OSNOVNI PODACI: Vođa francuske krajnje desnice, rođen je 20. juna 1928. u Trinite sir Mer, u Bretanji. Kandidat za ulazak u Elizejsku palaču, koja znači sav sjaj i pompu Pete republike, ponosan je što je rođen u ribarskoj kući sa zemljanim podom. Ostaje bez oca u 14. godini i, kako sam kaže, majka ga je odgojila u "ljubavi prema Bogu i domovini".

KAKO GA ZOVU PRIJATELJI: "Menhir",uspravni megalit.

OBRAZOVNO VOJNI ANGAŽMAN: U Parizu polaže maturu i završava Pravni fakultet. Privlači ga, međutim, vojna karijera i odlazi u Indokinu 1953. i sudjeluje kao pripadnik padobranaca u "pacifikaciji" Alžira i u francusko-britanskoj intervenciji na Suez. Optužuju ga za primjenu torture prema pripadnicima FLN-a.

POLITIČKI POČETAK: Godine 1956. postaje najmlađi zastupnik Nacionalne skupštine s liste Pjera Pužada, osnivača francuskog populizma. Izgubio jedno oko, u uličnim tučama s političkim protivnicima – po jednima, a u borbama u Alžiru, po njegovu vlastitom tumačenju.

ŠTA RADI USPOREDO: Godine 1960. za ženu uzima Pjeret Lalan, s kojom ima tri kćeri, a koja će nakon razvoda početkom devedesetih godina pozirati naga u "Plejboju". Le Pen 1963. osniva diskografsku kuću koja izdaje političke govore, uključujući i Hitlerove, "ali i Lenjinove", domeće neizostavno Le Pen.

POLITIČKO POSRTANJE: Poražen na izborima 1962. počinje za nj dvadesetogodišnje razdoblje "hoda po mukama". Godine 1972. osniva se Nacionalna fronta, oko neofašističke skupine Novi poredak, s ciljem "ujedinjenja snaga nacionalne desnice", i nude mu predsjedničko mjesto, ali na predsjedničkim izborima 1974. Le Pen dobija 0,74 odsto glasova. Godine 1981. ne polazi mu za rukom da sakupi dovoljan broj potpisa za kandidaturu. Uspjeh Nacionalne fronte u gradu Dre, 1983. vraća ga na političku scenu zemlje: Le Pen je zastupnik, evropski zastupnik, regionalni savjetnik u razdoblju 1986-88. Od 1988. ne propušta nijedne predsjedničke izbore.

Godine 1998. njegova je stranka pred rascjepom, odlaskom Bruna Megrea koji osniva vlastitu stranku. On skuplja preostale redove, zamjenjuje kadrove i pada na 5,69 odsto na evropskim izborima 1999.

PO ČEMU JE POZNAT: Po mnogim verbalnim ispadima. Kaže da "vjeruje u nejednakost rasa", uspoređuje bolesnike od side s oboljelima od lepre, a za plinske komore i istrebljenje Židova reći će da predstavljaju "historijski detalj Drugoga svjetskoga rata". Autor je sramne igre riječima, kad je ministra Dirafura u vladi Mišela Rokara nazvao "krematorijskom peći".

MJERA IZDRŽLJIVOSTI: Kasacioni sud ga je u novembru 1999. osudio na tri mjeseca zatvora uvjetno i na godinu dana gubitka izbornih prava, sve zbog fizičkoga nasrtaja na socijalističku zastupnicu Anet Pelvast-Beržal, za vrijeme predizborne kampanje 1997. Iako je zbog te osude izgubio pravo da sjedi u Evropskome parlamentu, procedura za njegovo udaljenje iz klupa parlamenta u Strazburu nije još okončana.

Najbogatiji je od kandidata za predsjednika, prema mjesečniku "Kapital". IMOVNO STANJE: Najznačajniji dio njegova privatnog bogatstva jeste vila Montrtu, u otmjenom pariškome predgrađu San-Klu, površine 365 i pripadnim parkom od 4800 četvornih metara. Procijenjena vrijednost: 3,2 milijuna eura. Ova je vila bila u posijedu vlasnika cementare Ibera Lambera, koji je 1976. umro i ostavio je bračnome paru Le Pen, kao i nepoznati paket dionica u nizu tvrtki. Rođak umrlog Lambera osporavao je testament i na kraju pristao na sporazumno rješenje.