Stanovi i krediti RTS-a

S poštovanjem, vraćaj pare

Ispravljanje nepravde svakom je drago, poniženom narodu je još draže ako se neka glava zakotrlja ili se onome ko se okoristio bar materijalno naudi. Krivicu, pak, treba i dokazati što često nije lako

Za svog vakta Dragoljub Milanović je, koristeći se diskrecionim pravom koje mu je kao generalnom direktoru omogućavao Pravilnik o stambenim odnosima RTS-a, dodelio osamdeset sedam stanova i sto deset stambenih kredita "izuzetnim stvaraocima" u vrednosti skoro devet miliona eura. Na spisku "dobitnika" nalaze se kako zvučna tako i široj javnosti nepoznata imena. Neki od njih su još na svojim radnim mestima, neki su u zatvoru a nekima se zametnuo svaki trag. Pikantni detalji se kao posebna poslastica u nastavcima objavljuju u dnevnoj štampi a čaršija tim povodom seiri kako je, eto, mečka najzad zaigrala pred vratima onih koji su podupirali tiranski režim kroz katodnu cev: sada će morati da vrate ono što su svojim ulizištvom stekli.

Ispravljanje nepravde svakom je drago, poniženom narodu je još draže ako se neka glava zakotrlja ili se onome ko se okoristio bar materijalno naudi. Krivicu, pak, treba i dokazati što često nije lako, ponekad nemoguće, u svakom slučaju je iscrpljujuće dugotrajno. Opšte ubeđenje o nečijem nezakonitom sticanju ili raspolaganju tuđom imovinom za "hleba i igara pravdu" možda je i dovoljno, za pravnu državu često je malo.

ANALIZA: Radna grupa formirana specijalno za tu priliku je posle višemesečnog preturanja po dokumentaciji sačinila analizu u kojoj zaključuje da su sve odluke koje se stanova i kredita tiču u neskladu s važećim propisima i preporučuje Upravnom odboru da ih sve poništi, s posebnim osvrtom na postupak povraćaja dobijenog ili nadoknade nastale štete kao i na utvrđivanje odgovornosti svih onih koji su umešani u slučaj. Upravni odbor to i čini na redovnoj sednici održanoj krajem januara ove godine. Na sto devedeset sedam adresa poslato je uniformno pismo kojim se primaoci obaveštavaju o odluci Upravnog odbora. Pismo počinje s ljubaznim "poštovani", završava istim takvim "s poštovanjem" a između dve ljubaznosti je poziv da adresanti odmah ili najkasnije do kraja februara ponovo podnesu dokumentaciju koja je potrebna za dobijanje stana/kredita ili pak predlog "načina vraćanja dobijenog po osnovu poništene odluke kako bi izbegli nepotrebno vođenje sudskih sporova, parničnog i eventualno krivičnog".

Mišljenja o načinu kako je ovo započeto, kako će se razvijati i naročito kakav će ishod imati podeljena su. Gde se nalazi osnov za poništavanje ugovora i ko kakvo ovlašćenje ima za to, ko kakvu odgovornost snosi za donesene odluke, ko treba da prikuplja dokumentaciju, koliko je uopšte pravedno sve stavljati u isti koš i da li je to samo novo zamazivanje očiju i preraspodela privilegija novim/starim zaslužnicima?

Stav radne grupe koja naglašava da je radila "potpuno nepristrasno, bez pritiska, trudeći se da postigne najveći mogući stepen objektivnosti" kristalno je jasan: sve odluke i svi ugovori su nezakonito doneseni; principijelne razlike između "pojedinaca koji su bili eksponirani visoko u vlasti bivšeg režima i ostalih radnika koji su se našli na listi deficitarnih kadrova" ne postoje te ih treba listom poništiti i povesti postupak za nadoknadu štete.

"Svi koji smo na taj način rešili stambeni problem obeleženi smo kao ‘bliski bivšem režimu’ bilo to istina ili ne", apatično komentariše svoj usud jedan (ne)sretni dobitnik kredita. "Novac sam iskoristio za adaptaciju stana, nije to bilo bogzna šta, ali mi je bilo neophodno. Podneću zahtev opet, a kako će sad ovi da odluče videćemo. Zaista ne znam šta da očekujem, ali se dobru ne nadam. Kako je onda odlučeno da mi kredit pripada, tako sada može obrnuto. Tako ti kod nas sve ide. Mada, ko zna."

"Ovaj akt nije donesen da bi se nekom nešto oduzimalo ili otimalo, već upravo da bi se zakonitost dovela do kraja", kaže u razgovoru za "Vreme" Dragan Demirović, pomoćnik generalnog direktora zadužen za pravne poslove. "Stvari moraju da se vrate u regularne tokove jer ovakvo stanje izaziva tenzije u međuljudskim odnosima. Došlo je do toga da ako se ovo ne reši, onda ništa nije ni rešeno. Svesni smo da je praktično nemoguće baš sve dovesti u stanje kao da kršenja zakona nije bilo ali se materijalna korist za televiziju očekuje, tačnije za one koji nemaju rešeno stambeno pitanje. Mi ćemo učiniti sve, što ne znači da ćemo u tome i uspeti, da prikupljena sredstva upotebimo za rešavanje stambenih problema zaposlenih. Svakome će biti pružena prilika da odgovori na dopis Upravnog odbora i pokaže da li su postojale mogućnosti da budu proglašeni za deficitaran kadar, odnosno na osnovu čega se smatralo da su upravo oni ti ‘izuzetni stvaraoci’ koji su od posebnog značaja za funkcionisanje sistema RTS-a."

Naš sagovornik se nada da će se najviše predmeta rešiti na našin predložen u dopisu Upravnog odbora: "Odziv na dopis je dobar, s tim što je zadati rok orijentacion. Kao kod svih postupaka javljaju se problemi: neki su se odselili, promenili adrese, neke smo mogli da nađemo a neke ne. Dokumentacija u Televiziji postoji, ali je nepotpuna i nije davana na odgovarajući način. To je trebalo da ide kao predlog glavnog i odgovornog urednika koji je morao biti obrazložen, naročito to zašto je neko ‘deficitaran kadar’. Neki su ponavljali obrazloženja koja već postoje, dok su neki podneli dokaze o svojoj izuzetnosti: stručnjaci za film, pirotehniku, ovo ili ono što je neophodno za ovu kuću. Čitav materijal će biti ponovo pregledan i na osnovu novog mišljenja Upravni odbor će neke od poništenih odluka ipak održati na snazi."

RTS U CVETU: Ružna prošlost i neizvesna budućnost

KO JE BIO "IZUZETAN": S druge strane, protiv svih za koje se ustanovi da su neopravdano koristili pogodnosti rezervisane za "izuzetne" a ne vrate dobijeno povešće se sudski postupak: "Očigledno je da je na osnovu pravilnika o stambenim odnosima direktor imao neka diskreciona ovlašćenja. Ona, međutim, nisu apsolutna ovlašćenja, odnosno ne mogu se koristiti protivno svrsi za koju su data. U ovom slučaju se radi o nesavesnosti u poslovanju i akt donesen na taj način je ništavan. Ako je akt o dodeli stana ništavan, onda je i ugovor o zakupu takođe ništavan i samim tim i ugovor o otkupu stana. RTS će se pozvati na ništavnost ugovora u parničnom postupku", kaže Demirović. "Stan se dobijao u dugoročni zakup na osnovu čega se sklapao ugovor o otkupu po otkupnoj ceni znatno nižoj od tržišne. Po Zakonu o obligacionim odnosima, kada je ugovor ili neki pravni posao ništav, svako vraća ono što je dobio. To važi i kad su zajmovi u pitanju jer su oni davani pod veoma povoljnim okolnostima. Za ništenje ugovora nema roka zastarevanja a u slučaju kada je držalac nesavestan, svojina se ne može steći ni putem održaja. S obzirom na to da je ugovor o otkupu stana tada izgledao potpuno zakonit moglo bi se postaviti pitanje da li se po osnovu održaja može steći pravo na svojinu. Rok za održaj takvog ugovora je deset godina tako da nismo u docnji. Eventualni krivični postupak vodio bi se samo u slučaju da su davani lažni podaci ili prikriveni oni istiniti. Nama nije cilj da nekoga oteramo u zatvor, već samo da uspostavimo stanje koje bi bilo normalno, što znači da oni koji treba da dobiju stan na taj način da ga i dobiju, a oni koji za tako nešto nemaju osnova da ga ne dobiju, odnosno da vrate ono što im ne pripada. Da smo imali želju da se svetimo ili da otimamo, ne bismo dali priliku ljudima da se izjasne. Mi upravo očekujemo da bude što veći odziv, a što manje sudskih postupaka. Oni koji zaključe da su bili u zabludi i ustanove da drže nešto što im ne pripada pa to i vrate neće trpeti nikakve posledice. Naravno, i Televizija bi vratila ono što je od njih dobila: revalorizovanu otkupnu cenu stanova ili, u slučaju zajmova, revalorizovanu vrednost vraćenog dela."

Slavko Jagodnik, advokat iz Beograda, ne misli da će sve ići tako glatko. "Ovo je urađeno na vrlo lenj način, zaista su mogli više da se potrude. Naročito je ružno ovo sa ‘eventualnim krivičnim postupkom’, kao da zaplašivanjem žele da prečicom dođu do rezultata. Ispravno bi bilo da su svakoga ponaosob obavestili zbog čega je odluka koja se njega tiče poništena s tim što nije u obavezi da, prosto rečeno, onaj ko je nešto dobio dokazuje zašto je to dobio, već da dokumentaciju kojom se to osporava prikuplja onaj ko ništenje ugovora traži. Za ništenje je nadležan isključivo sud kome je neophodno podneti dokaze. Generalno gledano, u prednosti je onaj ko je u državini a u ovom slučaju to je korisnik kredita ili stana. Koliko vidim, po Pravilniku o stambenim odnosima u RTS-u, pod deficitarnim kadrom smatraju se zaposleni koji su izuzetni svaraoci u oblastima koje imaju poseban značaj za funkcionisanje sistema i delatnosti RTS-a i odluku o tome ko spada u tu kategoriju donosi generalni direktor a na osnovu obrazloženog predloga glavnog i odgovornog urednika programa, odnosno rukovodioca poslovne jedinice. Ovo je veoma rastegljivo i biće vrlo teško dokazati da neko ko je važećom odlukom svrstan u tu kategoriju zaposlenih to sada nije, bilo da se radi o novinaru, sekretarici, kuriru, kafe-kuvarici, vozaču… Za funkcionisanje sistema svaka poluga je važna a svako u svom poslu može biti izuzetan. Ovo naročito kada se uzme u obzir da se poništavaju sve odluke bez razlike. Teško je poverovati da su sve odluke nezakonito donesene a da se ne pomisli da za njihovo ništenje nije uključen i neki drugi motiv koji nema direktne veze s propisima. Lično bih radije zastupao optužene nego tužioce. Sudski proces, po prostoj računici – tri ročišta godišnje pod uslovom da se održe, može potrajati i deset godina." Do tada – ko živ, ko mrtav.

TRAŽITI I LAGATI: Radna grupa u zaključku traži da se ispita "ko je i zašto u proteklih godinu dana štitio sve one koji su učestvovali i imali koristi od nezakonite raspodele stanova i stambenih kredita" i navodi imena i konstatuje da se takvi pojedinci još nalaze na istaknutim i dobro plaćenim radnim mestima".

"Niko nikoga nije štitio u protekloj godini, nego su postojala različita pravna mišljenja da li treba, da li ne treba, da li može, da li ne može, a jedno vreme smo imali problema sa zakazivanjem sednice Upravnog odbora", kategoričan je Demirović. "Ovde se radi o veoma obimnom materijalu koji je trebalo sistematizovati i obraditi a za to je potrebno vreme da se ne bi pravile greške. To je veoma važno. Jedna greška je napravljena prema Branki Kerkez, koja jeste dobila kredit, ali je označena kao da je dobila i stan što je ispravljeno, a ja koristim ovu priliku da joj se izvinim. Što se tiče ljudi koji su na ovom spisku a još zauzimaju istaknuta mesta u Televiziji, ako je neko nekad dobio nešto što mu ne pripada to ne znači da on nije sposoban da radi posao koji radi. Možda će se za te ljude ispostaviti da ispunjavaju uslove koji se traže. Ja lično ne bih mešao te dve svari. Ako je neko podneo molbu i to mu neko nadležan potpisao i tako mu rešio problem, nema tu ničeg apriori lošeg. Ne možete nikom zabraniti da nešto traži, ali mu možete zabraniti da pri tom laže. Mi bismo voleli da su razmere nezakonitosti što manje. Jednostavno, ovo mora biti rešeno."

Ako se nepravilnost u dodeli stana ili kredita i dokaže, za povraćaj ili nadoknadu štete neophodno je utvrditi da je u pitanju nesavesni držaoc. Nesavesnost je teško dokazati sem u slučaju podnošenja neistinitih podataka značajnih za donošenje odluke. Nadoknada štete tada se može tražiti samo od onoga ko je odluku doneo ili u njenom donošenju učestvovao, što odgovornost širi i na stručne službe. Ako je Upravni odbor vlastan da poništava odluku koju autonomno donosi generalni direktor, to znači da i on ima uticaj na odlučivanje. "Upravni odbor je organ upravljanja i zadužen je da se stara o zakonitosti rada. Nadležnost da poništi odluku o dodeli stana ili kredita ‘deficitarnom kadru’ on ne vuče iz Pravilnika, već iz Statuta RTS-a", tumači Demirović. Iz toga se može zaključiti da se i ondašnji upravni odbor može pozvati na odgovornost. Međutim, "pitanje odgovornosti članova Upravnog odbora veoma je komplikovano i regulisano je zakonom o preduzećima, ali u praksi nije zabeležen slučaj da je neko odgovarao za to što je bio član upravnog odbora koji je doneo neku nezakonitu odluku." Na kraju lako može ispasti da štetu nadoknađuje RTS koji je u državnom vlasništvu. A država, to smo svi mi.

Iz istog broja

Diplomati i vojnici - Ratna pisma 1913-1916. (3)

Do sada nepoznata prepiska Živojina Mišića

Priredio: Darko Garić

Lik i delo

Pedi Ešdaun

S. Stanojlović

Lični stav

Rešenje zahteva objašnjenje

Dr Jagoš J. Raičević, Institut za nuklearne nauke "Vinča"

In memoriam

Velibor Vasović

Uroš Komlenović

Kako je propadala Vojvodina (1988-2002)

Crni bilans jedinstva

Dimitrije Boarov

Jovan Ratković, koordinator Pakta za stabilnost jugoistočne Evrope u SRJ

Šest ciljeva

Jelena Grujić

Bombaški napad na sedište DSS-a

Dorćolska prangija

Milan Milošević

Mobtel pod prinudnom upravom

Urnebesna finansijska opera

Dimitrije Boarov

Suđenje Slobodanu Miloševiću

Uloga friteze u procesu stoleća

Nenad Lj. Stefanović

Na licu mesta

Desant na drva

Dragan Todorović

Teferič u Čelebiću

Hajduci, jataci i uskoci

Miloš Vasić

Trajne afere

Slučaj „Balkanske ptice“

Davor Konjikušić, Tamara Skrozza

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu