Mislim da je najbolje ono što rade Hrvati: pišu imena u originalu. Jedino što bi mogli dodati (u zagradi) kako se to ime izgovara na srpskohrvatskom. Ili obrnuto, originalno ime u zagradi.

Srpska ćirilica sigurno jeste najsavršenija azbuka na svetu (jedan glas, jedno slovo), ali isključivo za srpski (srpskohrvatski) jezik. Za druge jezike Vukov princip bi bio tragedija.

Ono što još više iritira (bar mene) jeste menjanje imena geografskih lokacija (Beograd – Belgrad – Belgrade – Belgrado).

Wien – Vienna – Beč (!!! – grade Beču, ne beči s na me, napisa neko i ostade živ).

Putovao sam iz Rima (Rome – Roma) u Minhen (Muenchen – Munich). Izgubio sam voz jer je objavljeno "Treno da Tedesco".

Kako sam mogao znati da je "Tedesco" Nemačka?