Kupci "Vremena" nisu bili samo kupci – oni su bili fin, pristojan, pametan i drag svet. Kupili bi novine i ostali da raspravljaju o dnevnopolitičkim temama. Ni mi nismo bili samo prodavci, nas su kupci voleli – meni su moji redovno donosili kolače
Početkom devedesetih naš magazin se mogao kupiti na ulici. Prodavali su ga mladi ljudi koji su tako zarađivali neku "crkavicu" i, što im je bilo mnogo važnije, izražavali svoj politički stav. Javnost je to prepoznala i odmah su izašli na glas po hrabrosti, duhovitosti i visprenosti. Naime, nikad nije bilo jednostavno i lako biti kolporter "Vremena". Mnogi od njih kasnije su ostvarili uspešne karijere u različitim oblastima. Nismo ih zaboravili, a ni oni nas
"Smatram da je sada gotovo nemoguće da se stvore nekakvi uslovi da izbori budu ne pošteni, nego i da zadovoljavaju minimum standarda. To je kao da igraš utakmicu koju bi zbog pravila izgubio sa 8:0, a sad ti neko kaže: hajde igraj, izgubićeš samo sa 8:2. U tom pogledu svakako ne vidim neki jasan smisao učestvovanja u svemu tome"
Da li bi trebalo zbog pravno-obavezujućeg sporazuma o Kosovu, za koji je potrebna "demokratski izabrana" Skupština u Srbiji, suspendovati demokratiju na neko vreme, dok se to Kosovo jednom konačno ne reši, pa ćemo se posle baviti milionima slupanim u rekonstrukciju rekonstruisanog Trga republike u Beogradu, pakovanjem reka u cevi bilo na Šari, bilo na Staroj planini, ministarskim plagijatima, izvršiteljima, otpuštanjima radnika i partijskim zapošljavanjima? I, ukoliko je odgovor ne, imaju li stranke koje su proglasile bojkot snage da zaštite birače po najzabitijim delovima Srbije od neregistrovanih džipova
"Imamo situaciju da je Branko Stefanović angažovan u firmi GIM i zajedno sa vlasnikom GIM osnivač još jedne firme registrovane za trgovinu oružjem, njegov mlađi sin Nemanja jedan je od suvlasnika firme iz iste branše zajedno sa direktorom SDPR Jugoslavom Petkovićem, a stariji sin Nebojša je ministar policije i izdaje dozvole za trgovinu oružjem. Sasvim je jasno da članovi porodice Stefanović nemaju nikakve reference koje ih kvalifikuju za uspešno bavljenje poslom međunarodne trgovine oružjem osim bliskosti i lojalnosti sa predsednikom Vučićem. To je, izgleda, sasvim dovoljno u režimu gde je vlast lična i gde se država tretira kao privatno vlasništvo"
"Pomislite samo koliko ljudi sa oštećenjem vida ili sluha zavisi od filtera koji se ogleda kroz osobe kojima su okruženi. Da li osobe iz neposrednog okruženja (porodica, prijatelji, asistenti) uopšte rade da im omoguće pristup informacijama i u kojoj meri ta ponuda korespondira sa stvarnim potrebama osobe koja želi da se informiše"
Kako me je policija uhapsila i strpala u smrdljivu rupu u podrumu samo zato što sam joj prijavio da su mi dripci u menjačnici uvalili lažnih 50 evra i posle toga mi pretili; kako je zaštitnik građana, samo na reč, poverovao policiji da me nije hapsila i strpala u pomenutu rupu, već da sam lagao da se to desilo, ali je ipak naredio policiji da mi se nekako izvini, što je ona nekako i učinila. I kako umalo nisam postao kriminalac-povratnik, optužen da je džepario u autobusu gradskog prevoza, tek što je napustio policijsku stanicu
Nemamo mi ovde posla samo s bezličnim štreberom sklonom gafovima, kako Nebojša Stefanović na prvi pogled deluje, već s čovekom koji je jedna od najvažnijih karika Vučićevog režima – spremna na akciju, sposobna za sve, bez opterećujućih etičkih barijera, sasvim uronjena u ovaj i ovakav režim, kojem bespogovorno služi i u čijem kreiranju aktivno učestvuje
Iako Branko Stefanović formalno nije vlasnik kompanije GIM, činjenica da je sa onim ko to jeste – svojim dugogodišnjim prijateljem Goranom Todorovićem – išao u "Krušik", pokazuje da je on svakako umešan u sve te poslove sa trgovinom naoružanja. Na koji tačno način, kakva je tačno njegova funkcija, da li je i koliko zaradio od tih poslova, te da li je tako zarađen novac kasnije uložen u kupovinu hotela, kafana, poslovnih prostora i izgradnje letnjikovaca – sve to bi trebalo da bude predmet opsežne istrage tužilaštva, onda kada ta institucija bude sposobna da to učini
"Trenutni fokus na akademsku zajednicu Beograda je verovatno uzrokovan svešću da je ta zajednica u prošlosti imala značajan uticaj na demokratske promene, pa bi se ovo moglo razumeti kao još jedan u nizu pokušaja da se ta zajednica zastraši i umiri"
Najveći problem sa blokadom Rektorata jeste taj što nijedna strana ne zna kuda dalje: rektorka jer nema ovlašćenja, a studenti jer nemaju izlaznu strategiju
U protekle četiri godine Nemačka je izdala 200.000 radnih viza građanima Srbije i komšijskih zemalja. A od sledeće godine će zapošljavanje u Nemačkoj biti neuporedivo lakše. To ostavlja rupe u Srbiji. Kolaps preti svuda, od gradskog prevoza do zdravstvenog sistema
Kako je jedna presuda izazvala lavinu reakcija i dovela u pitanje kredibilitet sudije Miodraga Majića, koji je redovna meta srpskog režima i njima pripadajućih tabloida? Na koji način je uopšte moguće argumentovano komentarisati odluke suda
Nakon postrojavanja Garde Vojske Srbije u čast Crvene zvezde ne bi začudilo da se ova jedinica angažuje po nalogu ministra Aleksandra Vulina da u studiju njegovog kuma Željka Mitrovića u Šimanovcima priredi doček za nove učesnike "Zadruge"
Ako bismo počeli da nabrajamo šta se sve loše dešava na izborima u Srbiji, spisak bi bio isuviše dugačak. Gde god krenemo, naiđemo na neregularnost, počevši od korišćenja javnih resursa za kampanju predstavnika vlasti, preko kupovine glasova, "bugarskog voza", pa do direktnog i često nasilnog uticaja na birače
Urbanističko-arhitektonski aspekt čitave priče o Trgu Republike mogao bi da se provuče i sa prelaznom ocenom uz brojne veoma ozbiljne primedbe. Onaj moralni aspekt, izražen u neverovatnoj količini utrošenog novca, svrstava čitav poduhvat u veliku bruku i sramotu
Kamene kocke tek postavljene tako da formiraju neravnu i oštru površinu udarnički se vade iz ležišta, izvrću i ponovo ukopavaju, ovog puta glatkom površinom nagore. Ovo je samo tehnički detalj sveukupnog diletantizma, neodgovornosti i provizornosti kojima odiše rekonstrukcija Trga Republike. Da ne govorimo o banalnoj estetici popločavanja bez sadržine, nakaradnoj urbanističkoj predstavi da građani treba da služe prostoru, a ne prostor građanima
"Kod nas ne postoji sučeljavanje mišljenja, a ako i iskrsne, ono se izvrgava ruglu. Ko god javno iskaže kritiku, izlaže se tome da bude naružen, da ga obaspu klevetama. U ovom društvu gotovo da nema kritičkog mišljenja kroz javni dijalog, a to opet znači da u ovom društvu nema ni slobode"
"Ljudi iz komšiluka poustajali su iz kreveta, izašli na ulice, otključavali ulazna vrata i puštali gej ljude u hodnike, sklanjali su ih od policije. Uvek kažem: to je bila ‘69, a 2019. i dalje imate ljude koji mrze gejeve. Uvek će ih biti. Za 200 godina i dalje će postojati ljudi koji mrze homoseksualce, Jevreje, crnce... Jer su ih roditelji tako naučili"
Fransisko Franko je bio jedini fašistički vođa koji je nakon Drugog svetskog rata ostao na vlasti sve do svoje smrti 1975. godine. Sa jedne strane Titova Jugoslavija nije otvoreno htela da se meša u unutrašnja pitanja jedne suverene evropske države, sa druge strane je na inicijativu španskih boraca, kakvi su bili Koča Popović ili Veljko Vlahović, pružala podršku antifrankističkim pokretima i održavala diplomatske odnose sa republikanskom vladom u egzilu
U Srbiji virtuelna realnost tek treba da se uvede u škole jer je fokus na opremanju škola primarnom IT infrastrukturom, to jest računarima i internetom. Srbija je razumela da je ovo naša razvojna šansa i primetni su krupni koraci koji su napravljeni, ali oni nisu dovoljni jer druge zemlje nastavljaju da rade, ne čekajući nikoga
"Posle svega što se desilo Oliveru, nakon svih saopštenja i gadosti koje su o nama izgovorene posle njegovog ubistva, spletki i ucena kako pre, tako i posle poslednjih lokalnih izbora koje su nam priređivali članovi i perjanice te ‘državne liste monolitnog jedinstva’, kao i najviši predstavnici vlasti u Srbiji, bilo bi bolesno..."