Kultura

TV manijak

Rusija bez zvezde

Predizborna groznica u Srbiji je možda u drugi plan bacila televizijski događaj sezone – a to je početak ZOI u Sočiju. Hladni rat sa Rusijom ozbiljno se podgrejao kada su novinari sa Zapada (uglavnom iz Britanije i SAD) pred otvaranje Igara tendenciozno i zlonamerno počeli da izveštavaju o otpalim garnišnama, pogrešno montiranim daskama na WC šoljama, žućkastoj vodi iz česme i lošim prevodima jelovnika. Novinarske primadone nisu se samo ponašale kao srpski turisti kojima u Grčkoj tokom letovanja smetaju talasi, ili plaža koja je udaljena 150 umesto 100 metara od apartmana – a tako piše u prospektu.

Pisalo se i o masakrima nad Čerkezima pre 150 godina na Kavkazu, pravima seksualnih manjina, ili ekologiji u Sibiru. Amerikanci su otišli korak dalje i svojim građanima naširoko objašnjavali opasnosti od čečenskih terorista i mogućnostima da eksploziv bude smešten u pastama za zube. Pre nekoliko dana u polemici na BBC-ju veoma kompetentni urednici britanskih medija priznali su da je granica dobrog ukusa u antiruskoj olimpijskoj propagandi dobrano pređena. Ukratko, svetski mediji su se bar nakratko, ponašali kao naši domaći, tokom predizborne kampanje. Medijska propagandna kakica svuda jednako smrdi!

Međutim, usta su začepljena kada je počela ceremonija otvaranja.

Domaćini su očigledno želeli da spektakularnom priredbom pokažu Rusiju kao savremenu prosperitetnu državu 21. veka. U tehnološkom smislu, to su svakako uspeli. Dramsko/istorijski/hologramski slet nadmašio je onaj u Kini. Tehnološka i scenska rešenja su dosad neviđena, tako da zastrašujuće izgleda mogućnost kreiranja savremenih Potemkinovih sela. Zamislite samo predizborne hologramske skupove koje ćemo uskoro gledati – u to sam apsolutno siguran.

Ono što je mnogo zanimljivije od forme ceremonije otvaranja u Sočiju, bio je sadržaj, poruka poslata svetu, zvanični samoopis Rusije očima aktuelnog režima.

Komentatori (uključujući i one u studiju RTS-a) dobili su libretto koji je neupućenima objasnio kratku istoriju Majčice Rusije.

Videli smo devojčicu (naše najveće blago, budućnost), okruženu mladim ljudima, simbolima Rusije od babuški preko crkvenih zvonika do bradatih bojara. Prirodna bogatstva koje su simbolizovali more i riba, što nas ponovo vraća hristjanskoj tradiciji. Simbol modernizacije bio je jedrenjak i flota Petra Velikog, koji je otvorio eru evropeizacije Rusije. Sledili su balet i balovi, kao u Tolstojevoj literaturi. Buržoazija se tako zezala dok nije dunuo neki olujni vetar i odneo ih sa scene.

Onda su se pojavili simboli ruske umetničke avangarde, kao naznaka Oktobarske revolucije. Međutim, u celom spektaklu reči "boljševici", "socijalizam" ili "Lenjin" ili "Staljin" niste mogli da čujete, niti da vidite petokraku! Umesto toga, gotovo vek socijalizma prikazan je putanjom lokomotive i mehaničkog konja/traktora ispod kojih su rmbačili neki ljudi u crveno-crnim kombinezonima, sa trouglovima po sebi. Iseckana zvezda – eto trouglova, zar ne? Čini mi se da je ovde umetnost malo zloupotrebljena, tim više što su ključni akteri nastradali kao žrtve Staljinovog totalitarizma. Takođe, Rusija danas sebe opisuje kao evropsku, kapitalističku zemlju, bez tragova ideje o socijalnoj pravdi, što nije čudno jer je Soči simbol ruske raslojenosti, kao prestižno letovalište najbogatijih Rusa. Taj period "avangarde" smenile su šezdesete kada su nam prikazani bebi bum, hipster i automobili u rasponu od "moskviča", preko "lade" do "volge". Kraj je simbolično optimističan, dete sa početka i Rusija koja leti u nebo – ponovo nebeska tematika.

Za mene je takođe upadljiv nedostatak asocijacija na pobedu u ratu protiv fašizma, tim pre što je majska parada jedini sličan spektakl koji definiše identitet zemlje. Autori programa su izgleda odlučili da iz istorije ispuste dramatične trenutke i "ispeglaju" putanju – ne bi li što pre stigli do današnjeg dana i Putina.

Govorancije su opet bile preduge, predstavnici svetskog i ruskog olimpijskog komiteta su smorili, a sve je to omogućilo da Putinovo obraćanje od jedne i po rečenice bude još burnije pozdravljeno. Igre su otvorene i sada niko više ne piše o garnišnama i WC šoljama. Od "sporednih tema" apsolutni hit je potrošnja kondoma u olimpijskom selu, što znači da je poruka o širenju ljubavi među ljudima i narodima – bukvalno shvaćena. Ruski ski-border, koji nije imao zapažen nastup, postao je svetski hit kada je svoj broj telefona napisao na kacigi. Tokom dana dobio je preko 2000 poruka, uglavnom od devojaka, a mnoge od njih su ga obradovale golišavim "selfi" snimcima! On kaže da mu je na početku bilo dosadno u olimpijskom selu kada nema takmičenja.

Za sada, ZOI u Sočiju ipak predstavljaju pobedu Putinove Rusije, ma šta ona bila u ideološkom, istorijskom ili vrednosnom smislu.

Iz istog broja

Roman

Najbolje mesto za samoubistvo

Teofil Pančić

Intervju – Nenad Džoni Racković, umetnik

Nisam odmetnik, umetnik sam

Tanja Jovanović

Slikarstvo – Mihajlo Đoković Tikalo

Izbacivač iz Pakla

Branko Kukić

Film – Vuk sa Vol strita

Švajcarska uteha

Muharem Bazdulj

Intervju – Ljubomir Simović, akademik

Kako koji izbori, mogućnost izbora sve je manja

Sonja Ćirić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu