Ekologija – amonijačni ribocid

Uloga motke

U Krivičnom zakonu predviđen je vrlo širok dijapazon sankcija za nepoštovanje ekoloških propisa, od novčane kazne pa do dugoročne robije, čak do osam godina zatvora. Sve to lepo piše, jedino što od sada nije zabeležen slučaj da je neko zbog trovanja vode, vazduha ili zemlje fasovao zatvor

BEZ ŽIVOTA: Topčiderska reka

Nedavni pomor ribe u Belom Timoku tek je poslednji ekološki incident u podužem nizu: pre dva meseca deset kilometara reke Likorde kod Krupnja ostalo je bez živog sveta, nešto kasnije slično se dogodilo u reci Vrdili kod Kraljeva, zatim je katastrofa sličnih razmera zabeležena u reci Jadar, u samom centru Osečine, zagađena je i Despotovica kod Gornjeg Milanovca, početkom godine nekoliko desetina tona ribe stradalo je pri remontu turbine na Hidroelektrani "Đerdap II"…

"Zagađenje Likorde je ‘čist’ slučaj", objasnila je za "Vreme" Vesna Mitrović, šefica inspekcije za ribarstvo Ministarstva za zaštitu životne sredine. "Reč je, naime, o jednom zagađivaču, koji je identifikovan." Slično je, veli, i sa Vrdilom, Jadrom i Despotovicom. U zavisnosti od počinjene štete protiv odgovornih su podnesene prekršajne, odnosno krivične prijave.

Knjaževački slučaj, međutim, malo je komplikovaniji: uzrok pomora je visoka koncentracija amonijaka, tu dileme nema. Ali, dilema je otkud amonijak u reci, odnosno ko ga je ispustio. Osumnjičena su četiri preduzeća: Džersi, Stokoimpeks, Džervin i Kop komerc. Zbog ozbiljnih propusta u rukovanju otpadnim vodama Republička inspekcija zabranila je rad ovih preduzeća, dok ne dostave podatke o ispitivanju ispravnosti uređaja sa amonijakom, kao i o efikasnosti uređaja za prečišćavanje otpadnih voda. Pokazalo se da nijedno od zatvorenih preduzeća nema vodoprivrednu dozvolu bez koje, inače, ne bi smeli da rade. Iz svih pobrojanih preduzeća stigao je demanti, odnosno tvrdnja da sa zagađenjem nemaju nikakve veze, a iz Džersija i najava tužbe protiv države zbog narušavanja ugleda.

MILA I SILA: Ipak, zbog osnovane sumnje da su doprineli zagađenju reke što je prouzrokovalo masovni pomor ribe, policija je u Knjaževcu uhapsila rukovodioca klanice Stokoimpeks i tehnologa tog preduzeća, kao i direktora fabrike Džervin i vlasnika Kop komerca. Svi oni su amonijak, tek tako, ispuštali u kanalizaciju odakle je stigao u reku.

Podnošenjem prijave, prekršajne, krivične ili za privredni prestup, posao inspektora je završen, a slučaj preuzima sud. Dobra vest je da se sudski procesi završavaju u kratkom roku, do tri meseca od podnošenja prijave, što ranije nije bio slučaj. Štaviše, zbog sporo vođenog postupka mnogo slučajeva je zastarevalo.

Loša vest je, međutim, što je koncentracija amonijaka u reci Timok kod Knjaževca opet iznad granice. Naime, dve knjaževačke fabrike, Džersi i Stokoimpeks, nastavile su sa radom uprkos zabrani i uprkos hapšenju odgovornih. Nije, doduše, zabeležen nov pomor ribe, mada je pitanje da li ribe u ovoj reci uopšte ima. U Ministarstvu za zaštitu životne sredine kažu da će biti podnete prekršajne i prijave za privredni prestup, a maksimalna kazna koja može biti izrečena po obe prijave je četiri miliona dinara.

Inače, u Krivičnom zakonu predviđen je vrlo širok dijapazon sankcija za nepoštovanje ekoloških propisa, od novčane kazne pa do dugoročne robije, čak do osam godina zatvora. Sve to lepo piše, jedino što od sada nije zabeležen slučaj da je neko zbog trovanja vode, vazduha ili zemlje fasovao zatvor.

KO ĆE DA PLATI ŠTETU: Za zagađenje Belog Timoka i pomor ribe, lista odgovornih još nije zatvorena. Kako je objasnila Vesna Mitrović, obaveza svakog preduzeća je da kontroliše šta u kanalizaciju ispušta i da četiri puta godišnje pruži dokaze o kvalitetu vode koju ispušta u kanalizaciju.

Direktori preduzeća koji su uhapšeni krivi su jer su ispuštali amonijak u kanalizaciju: to nipošto nisu smeli da učine i za to im sleduje adekvatna kazna, o čemu će da odluči sud. Međutim, odgovorni su i rukovodioci lokalnog Javnog komunalnog preduzeća što izlivanje amonijaka nisu sprečili, odnosno što otpadne vode nisu prečišćene pre ispuštanja u reku.

"Uzorak vode iznad kolektora gradske kanalizacije imao je zadovoljavajući kvalitet, dok je ispod kolektora nalaz bio katastrofalan. Nema dileme ko je kriv, odnosno ko treba da sanira štetu", izričita je Vesna Mitrović. Korisnik ribarskog područja, nastavlja ona, treba da podnese zahtev za saniranje štete, jer zagađivač je dužan da otkloni nastalu štetu. Konkretno, u slučaju zagađenja Belog Timoka, prijava je podnesena protiv Komunalnog preduzeća Standard, koje sakuplja otpadne vode. Dakle, ono bi moralo da snosi troškove sanacije. Kako je reč o javnom preduzeću, ponovno oživljavanje reke biće na račun građana.

EKOLOŠKA KATASTROFA: Timok ovih dana

RAZVODNJENA NADLEŽNOST: "Jedan od većih problema jeste to što je nadležnost, kad je o vodama reč, podeljena na nekoliko ministarstava", objašnjava Dušan Pajkić, pomoćnik ministra za zaštitu životne sredine. Tako, Ministarstvo zdravlja je nadležno za vodu za piće, Ministarstvo poljoprivrede vodi računa o nadzemnim i podzemnim vodama, a Ministarstvo za zaštitu životne sredine zaduženo je za ekscesne situacije, poput aktuelnog zagađenja Belog Timoka. "U evropskim zemljama, voda, vazduh i zemljište su isključivo u nadležnosti ministarstva za zaštitu životne sredine i naša je obaveza, budući da želimo da se priključimo Evropskoj uniji, da nadležnost objedinimo." Samo na taj način, veli, može se obezbediti održiva zaštita prirode.

Tim povodom u pripremi su novi ekološki propisi, mnogo stroži od dosadašnjih. "Donošenje propisa je samo jedan deo priče. Drugi, mnogo važniji segment je implementacija tih novih propisa", kaže Pajkić. "Neko će propise poštovati jer zaštitu prirode shvata kao svoju obavezu, neko će se o propise oglušiti. Za ove druge, nadležna je inspekcija."

"Uvek postoje bar dva načina da se poštovanje ekoloških propisa obezbedi", kažeLjiljana Stanojević, pomoćnica ministra zadužena za inspekcijske poslove. "Naglasak prevashodno stavljamo na edukaciju i podizanje ekološke svesti, tek potom se za ‘motku’ hvatamo." Primeri sa početka ovog teksta nedvosmisleno ukazuju na nizak nivo ekološke svesti. Ostaje, dakle, da se vidi hoće li motka štogod pomoći.

Slovo zakona

Član 260: Zagađenje životne sredine

(1) Ko kršeći propise o zaštiti, očuvanju i unapređenju životne sredine zagadi vazduh, vodu ili zemljište u većoj meri ili na širem prostoru, kazniće se zatvorom do tri godine.

(2) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(3) Ako je usled dela iz stava 1. ovog člana došlo do uništenja ili oštećenja životinjskog ili biljnog sveta velikih razmera ili do zagađenja životne sredine u toj meri da su za njegovo otklanjanje potrebni duže vreme ili veliki troškovi, učinilac će se kazniti zatvorom od jedne do osam godina.

(4) Ako je usled dela iz stava 2. ovog člana došlo do uništenja ili oštećenja životinjskog ili biljnog sveta velikih razmera ili do zagađenja životne sredine u toj meri da su za njegovo otklanjanje potrebni duže vreme ili veliki troškovi, učinilac će se kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.

(5) Ako izrekne uslovnu osudu za dela iz st. 1. i 4. ovog člana, sud može odrediti obavezu učiniocu da u određenom roku preduzme određene propisane mere zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine.

Član 261: Nepreduzimanje mera zaštite životne sredine

(1) Službeno ili odgovorno lice koje ne preduzme propisane mere zaštite životne sredine, ili ne postupi po odluci nadležnog organa o preduzimanju mera zaštite životne sredine, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(2) Ako je delo iz stava 1. ovog člana učinjeno iz nehata, učinilac će se kazniti novčanom kaznom ili zatvorom do šest meseci.

(3) Ako je usled dela iz st. 1. i 2. ovog člana došlo do zagađenja životne sredine, učinilac će se kazniti za krivično delo iz člana 260. ovog zakonika.

(4) Ako izrekne uslovnu osudu za dela iz st. 1. i 2. ovog člana, sud može naložiti obavezu učiniocu da u određenom roku preduzme određene propisane mere zaštite, očuvanja i unapređenja životne sredine.


Na licu mesta: Hapšenja, istraživanja i očekivanja

Analize vode Belog Timoka u Knjaževcu, u noći između nedelje i ponedeljka, na izlivu gradske kanalizacije i nizvodno od grada, ponovo su pokazale da je u ovu reku izbačena nova količina amonijaka u sličnim količinama koja je pre desetak dana izazvala pomor ribe. Ova vest šokirala je građane u priobalju, nakon prošlonedeljnih energičnih mera Ministarstva za zaštitu životne sredine, inspekcije i policijskih organa na pronalaženju krivaca za ekološku katastrofu u kojoj je stradalo više desetina tona ribe. Nakon što je ministar Saša Dragin početkom prošle nedelje privremeno zabranio rad u četiri knjaževačke fabrike: Džervin, Džersi, Stokoimpeks i Venus, dok ne dostave nalaze stručnjaka o ispravnosti sistema za prečišćavanje, usledila su prva privođenja odgovornih lica iz pomenutih preduzeća. Zbog osnovane sumnje da su izvršili krivično delo zagađenja životne sredine, najpre su lišeni slobode i određeno je zadržavanje Goranu Ivkoviću i Ninku Mitroviću, direktorima Džervina i Kop komerca, a zatim i direktoru i tehnologu Stokoimpeksa Dragiju Lazareviću i Ivanu Jovanoviću. Po isteku zadržavanja kod policijskih organa, sudsko veće Opštinskog suda u Knjaževcu odbilo je kao neosnovan zahtev javnog tužioca za produženje pritvora ovoj četvorici rukovodilaca osumnjičenih za pomor ribe u Belom Timoku. Protiv njih je doneto rešenje o zabrani napuštanja mesta boravišta, a Ivanu Jovanoviću oduzet je pasoš, jer je on državljanin Crne Gore. Rešenje o sprovođenju istrage doneto je 6. jula, a osumnjičeni će se braniti sa slobode. Među osumnjičenim zagađivačima koji su privremeno zatvoreni, kao kolateralna šteta, čini se, prošao je pogon za preradu voća Venus, koji tek započinje izgradnju hladnjače.

Povodom ovakvih mera burno su reagovali predstavnici pomenutih preduzeća prošle nedelje – od negiranja krivice i optužbi da su odluke ishitrene, preko prozivanja ministra Dragina za "pozerstvo", do izjava čelnika knjaževačke opštine da pomor ribe nije bio kataklizmičkih razmera i da je "čitav slučaj predimenzioniran". I pored ovakvih reakcija, lokalna samouprava podržava istragu nadležnih organa, ali kao dugoročno rešenje vidi jedino izgradnju sistema za prečišćavanje otpadnih voda za koji bi bilo potrebno oko pet miliona evra, što je znatno više od godišnjeg budžeta knjaževačke opštine.

Knjaževac ima veliki ekološki problem jer se njihova gradska kanalizacija direktno uliva u Beli Timok, a osim individualnih priključaka kroz nju otiču otpadne vode kako većih tako i manjih preduzeća, pa nije tako jednostavno utvrditi ko je najviše doprineo poslednjoj ekološkoj katastrofi. Stručnjaci Zavoda za javno zdravlje u Zaječaru ponovo ističu da je nivo amonijaka u knjaževačkoj kanalizaciji konstantno iznad granica bio i jesenas i zimus, ali je količina vode u reci to mogla da podnese, međutim drastičan pad nivoa Timoka i zagrejanost vode poslednjih nedelja dovela je do uslova u kojima ribe ne mogu da opstanu. Međutim, uzorkovanje vode u petak 6. jula, kada je na snazi bila privremena mera zabrane rada najvećim preduzećima u Knjaževcu, pokazalo je da su otpadne vode bile dobre i da nije bilo zagađenja Belog Timoka. Već u subotu inspekcija je odobrila fabrikama probni rad, a naredne noći ponovo je registrovan znatno veći nivo organskih materija. Novog velikog pomora ribe nije moglo biti iz prostog razloga što je prethodni akcident uništio gotovo ceo riblji fond.

Ministar za zaštitu životne sredine Saša Dragin obećao je Udruženju ribolovaca da će država akutno rešiti ovaj problem poribljavanjem ovog dela reke kako bi se što pre revitalizovao. Ipak, nadoknada štete biće uzaludna ako se pre toga definitivno ne reši problem prečišćavanja otpadnih voda u Knjaževcu.

Poslednja informacija, do zaključenja ovog broja, u vezi sa zagađenjem Timoka je saopštenje Ministarstva zaštite životne sredine u kome se kaže da su dve od četiri privremeno zatvorene fabrike u Knjaževcu ipak nastavile rad zbog čega su ponovo povećane količine amonijaka u Svrljiškom i Belom Timoku. To su Fabrika sireva Džersi i klanica Stokoimpeks. U saopštenju se navodi i da je Ljiljana Stanojević, pomoćnik ministra za inspekcijske poslove, najavila da će protiv ovih fabrika biti preduzete rigorozne mere, odnosno prijave za privredni prestup za koji je maksimalna predviđena kazna tri miliona dinara.

U utorak po podne privedeni su i određeno je zadržavanje direktoru i tehničkom direktoru Fabrike sireva Džersi Saši P. i Dejanu V.

Darinka Mihajlović

Iz istog broja

Portret savremenika – Zoran Slavnić Moka

Novi patriotizam

Slobodan Georgijev

Vreme uspeha

Biznis

Vladajuća koalicija i javna preduzeća

Državni kapital i stranačke kese

Dimitrije Boarov

Kosovo i Srbija

Kvadratura novog kruga

Milan Milošević

Trećestepena potvrda presude za ubistvo Ivana Stambolića

Konačna pravda

Tatjana Tagirov

Afere

Magle i vidici

Miloš Vasić

Intervju - Sem Nazaro

Ne zanima me zakon ako se ne sprovodi

Dejan Anastasijević

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu