultata od ove agresivne kampanje za štednju?

Iako je relativno visoka cena struje, iako je uveden nov tarifni sistem, iako idu sve ove kampanje za štednju struje, ova druga strana ne funkcioniše tako dobro kao što smo mislili. Računali smo, kad smo gledali šta se desilo prošle godine i šta treba da uradimo da ne bismo imali restrikcije, da proizvedemo 15 odsto više struje, da će ljudi uštedeti deset odsto u odnosu na prošlu godinu, a da će uvoz biti otprilike isti. Međutim, proizvodimo mnogo više, a štedimo manje nego što smo mislili. Uradili smo neke analize za štednju – štedimo 2 do 3, 4 odsto u pojedinim danima, u odnosu na prošlu godinu. Šta treba zaključiti – da je struja još uvek jeftina.

Znači li to da se spremate da nam ovaj izostanak restrikcija dodatno naplatite?

Ako pogledate kolika je bila cena struje – 0,86 centi, i ako pogledate kolika je sad, ona jeste mnogo poskupela. Ali u odnosu na to gde hoćemo da dođemo, a to je cena od 4 – 5 centi za dve, tri godine, ona je sad tek na pola puta, još je daleko od bilo kakve ekonomske cene struje.

Kojim tempom će ta poskupljenja ići?

Možemo da očekujemo da do kraja sledeće godine dostignemo tri centa, znači još 50 odsto poskupljenja u toku sledeće godine. U prve dve godine uradićemo najteže stvari. Sledeće godine trebalo bi da dolazi i prihod od privatizacije, ove godine nije bilo lako. Najgore smo, otprilike, preživeli. Popravlja se i koeficijent naplate. Ljudi treba da se naviknu da je struja istio što i svaka druga roba i da mora da se plati. Imate opciju da je manje trošite i mogućnost da birate kada da je trošite. Napravili smo opciju da noću bude četiri puta jeftinija.

Ljudi se, međutim, žale što više nema jeftinije struje tokom dana.

Sa tehničkog aspekta, ta jeftinija tarifa u toku dana pravi nam "pik" u potrošnji, tokom koga najčešće puca sistem.

Godinama je struja bila najjeftinija i ljudi su se masovno opredelili za taj vid grejanja. Šta biste im preporučili za ubuduće, i za one koji imaju prilik da menjaju grejna tela, s obzirom na ispravljanje dispariteta cena koje je u toku?

Ima par stvari koje treba da funkcionišu da bi ljudi trošili manje struje – jedna je daljinsko grejanje. Uradili smo sve što je bilo u domenu ovog ministarstva – obezbedili smo dovoljno gasa i sad svi kažu da je grejanje ove godine bolje nego ikad. Znači, ako je grejanje bolje, ljudi koji imaju daljinsko grejanje, a to je oko 20 odsto potrošača, ne moraju da se dogrevaju. Za oko 180.000 domaćinstava u Vojvodini, individualnih potrošača gasa, smanjili smo cenu gasa, oprostili im deo kamata – i njima je sad mnogo bolje da se greju na gas. Neki ljudi su već prešli na ugalj, a kad se još podigne cena struje, još više će ih morati da pređe na ugalj.

Možemo li da očekujemo da će takvo stanje trajati do kraja zime ili ima nešto čega bi trebalo da se plašimo?

Što se tiče daljinskog grejanja, obezbedili smo potrebne količine gasa. Ono što je najvažnije za Ruse, platili smo kešom sav gas koji je do sad poručen. To nikad nije bilo tako. Nasledili smo dug od 260 miliona dolara, ili ako se gleda zajedno sa Bosnom, 320 milina dolara. Platili smo sve isporuke od januara plus deo starog duga. Znači, Rusi nemaju neki specijalan razlog da nam ne isporuče gas. Snižena je cena mazuta, tako da individualne kotlarnice imaju bolju situaciju, ima dovoljno mazuta i oni mogu da se greju. Očekujemo da će do kraja zime daljinsko grejanje funkcionisati savršeno kao do sad. A što se tiče struje, imamo nekoliko kriznih dana, jedan je uoči Svetog Nikole, drugi je Nova godina, "teški dani" mogu biti i naš Božić i delimično Srpska nova i Jovanjdan. Ako tih dana temperatura napolju bude -15, pucanja su moguća. Popravili smo sve ono što smo do sada mogli, ali još uvek naše elektrane nisu dovoljno pouzdane. Ne možemo sto posto da garantujemo da nešto neće da pukne. Jer ako imamo, kao što je bilo prošle godine, 2000 megavata van mreže, čak i da imamo sve pare ovog sveta, ne možemo iz svih pravaca da uvezemo dovoljno. Možemo eventualno jedan dan da uzimamo havarijski od Rumuna svu moguću struju, da uzmemo tri četvrtine Đerdapa, da praznimo akumulacije iz Bajine Bašte, ali ako to traje, ništa ne možemo da uradimo. Normalni energetski sistemi zapadnih zemalja imaju deset odsto rezervu, a mi nemamo nikakvu rezervu. U ovom momentu sve što imamo je na mreži, sve radi, sve što smo mogli da kupimo, kupili smo …

Kupili ste vi i naftu, ali potrošači su počeli da se žale. Da li je benzin morao baš ovoliko da poskupi?

Gledali smo kako da zatvorimo budžet. Ako pogledate koliko košta nafta na svetskom tržištu i koliko košta benzin kod nas, možda bi čak bilo i osnova da benzin nešto pojeftini. Međutim, mi moramo da popravimo puteve u toku sledeće godine, a nemamo odakle da uzmemo novac. Svuda u svetu je normalno da se veliki deo novca od benzina daje za puteve. Ovaj novac od benzina ide na puteve, rafinerije, socijalna davanja. To ne uzima država, nego će se dati za puteve.

Ali svakog dana stižu vesti o donacijama, od kojih se za neke tvrdi da će biti upotrebljene za popravku puteva.

Ova zemlja je u toliko lošem stanju da i kad bismo imali tri ili pet puta više donacija nego što imamo, sve bismo to veoma brzo potrošili. Najveći deo putne mreže po Srbiji treba da se obnovi. Koliko ima puteva u Srbiji za koje možete da kažete da su dobri?

Uterivanje budžeta

Ima li izgleda da se ukine monopolska Uredba za uvoz nafte?

Ta uredba funkcioniše. Ako pogledate šta se desilo, videćete da je budžet pun. Prošle godine je u budžet ulazilo, kad nije bilo Uredbe, od derivata oko 200 miliona mesečno, znači ukupno je ušlo prosečno 2,4 milijarde iz NIS-a. Ove godine je samo u septembru u budžet ušlo 2,8 milijardi. Znači da je u jednom mesecu bilo 20 odsto više prihoda nego za celu prošlu godinu. Upravo zbog toga nismo štampali pare, ali smo morali da platimo penzije, zdravstvo, školstvo. Druga stvar – da li ste primetili da su pumpe snabdevene, da ima goriva, svih vrsta i u sve vreme i da su cene normalne? Kad pogledate u odnosu na okruženje, imali smo najnižu cenu benzina, tek sad nakon poskupljenja ona je približna ceni u okruženju. Treće, nema šverca, nema onih kantica po ulici. Ja sam bio u mnogim zemaljama i u nekoliko sam video da se kantice benzina prodaju po ulici. Jedna od njih je bila Nigerija. Nemam ništa protiv Nigerije, ali nismo hteli da Srbija izgleda kao te zemlje, hteli smo da Srbija izgleda kao normalne evropske zemlje. Znači, šverc je suzbijen, mada, naravno, ne potpuno. Srbi su takav narod, to je nemoguće. A što se tiče privatnika koji su se u početku žalili, oni mogu da kupe gorivo od Jugopetrola kad god hoće i koliko hoće. Sad, možemo da kažemo Uredba je demokratska, nije demokratska, ovakva je, onakva je, ali, kad pogledate rezultat za prvih sedam-osam meseci? Ja mislim da je Uredba jedna od boljihstvari koje smo uradili.

Znači, ostaje na snazi sve dok traje ova vlada?

Kad smo pravili budžet za sledeću godinu, računali smo i na novac od te Uredbe. Privatnici su dobili uslužnu preradu, želeli smo da tržište bude kombinacija tog liberalizovanog tržišta i ovog. Uredba će spontano prestati da važi, odnosno neće moći više da važi kad se privatizuje naftni sektor, što će možda biti za godinu dana. Onda čovek koji kupi deo rafinerije, Jugopetrola, neće moći da posluje u uslovima Uredbe.

Iz istog broja

Simens Austrija, godišnji bilans

Obavezno profitiranje

Zoran Stanojević

Medijska reciklaža

Povratak „potrošenih“

Velimir Ćurgus Kazimir

Analiza štampe - rubrika lista "Politika" Odjeci i reagovanja

Govor naroda

Priredio: Dragoslav Grujić

Ko je muzičar, a ko muzikant

Monetarni sudar

Ljuba Živkov

Politički portreti - Dušan Mihajlović

Dečko koji obećava

Đorđe Vukadinović

Intervju - Dragomir Nedić, v.d. republičkog javnog tužioca

Zanima me delo, a ne ime i prezime

Jovan Dulović

Špijunska posla

„Naš“ Francuz

Miloš Vasić

Intervju - Alan Li Vilijams, predsednik Atlantik kluba

Korak ispred

T. Skrozza

Civilna kontrola moći

Otvaranje nedodirljivog

Duška Anastasijević

Poskupljenje usluga "Telekoma"

Ukrštanje slona i leptira

Lada Muminagić

Lik i delo

Havier Solana Madariaga

Vladimir Stanković

Razgovori o federaciji

Ustavotvorci napred

Milan Milošević

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu