"Pjesnici su najmanje likovi koji zamišljeno grickaju olovku i blenu u pučinu dok sunce prži njihovu kožu i prazan papir koji poput kakvog taoca leži na njihovim koljenima. Mi živimo u kaosu, a ako kaos nije pjesnički zanimljiv, ja ne znam što je"
"Kad bolje pogledamo prostor srednjoistočnoevropski, prošlost je naša najveća klopka. I mi smo njeni zatočenici. Taj dvadeseti vek, neki istoričari kažu da je krvav i kratak, a ja mislim da on u ovom delu Evrope još nije završen, mada smo mislili da će biti okončan rušenjem Berlinskog zida"
Jedno od najboljih srpskih pozorišta igra na mađarskom jeziku, i upravo završava sjajnu sezonu; za domaći establišment, međutim, kao da opet postaje nevidljivo
Sutrašnje otvaranje 62. Sterijinog pozorja označiće početak njegovog novog koncepta po kome će se do 3. juna nadmetati predstave nastale isključivo po domaćim tekstovima, baš kao nekad
"Čovek oseti da je on potpuno nesebičan, potpuno oslobođen od samovažnosti, želje za dokazivanjem, dominacijom. Samo jedno potpuno prihvatanje, i velika, neograničena, bezrazložna radost u srcu"
Izložba o genezi zgrade prestoničkog muzeja, jedan od programa BINA i "Noći muzeja", ujedno je i priča o neprepoznavanju istorijskih vrednosti naše arhitekture
"Naša stvarnost je svakodnevna kombinacija građenja i razbijanja iluzija, fantazama. Recimo, koliko je ljudi verovalo da je Kosovo demokratsko pitanje i da će biti rešeno posle 5. oktobra i svrgavanja Miloševića? Koliko ljudi živi u projektovanoj iluziji da je ulazak u EU isto što i prolazak kroz vrata Raja"
"Da bih nahranio 120 ljudi koji rade u mom privatnom pozorištu, trebalo bi samo na kartama mesečno da zaradim (nemam sponzore) pola miliona rubalja. Ali osećaj slobode je vredan svih mojih muka"
"To je antinovinarski proces. Nema mape da pokaže gde se to dešava. Nema opisa njihovih neprijatelja. Nema komentara. Ja samo pokušavam da budem pošten i precizan u vezi sa ljudskom stranom priče – sve što su Sarajlije rekle u kameru je istina"
"Zaboravili smo da hranimo vlastitu dušu. To me čini jako tužnim i nadam se nekom preokretu posle koga ćemo, umesto o novom globalnom poretku, pričati o kolektivnoj duši sveta"