Verbalno nasilje

foto: rade prelić / tanjug

Tako govori predsednik

Kad predsednik države viče na novinare i naziva opoziciju pogrdnim imenima, zašto muž ne bi vikao na ženu i decu jer su rekli nešto što mu se ne sviđa? Zašto deca koja su budući roditelji ne bi radila isto to svojoj i tuđoj deci

Masovna ubistva u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” i u Mladenovcu izazvalo je tugu, bol, strah, paniku ali i traume. Neki se od te tragedije nikad neće oporaviti, a narodu u Srbiji ostaje večiti emotivni ožiljak.

U prvi mah činilo se da će pijetet posle tragedije zameniti sveprisutnu agresiju i govor mržnje. Međutim, propuštanje predstavnika vlasti da ispred škole upale sveću nastradalima, doživljeno je kao uvredljiva nadmenost. Pogotovo kada je izišla fotomontaža Ane Brnabić, Aleksandra Vučića i Siniše Malog u kojoj se podsmevaju ljudima koji su izašli na ulicu da protestuju protiv nasilja.

Ali nije stvar samo u bezosećajnosti. Kad predsednik države viče na novinare i naziva opoziciju pogrdnim imenima, zašto muž ne bi vikao na ženu i decu jer su rekli nešto što mu se ne sviđa? Zašto deca koja su budući roditelji ne bi radila isto to svojoj i tuđoj deci?

Jedan primer. Tokom konferencije za medije nakon ubistava u “Ribnikaru”, predsednik države je stojeći ispred ministara i premijerke u jednom trenutku ne gledajući je rekao: “Ana, da li sam nešto zaboravio?”, tihim glasom, a onda opet, ovog puta glasnije: “Ana, da li sam nešto zaboravio?” Njeno “ne” nije moglo da se čuje. Posle ovoga građanin može samo da zamisli šta se događa iza zatvorenih vrata…

Predsedniku Srbije zatvorena vrata i nisu potrebna – oseća se sigurnim i odvažnim da javno vređa sve bez izuzetka i širi verbalnu agresiju. Primera ne manjka.

“Kad god se pojavi da će neko negde da protestuje, vi imate 1000 budala, koje nemaju šta drugo da rade taj dan pa dođu i onda se uslikaju”, rekao je nedavno Vučić. “Zamislite fotografiju kada vidite onog Boru Novakovića i Srđana Milivojevića, ovaj opljačkao Novi Sad, a o ovom drugom neću ni da pričam šta se govori o njegovim pljeskavicama u Kruševcu.”

A svojevremeno, nakon odluke kosovskog premijera Albina Kurtija da za ministra imenuje Nenada Rašića, Vučić je izneo čitav niz uvreda na njihov račun i poručio da se neće pojaviti na Samitu lidera EU – Zapadni Balkan, koji se u decembru prvi put održao u Tirani.

“Niko iz Srbije neće biti u Tirani 6. decembra, po prvi put, a vi lepo dođite, uzmite dnevnice, naputujte se avionima, pričajte gluposti, lupetajte šta god hoćete. Svi vi iz Evrope, svi vi iz Zapadnog Balkana baljezgajte o tome kako je Srbija kriva za nešto.”

Predsednik Srbije je nedavno ugostio predsednicu Slovenije Natašu Pirc Musar. Na konferenciji za medije novinar TV Slovenije ga je u jednom trenutku upitao da li je nastavak protesta “Srbija protiv nasilja” povezan sa nedostatkom kvoruma u Skupštini Srbije.

“Veoma Vam hala na vašim pitanjima, zato što i kroz deo tih pitanja se vidi kako i zbog čega Evropska unija nema toliku popularnost, koliko bismo svi voleli u našoj zemlji”, odbrusio mu je Vučić. “Ponekad zbog vaše prevelike dobre volje ljudi se osete uniženima, jer vide da biste da se mešate u stvari u koje nikada nikome drugom ne biste dozvolili da se meša kada su vaše zemlje u pitanju.” (…) “Ranije su protesti bili svaki dan, sad su vikend protesti. S izuzetkom poziva na moje vešanje oni su mirni. I za razliku od vaše ustaljene prakse u EU da ubije boga u demonstrantima, kod nas je to mirno. Dođu, skupe se, raziđu se i sve je u redu. Mi se trudimo da preuzmemo Vaše najbolje demokratske tekovine, jedino što još nismo preuzeli to je da ubijemo boga u demonstrantima. Mi to ne umemo da radimo i nećemo da radimo, izbegavaćemo do poslednjeg trenutka.”

Ovakav način obraćanja predsednika Srbije nije od juče. Koliko on generiše agresiju i govor mržnje u javnoj sferi, svedoči čak i mali i slučajni uzorak njegovih izjava datih u poslednjih nekoliko godina.

Odabrani citati

ETO MENI MINIMALNE PLATE

Ja sam, koliko godina već imam, toliko mator, imam dvoje dece, socijalni slučaj, uzmem po 40004500 dinara na po dete, 9000, plus 10.00011.000 ovako, eto meni minimalne plate. A što da idem ja onda da radim? – deo odgovora na pitanje iz 2016, N1: “Kako ćete da pomognete socijalno najugroženije ovde, na jugu Srbije?”

KOMPLIKOVANO PITANJE

Naši organi su razgovarali sa Milutinom Jeličićem i to je za nas bilo komplikovano pitanje, kao za stranku. Mi smo odgovorna politička stranka, ubedljivo najozbiljnija, za razliku od drugih koji, kada kradu pare, kada prete silovanjima, kada tuku žene, kada žene nazivaju fuksama i kurvama, onda je to uobičajeno, normalno, o tome ne sme da se govori čak ni na ovoj televiziji, pošto su opštezaštićeni zahvaljujući kadru koji su ostavili, i to je valjda nešto što je podrazumevajuće, ali mi moramo da reagujemo. – 2019.

NIKAKVOG NI STIDA NI OBRAZA NEMATE

Da nisam ovo što jesam, nešto bih drugo uradio za to što ste mi dete napali, a napao mi je Bojan Pajtić dete, da čujete zbog čega. Napao mi je dete, malopre je pomenuo mog sina. Napali ste dete koje je išlo pošteno u školu, završilo pošteno bez ijedne poklonjene ocene. Nije vas stid iI sramota. Vi ste opasni ljudi, tačno kako je Dučić rekao, samo za neke gde je možda i pogrešio. Vi ste opasni ljudi samo zato što nikakvog stida nemate, nikakvog ni stida ni obraza nemate. – 2020.

GDE SI TI, SECIKESO, IZ TRSTENIKA

Od tebe se uplašio, devojčice, neću da te udarim, hoću da me linčuješ, devojčice, hoću da me linčuješ, devojčice jedna, ne smeš, devojčice, da me linčuješ, ne smeš da me linčuješ. Gde si ti, secikeso, iz Trstenika? E, lopovi jedni. – 2021.

Vi meni da govorite, koji sanjam žensku decu, koji je u rukama držao svoju rođenu mrtvu bebu koja je trebalo Neva da se zove, da mi vi govorite o tome, i da mi držite ta predavanja o ženama, vi koji nosite telefone kada tuku žene, vi snimate telefonom, kao što ste i tad snimali telefonom. A ja sam kriv zato što nisam odstupio ni za jotu, zato što me niste pomerili ni za milimetar, zato što sam vam u lice, vas od 500 kila, rekao i da ste lopuže i da si secikesa iz Trstenika jer si pokrao gas narodu u Trsteniku, zato što ste uradili sve najgore za svoju državu. Ja sam kriv, jesam, priznajem, pogrešio sam.
A onda su došli dotle da sam ja kriv zato što je neko silovao na Fakultetu dramskih umetnosti i zato što je član DS vlade Zorana Đinđića silovao neku ženu. Ja sam i za to kriv. Ja, koji bih skočio da udarim i da se potučem sa svakim muškarcem koji bi digao ruku na ženu, a za to vreme oni bi slikali telefonom. E u tome je razlika između mene i njih. –
2021.

Iz istog broja

Lični stav

Pitanje krivice

Andrej Todorović

Vetroparkovi u Srbiji

Veliki potencijali, mali kapaciteti

Damjan Martić

Vučić otvorio fabriku sanitarija “Hansgrohe” u Valjevu

Mrežocentrični napadi

Dragan Todorović

Er Srbija i Belgrade Airport

Letnja oluja srpskog avio-saobraćaja

Petar Vojinović

Nove mere gradonačelnika Aleksandra Šapića

Da naprednjačko “zlatno doba” još jače zasija

Branislav Grković

Protesti i javno mnjenje

Buđenje iz apatije i inercije

Raša Nedeljkov

Šta se vidi iz satelita

Neko nas posmatra

Dr Saša Marković

Kriminal i politika, a i obrnuto

Sećate li se “Jovanjice 2”

Jelena Zorić

Optužbe na račun Nemačke

Nepostojani upitnik ministra Gašića

Nemanja Rujević

Oružana pobuna u Rusiji

Igra prestola na paravojni način

Filip Švarm

Država i žrtve rodnog nasilja

Kako do mesta u Sigurnoj kući

Dejana Cvetković

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu