Slučaj raške grobnice

Tajna tereta u Majdanu

Tužilaštvo za ratne zločine podnelo je zahtev Okružnom sudu u Beogradu za sprovođenje istražnih radnji zbog sumnje da se u blizini graničnog prelaza Jarinje nalazi masovna grobnica. Zatraženo je da se utvrdi tačna lokacija tog mesta, kako bi mogle da se obave ekshumacija i identifikacija žrtava ukoliko one budu pronađene. Sud je zahtev usvojio, tako da bi 5. juna trebalo da počnu preliminarna iskopavanja na prostoru napuštenog kamenoloma

Kada su se pre nekoliko dana raseljeni Srbi tiskali od Rudnice prema Jarinju, nastojeći da svojim prisustvom pokažu misiji Saveta bezbednosti kakvo stanje vlada na Kosovu, teško da je neko od onih koji su koračali u koloni mogao znati za priče da je tim istim putem, samo u suprotnom smeru, pre skoro osam godina, prošao jedan kamion. U to vreme NATO avijacija je svakodnevno zasipala dolinu Ibra, tako da niko nije gurao nos kroz prozor da bi zagledao retka vozila koja su promicala iz pravca Kosovske Mitrovice. Za razliku od izvorne namene kamiona čije je krajnje odredište bilo u neposrednoj blizini puta, u njemu su, kako tvrde neki svedoci, bila tela Albanaca koji su ubijeni na Kosovu. Prema informacijama koje smo dobili u Tužilaštvu za ratne zločine, postoje samo indicije, ali ne i dokazi, da su posmrtni ostaci jednog broja ljudi zatrpani na prostoru napuštenog kamenoloma Majdan, koji se nalazi između Rudnice i Jarinja.

SVEDOCI: U Tužilaštvu za ratne zločine još uvek su veoma oprezni oko iznošenja bilo kakvih informacija o ovom slučaju, ne želeći da dezinformišu javnost u Srbiji, niti da bude lažnu nadu kod porodica nestalih, koje još jedino očekuju da će umesto ponovnog susreta sa najbližima, barem moći da sahrane njihove posmrtne ostatke. Za sada je jedino sigurno da će 5. juna u Majdan stići istražni organi da bi, zajedno sa predstavnicima UNMIK-a, obavili uviđaj i utvrdili da li tu uopšte postoji grobnica.

KAKO SE OBRAČUNATI SA ZAOSTAVŠTINOM SLOBODANA MILOŠEVIĆA: Tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević;…

Početkom oktobra prošle godine na tom mestu već su se sastali istražni organi Okružnog suda u Beogradu, predstavnici Komisije za nestala lica Vlade Srbije i zvaničnici Kancelarije za nestale osobe i sudsku medicinu (OMPF). Tom prilikom nije obavljen uviđaj, jer kancelarija UNMIK-a nije omogućila dolazak jednog od svedoka koji bi trebalo da pokaže mesto na kome se zaustavio kamion. "Neki svedoci su videli da je jedno vozilo na tom mestu istovarilo neki teret. Da li je to bila zemlja, s obzirom da se u blizini nasipao put, ili je reč o telima postradalih, saznaćemo vrlo brzo", rekao nam je naš izvor iz Veća za ratne zločine Okružnog suda.

Naš sagovornik napominje da je za preliminarna istraživanja planirano svega dva-tri dana, što govori da se još ne može potvrditi da na tom mestu postoji tajna grobnica, jer bi u protivnom bio određen mnogo duži period koji je potreban za ekshumaciju tela i obdukciju žrtava. "Idemo dole da pokušamo da utvrdimo da li ima nečega ili ne, jer je to obaveza koja proističe iz uloge Tužilaštva da procesuira krivična dela propisana Osnovnim krivičnim zakonom. Za sada postoje samo indicije, ali ne i dokazi da se na tom mestu bilo šta nalazi", objašnjava naš sagovornik.

…masovna grobnica u Batajnici…

ANONIMNA DOJAVA: Sumnje o postojanju neotkrivene masovne grobnice bile bi odavno potvrđene ili raspršene da su istražni organi mogli da utvrde mesto na kome su, navodno, zakopana tela kosovskih Albanaca. Na tom prostoru se sada nalazi ogromna bara, koja je ostala nakon izlivanja Ibra, tako da se čeka dolazak jednog svedoka koji je 2001. godine izneo neka svoja saznanja o tome predstavnicima UNMIK-a. Mada je u oktobru prošle godine već bio planiran dolazak jednog od dvojice potencijalnih svedoka, on se nije pojavio, tako da nije utvrđena lokacija moguće grobnice. Istražni organi su napravili fotografije samog mesta, ali će određivanje površine na kojoj je kamion izručio svoj teret morati da sačeka do juna, kada se povuče voda.

…i bivše rukovodstvo MUP-a nakon otkrivanja masovnog zločina

"Mi smo prošle godine dobili anonimnu dojavu na osnovu koje se moglo posumnjati da se u regionu Raške nalazi masovna grobnica. Na osnovu te dojave Tužilaštvo za ratne zločine je pokrenulo zahtev za sprovođenje istražnih radnji. Zatraženo je da se utvrdi tačna lokacija potencijalne grobnice, kako bi mogle da se obave ekshumacija i identifikacija leševa ukoliko oni uopšte budu pronađeni. Okružni sud je zahtev usvojio, doneo odgovorajuću odluku, i sada se radi na njenoj realizaciji", rekao nam je jedan od sagovornika iz Tužilaštva za ratne zločine.

Time je slučaj masovne grobnice o kojoj se u Raškoj već godinama priča, dobio svoj sudski epilog. Čitava stvar bi verovatno ostala na nivou kafanskih naklapanja, što se i dešavalo prethodnih godina, da šef kancelarije Međunarodnog komiteta Crvenog krsta na Kosovu Herardo Patrandolfi nije pre nekoliko dana izjavio da je u Srbiji nađena nova masovna grobnica, u kojoj su posmrtni ostaci žrtava sukoba na Kosovu. On je rekao da su o tome obavešteni Međunarodni komitet Crvenog krsta i UNMIK, ali je odbio da otkrije više detalja o tome gde se grobnica nalazi.

Ubrzo nakon toga, tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević pomenuo je u intervjuu novosadskom "Dnevniku" da je Međunarodni komitet Crvenog krsta objavio kako je pronađena masovna grobnica u Srbiji: "Mi zaista radimo na velikom broju predmeta i upravo iz UNMIK-a, koji je trebalo da nam obezbedi svedoke na uviđaju na jednoj lokaciji kod Raške, potekla je informacija da je u toj ‘grobnici’ hiljadu žrtava. Pogledajte koliko je politike u tome. Dakle, postoji naš predlog da se obavi uviđaj, eventualna ekshumacija i identifikacija žrtava, ali nam ta lokacija još nije naznačena. Čekamo UNMIK i njihove svedoke, koji već jednom bez obrazloženja nisu došli, dok je naš istražni sudija bio na dogovorenom mestu. Novi izlazak zakazan je za 7. jun i tada ćemo videti postoji li ta grobnica ili ne."

DATUM: Uprkos potvrdi sa najvišeg mesta da je Tužilaštvo za ratne zločine otvorilo ovaj slučaj, određenu konfuziju stvara datum početka istražnih radnji (7. jun) koji pominje Vukčević, u odnosu na informacije koje smo dobili od drugih ljudi koji su uključeni u sam postupak (5. jun), kao i krajnje neodređeno pominjanje moguće lokacije potencijalne grobnice ("kod Raške"), mada se sve to može razumeti. Jasno je da niko ne želi da obavlja jedan krajnje delikatan, mučan, ali istovremeno izuzetno važan posao pod prismotrom televizijskih kamera i fotografskih objektiva, dok prilježni novinari koji će se, sasvim sigurno, sjatiti iz čitavog sveta, pokušavaju da vam gurnu mikrofon u usta. Stoga treba sa izvesnom rezervom uzeti datum početka iskopavanja, jer se on vrlo lako može pomeriti kako bi istražni organi mogli da obave svoj posao na miru, ali i samo mesto na kome bi se mogla nalaziti masovna grobnica, jer u Tužilaštvu za ratne zločine nisu sasvim sigurni da li je reč o napuštenom kamenolomu, ili nekoj drugoj lokaciji. U Raškoj sumnju već odavno budi i takozvano Jalovište, inače nanos otpada od prerade rude olova i cinka, i Jalovište 2 koje se nalazi u neposrednoj blizini. Neka od ovih nagađanja uskoro će biti rasvetljena, ali bi se na osnovu iskaza svedoka i tvrdnji Međunarodnog komiteta Crvenog krsta moglo zaključiti da je na pomolu otkriće još jedne tekovine bivšeg načelnika Resora javne bezbednosti Vlastimira Đorđevića.

ASANACIJA TERENA: Stari kadrovik SPS-a Vlastimir Đorđević Rođa, koji je netragom nestao na početku istrage o masovnim grobnicama 2001, bio je glavni operativac za sprovođenje odluka koje su u martu 1999. godine donete na sastanku kod Slobodana Miloševića, kome su prisustvovali Vlajko Stojiljković, Vlastimir Đorđević, Radomir Marković i neki drugi, čija imena policija nikada nije saopštila. Bilo je još nekoliko susreta potaknutih sličnim motivima, od kojih je jedan, prema svedočenju nekadašnjeg zamenika načelnika Uprave za borbu protiv organizovanog kriminala Dragana Karleuše, upriličen u zgradi Gradskog odbora SPS-a u Beogradu. Svaki put se eufemistički razgovaralo o potrebi "asanacije terena" na Kosovu, pri čemu se mislilo na uklanjanja tragova koji bi mogli postati predmet interesovanja Haškog tribunala. Ekshumacije tela kosovskih Albanaca iz masovnih grobnica u Batajnici, Petrovom Selu i kraj jezera Perućac, jasno su pokazale svrhu dogovora državno-policijskog vrha, jer je trebalo sakriti dokaze o ratnim zločinima koji su počinjeni na Kosovu. Iz perspektive onih koji su planirali i sprovodili akcije koje su odnele na hiljade života tokom 1999, bilo je dovoljno razloga za zebnju.

Kada su otkopane prve masovne grobnice u Srbiji, utvrđeno je da je najveći broj ubijenih bio u civilnoj odeći; pronađeno je mnoštvo dokaza da su kosovski Albanci streljani u grupama; među 834 ekshumirana tela nalazilo se više od stotinu posmrtnih ostataka dece, žena i osoba starijih od sedamdeset godina koje nisu bile vojno sposobne; u grobnicama je bilo i tragova tla koji su ukazivali da su ubijeni pre toga bili sahranjeni na drugim mestima, a da su naknadno iskopani i prebačeni u Srbiju; mada za najveći broj žrtava nije utvrđen uzrok smrti, stručnjaci Vojno-medicinske akademije su ustanovili da je nemali broj onih koji su sahranjeni pored Perućca ubijen hicima u potiljak, dok su pojedine žrtve u drugim grobnicama imale povrede glave nanete hladnim oružjem.

Bez obzira na to što je mnoštvo ljudi nekoliko dana pred početak NATO intervencije videlo hladnjaču punu leševa koja je isplivala iz Dunava, o masovnim grobnicama prvi put se javno progovorilo uoči isporučenja Slobodana Miloševića Haškom tribunalu, ali je sva ona zaklinjanja da će se ići do kraja u rasvetljavanju ovih slučajeva, busanja u grudi policije da će se otkriti akteri zločina u vlastitim redovima, i licitiranja čelnika DOS-a o broju masovnih grobnica, ubrzo prekrila mukla tišina.

MAGLE BEZ VIDIKA: Bivši ministar policije Dušan Mihajlović iščezao je u povlenskim maglama, dok se Dragan Karleuša prerušio u penzionera koji šetka između novobeogradskih blokova. Mihajlović se javlja na mobilni telefon samo kada mu je slava, a ako Karleušu priupitate nešto o masovnim grobnicama, on će vam reći da više ne govori o tome. On tvrdi da je primio više upozorenja da će biti ubijen, a kada visoki oficir MUP-a kaže da mu prete smrću, to treba shvatiti krajnje ozbiljno, tako da se na neki način mogu razumeti razlozi Karleušinog ćutanja. Postoje ljudi kojima je život važniji od istine, i to je jedan od ključnih razloga što nisu otkrivene i ostale masovne grobice koje se, po svemu sudeći, nalaze u Srbiji, niti je počeo da se odmotava lanac u kome se nalazi nekoliko desetina Miloševićevih poverenika, policijskih činovnika i radnika komunalanih službi koji su, svako u okviru svojih mogućnosti, doprineli da se sakriju dokazi o zločinima nad kosovskim Albancima. Dakle, oni koji znaju neće da govore, a oni koji se ne plaše nemaju šta da kažu.

Tako je bivši predsednik Skupštine Vojvodine Nenad Čanak jednom prilikom rekao da u Srbiji postoji čak 17 masovnih grobnica. Čanak je na nekoj od bezbrojnih tribina posvećenih suočavanju sa prošlošću javno ustvrdio da je nekadašnji ministar unutrašnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović o tome izvestio Predsedništvo DOS-a jer, navodno, nije mogao da spava nakon što je to čuo. Čanak tvrdi da postoji i stenogram sa tog sastanka u Palati federacije kojim je predsedavao lider DSS-a Vojislav Koštunica. Mada su se kasnije i neki drugi prisetili tog događaja, niko nije mogao da se zakune u broj grobnica koji se urezao u pamćenje Nenada Čanka. No bez obzira na krhkost sećanja lidera DOS-a koji su ćutali u vreme kada su zauzimali visoke državne funkcije, da bi kasnije eksploatisali svoja saznanja u raznim prigodama, još nije poznata sudbina skoro dve i po hiljade nestalih lica sa Kosova, od kojih 1785 Albanca, 538 Srba i 165 pripadnika drugih nacionalnosti.

Kada bi se na trenutak ostavilo po strani osećanje užasa koji proživljavaju brojne porodice zbog gubitka najbližih, može se hladno pretpostavljati da se velik broj tela nestalih Albanaca i dalje nalazi u Srbiji. Kao što se posmrtni ostaci Srba skrivaju na Kosovu. Nisu, na primer, preneti u Albaniju, jer su naredbodavci zločina nad Srbima znali da će njihovi sunarodnici ostati da žive na Kosovu, za razliku od Slobodana Miloševića koji je huškao pripadnike svog naroda na ubijanje, mada je istovremeno bio svestan da je ta teritorija izgubljena, i da bi za njega bilo opasno da ostavi tragove o zločinima na zemlji kojom će koračati tuđa čizma. Da nije bio uveren u gubitak Kosova, ne bi širom Srbije ni ostale posejane tajne grobnice.

Na licu mesta: Majdan kod Raške

Neposredno posle NATO bombardovanja, napušteni kamenolom je osvetljen i ograđen, a dva rashodovana i zarđala kamiona i nekoliko bagera obezbeđivao je do pre tri godine noćni čuvar

Put prema napuštenom kamenolomu Majdan dobar je i pristupačan i većim vozilima. Samo mesto nalazi se između Rudnice i Jarinja na dvanaestom kilometru južno od Raške. To je prvo vidljivo polje sa leve strane Ibarske magistrale, kada se pređe stotinjak metara od policijskog punkta i graničnog prelaza iz pravca Srbije prema Kosovu.

Ovaj kamenolom napušten je još od kasnih 80-ih godina, a tu je bilo jezerce koga više nema. Neposredno posle NATO bombardovanja Majdan je osvetljen i ograđen: dva rashodovana i zarđala kamiona i nekoliko bagera obezbeđivao je do pre tri godine noćni čuvar u kućici nalik staklenoj trafici, da bi nakon toga bila sazidana veća kuća, a na njoj je osvanuo natpis "Preduzeće za puteve, Kosmetput".

Kada se priđe do ograde vidi se samo deo močvarne površine sa bujnom vegetacijom, a unutar kamenoloma uz obronke (severozapadna strana ukoliko bi se stalo u centar) nalazi se nešto nalik podzidanom poluostrvu koje seže u močvarne delove. Kamenolom je ograđen na veoma čudan način. Usečen je u brdo i ograđen samo sa one strane gde je ulaz u njega. No nije ograđen sa "gornje" odnosno istočne strane gde bi mogao neko da padne u ambis visok nekoliko desetina metara.

Kamenolom je dosta velike površine ovalnog oblika. Najduža osa bila bi mu od ulaza sa zapadne strane do kraja istočne. Južna strana kamenoloma zaravnata je i posuta velikom količinom utabane zemlje. U ovom delu je kuća ili magacin i okolo je parkirano nekoliko kamiona Kosmetputa. Sa severne strane kamenoloma (na brdu) svega desetak metara udaljen je istureni vojni objekat koji nazivaju "Baza". Ovaj objekat postavljen je ovde nakon rata na Kosovu. Stražari objekta imaju jasan pogled na kamenolom ali i na granični punkt UNMIK policije. Sumnja se da su ovde zakopavani kosovski Albanci ubijeni i poginuli u vojnim akcijama na Kosovu.

Prvoslav Karanović

Iz istog broja

Vreme uspeha

Biznis

Zdravstvo

Donacije bez kamera i bliceva

Branka Kaljević

Jedna zelena rafinerija

Benzenske seobe

Slobodan Bubnjević

Portret savremenika – Jožef Kasa

Politička penzija konzervativnog lidera

Dragan Gmizić

Pregovori o vladi

Do poslednjeg dana

Vera Didanović

Ubistvo premijera Zorana Đinđića, završne reči

Aplikacija, snajperista i treći metak

Tatjana Tagirov

Istraga o pokušaju ubistva Dejana Anastasijevića

Aljkavost, politika ili nešto treće

Miloš Vasić

Na licu mesta

Izbeglički kamp na granici

Zoran Kosanović

Kosovska misija SB-a

Došli, videli, otišli

Milan Milošević

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu