Sindikat pravosuđa Srbije obećanjima vlasti ne vjeruje i štrajk zaposlenih u sudskoj administraciji trajat će sve do ispunjenja njihovih zahtjeva da im minimalna plaća, umjesto (višegodišnjih) 16.000 osnovice, poraste na 28.000, kaže za "Vreme" predsjednica tog sindikata Slađanka Milošević.

U najkraćem, većina zaposlenih – referenata, zapisničara i ostalih bez kojih, kako se i vidi, pravosuđe ne može – mjesečno zarađuje između 18 i 20 hiljada dinara, ovisno o godinama staža. Oko 20 odsto njih, koji su u pravosuđu zaposleni nakon 2007. godine, zarađuje još manje: između 17 i 18 hiljada dinara.

Usporedbe radi, evo plaća sudija (i tužilaca): prekršajni imaju osnovicu od 70.000, sudije osnovnih sudova 84.000, privredni sudovi 98.000, apelacioni, viši privredni i Upravni sud 112.000, Kasacioni nakon posljednjeg povećanja 172.000. Stručni suradnici s pravosudnim ispitom pak imaju osnovnu plaću 32.579 dinara, dok novozaposleni pripravnik bez ispita ima osnovicu od 25.999 dinara. Valja znati da jedan broj sudija u višim instancama, ako postupaju u postupcima "specijalne" nadležnosti (ratni zločini, organizirani kriminal) imaju duple plaće, a na vrhu piramide kao Zeus sjedi šefica Visokog savjeta sudstva i predsjednica Visokog kasacionog suda Nata Mesarović, čija je plaća od više od četiri hiljade eura nedavno izazvala reakcije javnosti, ali i njenu: poručila je nama, poreskim obveznicima, da se njena plaća nas ne tiče, iako ju dobija iz naših džepova.

Na stranu taj još jedan javni bezobrazluk vrhovne djeliteljice pravde u Srbiji, ali činjenica je da zaposleni u pravosuđu ne mogu više živjeti ovako bijedno: u jeku reforme pravosuđa su mnogi otišli, a obim posla se povećao. U međuvremenu, imali smo štrajk pravosuđa prije gotovo tri godine i tada im je obećano povećanje plaća, čiji iznos nije mijenjan od 2006. godine – za razliku od ostale državne administracije, koja je zabilježila povećanja i od 30 ili 40 odsto – ali se, usprkos obećanjima, ništa nije dogodilo. Zato ne vjeruju obećanjima.

Tokom 2009. godine, na te mizerne plaće, kaže Slađanka Milošević, jesu stizale neke stimulacije, od 1000, 1500 ili 2400 dinara, kako kome. Danas je ponuda vrlo slična: do kraja godine, tri hiljade stimulacija, a nakon toga, od 1. januara iduće godine, povećanje plaća od 30 odsto. "Nama ne treba stimulacija, naše porodice su naša stimulacija, nama treba pristojna plata za posao koji radimo i ravnopravnost sa svima ostalima u administraciji", kaže Miloševićeva, dodajući i ovaj detalj: sudska administracija dežura zajedno s tužiocima i sudijama. Ne samo da ovi drugi dobijaju mjesečno naknade za prekovremeni rad, a administracija svaka tri mjeseca, već su i sume posve nesrazmjerne.

Spomenute 2008. godine, kad je napravljen prvi neispunjeni dogovor sa Sindikatom pravosuđa, obećavane su kule i gradovi pozivanjem na uštede zahvaljujući reformi pravosuđa i sudske takse. Te su uštede negdje ishlapjele, kao što su i sudske takse negdje potrošene, a situacija zaposlenih u pravosudnoj administraciji je sasvim identična danas onoj iz 2008. godine.

U međuvremenu, država plaća neizabrane sudije i tužioce, zato što Ustavni sud i Visoki savjet sudstva nisu još raščistili njihov status. Ima još jedan rezervoar u koji je nestao novac: Miladin Kovačević, naš državni nasilnik čiji smo perspektivni život na slobodi, opraštajući mu čak i troškove postupka kojega je sam skrivio, mi građani otkupili za skoro milijun eura.

I sad nadležni kažu da novca, zahvaljujući globalnoj ekonomskoj krizi, nema; ima, samo ne za svakoga.