I opet nebo nije palo na Srbiju ni proteklog utorka, kao što nije palo ni prošlog ponedjeljka – kao i onomad što ga Ulemek Legija nije srušio – kad je progovarao Darko Šarić. Prvi puta se pojavio po optužnici (objedinjenim optužnicama, točnije) za šverc kokaina, drugi puta ovoga tjedna za pranje novca; nijednom nije ništa značajno rekao, osim da – nije kriv.

Teške optužbe koje su mu stavljene na teret u ta dva sudska postupka pred Specijalnim sudom za borbu protiv organiziranog kriminala (a pred tim sudom, točnije: posebnim odjeljenjem Višeg suda, vode se postupci koji su puno teži i kompliciraniji nego oni protiv "običnih" kriminalaca) trebale bi garantirati i neku ozbiljnost i svojevrsnu težinu. U ovom slučaju, samo se sud i sudska straža ponašaju tako – i advokati, doduše, sa svojim velikim kožnim torbama punim sudskih dokumenata – a sve ostalo djeluje kao popriličan vašar, čak i farsa u pojedinim trenucima.

Ako izuzmemo strogu atmosferu u zgradi Specijalnog suda u Ustaničkoj ulici u Beogradu – niti privjesak za ključeve, srebrna pištaljka iz Novog Sada godišta 2000. ne može proći kroz rendgen bez dodatne provjere – njene ljubazne sudske stražare i njihove kolegice na portirnici i ispred sale za medije, potom i sudsko vijeće koje novinari vide samo posredstvom ekrana u sali, ništa drugo prošloga utorka nije izgledalo ozbiljno. Najmanje se, pritom, pričalo o optužnicama: ni sam Šarić ih nije uspio razumjeti, čini se ni novinari, niti tko zna koliko tih optužnica uopće ima i koliko ih se utopilo u tu jedinstvenu, niti o čemu je tu zapravo riječ. Osim da je posrijedi oko 22 milijuna evra ukupno, pa je čak i Šarić – pri pukom uzimanju ličnih podataka – odmah ispalio: "Nisam kriv", pa dodao da je i njegov brat Duško Šarić u Crnoj Gori već osuđen za 22 milijuna evra, da se njega tereti za isti iznos, pa to ukupno ispada 44 milijuna evra i to Šariću, kako reče, ništa nije jasno.

OZBILJNO I NE: Kad bi netko neupućen došao u beogradsku Ustaničku i promatrao što se zbiva pred zgradom Specijalnog suda, ne bi mogao zaključiti da se u njoj odvijaju dva procesa protiv "najvećeg narko-bosa" s ovih prostora i čovjeka koji je kupio tko-zna-koliko-i-čega u srpskim privatizacijskim procesima. Po stepenicama se penju silni advokati, od kojih veliki broj znamo iz drugih korupcijskih i pljačkaških procesa. Tu su i neizostavni novinari, brojne TV ekipe koje su se "namontirale" ispred suda u nameri da snime nečiju izjavu. Tu je i rodbina, među kojom ima poneka majka ili otac optuženih, ali – sjetimo se kriminalnog "zemunskog klana" – i onih cecoidnih ženskih osoba koje prate takve likove.

Ni ovom prilikom nije drugačije. Odmah je novinarska svita konstatirala da je gospođa koja se vezuje za optuženog Darka Šarića došla odjevena u: crvene pantalone, bijeli sako, plave cipele i drap torbicu. Ništa se ni sa čime ne slaže, ali sve se mjeri hiljadama evra zbog neizostavne firmirane priče. Bilo ih je još, nekoliko u crnim tankim hlačama (helankama, valjda), na vrtoglavo visokim potpeticama, sa rusim ofarbanim kosama koje vijore; tko zna čije su, ali bile su tamo.

Kad je o gospođi Šarićevoj riječ, dajući svoje lične podatke, on se malo zbunio: te nije u braku, ali jest, te se razveo, te se oženio, što i nije važno, jer su u pravnoj državi Srbiji bračna i izvanbračna zajednica bar na papiru (i samo na njemu) izjednačene. Nije uspio objasniti, međutim, čije ima državljanstvo osim srpskog. Imao je i slovačko, ali je tamo nešto neosnovano proglašen bigamistom, ali sve je to laž, razveo se on, i jedino što o tome zna jest: "Ne znam", reče, i doda da ima dvoje djece, jedno skoro (ili možda) punoljetno u Crnoj Gori, drugo predškolsko u Beogradu…

Koliko god cijela stvar u sudnici bila ozbiljna, izvan nje to svakako nije. Prvo, gospođa Šarićeva je navodno pretprošlog ponedjeljka za njegovo prvo pojavljivanje pred sudom donijela odijelo. Od odijela, međutim, ni traga: najprije se tada pojavio u farmerkama i svijetloplavom džemperu, malo premalom, da bi se ovog utorka ukazao u (prekratkoj) košulji o čijoj se boji prisutna medijska javnost nije mogla usaglasiti, da li je prljavoroze ili je prljavoljubičasto ili nešto između. Kako god, ustanovljeno je konsenzusom da je Šariću u međuvremenu – od onih MUP-ovih snimaka trenutka izlaska iz aviona do ovoga utorka – porasla kosa, primio se "presadak", ili već nešto tako, ali je svakako bio razbarušeniji no prije desetak dana i svakako jednako spreman da iza debelog stakla u sudnici pozira brojnim fotografima i TV ekipama.

SVE ISTO A I NIJE: U svakom slučaju, Šarić je pred istim sudskim vijećem pred kojim je "nastupio" deset dana ranije (samo je predsjednik sudskog vijeća drugi sudija) – osim tvrdnje da nije kriv – ponovio svoje lične podatke. Sve je isto, osim što ga više, kako reče, ne izdržava država, ona mu sada daje – samo stan i hranu! Naime, kaže, kao što je rekao na prvom suđenju (za šverc narkotika), sve mu je oduzeto, ali je uspio da jednu svoju firmu proda za 29 milijuna (evra valjda, nije precizirao), pa je nešto i sakrio "da mu drugovi iz CK ne oduzmu sve", a i dobri ljudi mu sada pomažu. Što je Šariću (rođenom 1970. godine) CK, nismo saznali, on nije objašnjavao, a predsjednik sudskog vijeća Siniša Petrović ga nije dodatno pitao, mada nije to niti trebao u toj procesnoj fazi uzimanja ličnih podataka. Ima vremena, saznat ćemo valjda, kao što smo saznali od Šarićevog odnedavnog advokata Radoslava Bačevića, inače prvog predsjednika Specijalnog suda za borbu protiv organiziranog kriminala (koji je obranu preuzeo od Zdenka Tomanovića, a i za tu – čini se bar laicima – iznenadnu promjenu još nemamo objašnjenja), da Šarić dosad nije spominjao političare koji su mu pomagali u poslovima, ali jest neke biznismene.

Pomagali u čemu, kad ništa nije kriv i ništa nezakonito nije radio – to će pitanje dobiti odgovor, možda, u nastavku procesa, inače zakazanog za polovinu maja. Sud je, naime, kao jedino ispravno rješenje prihvatio prijedlog Šarićevog advokata da se njegovom klijentu, koji je i sam izjavio da nije imao dovoljno vremena da se upozna s optužnicom i dokaznim postupkom koji već neko vrijeme (u oba procesa) traje, odobri mjesec i pol dana za pripremu obrane, pogotovo stoga što je proces za pranje novca daleko složeniji i teži od onoga za šverc kokaina. Osim toga, pohvalilo je sudsko vijeće Šarića, svojim ponašanjem u prvom od dva paralelna suđenja, onom kokainskom: pokazao je da je korektan i da nije opstruirao postupak; i u njemu se, kao i u ovom za pranje novca, izjasnio o optužnici (optužnicama, u množini govori čak i sudija Petrović) i najavio svoju obranu, čim ju pripremi.

PREPREDENOST ILI NE: Prva faza ukazanja Darka Šarića u Srbiji je, dakle, završena bez padanja neba i okončanja političkih i inih karijera. Istina je – sjetimo se Legije – da se nitko neće usuditi zakleti u to da i spominjanje raznih, ovih i onih, neće biti dio obrane Darka Šarića, ali opći je utisak novinara koji su pratili njegovo prvo i drugo pojavljivanje pred sudom da je cijela priča koju je dosad prezentirao poprilično blijeda. Ili je zaista toliko pametan i prepreden da se može graditi šaljivdžijom i benom koja pozira iza debelog stakla u sudnici Specijalnog suda, diže dva prsta i smije se nevino dok mu se rumene obraščići, ili je nešto sasvim suprotno, onaj koji jest i koji se ne pretvara. Silni milijuni evra koji se u svemu provlače sasvim su sigurno jedina čvrsta točka i o njoj će ovisiti dokazivost svih silnih optužnica u dva procesa: i o tim milijunima on isto nekonzistentno priča, od ovih koje je zatajio od CK do svih ostalih.

Možda bi, vjerodostojnosti radi, valjalo Šarića zamoliti da pred javnošću i sudom kaže na bilo kojem ili kojim stranim jezicima tri prostoproširene rečenice, koje na rođenom nije u stanju sastaviti – da na španjolskom ili engleskom preventivno potvrdimo sumnje da je u Latinskoj Americi bio veliki bos, a u Srbiji jedan od najvećih privatizacionih investitora prljavim novcem…