Oznaka: Ličnosti

Portret savremenika – Berni Sanders, kandidat za predsednika SAD

Socijalista sa Kapitol Hila

Senator iz Vermonta Berni Sanders, koji za sebe tvrdi da je jedini socijalista u Kongresu, oštar je protivnik američke politike intervencionizma, vojnoindustrijskog i finansijskog lobija. Kao zagovornik skandinavskog modela socijaldemokratije, zalaže se za radnička prava, smanjenje ekonomske nejednakosti u Americi, univerzalnu zdravstvenu zaštitu i besplatno školstvo. Zbog toga, sve veći broj glasača u SAD sa simpatijama gleda na njegove donkihotovske napore okrenute protiv vetrenjača bogatih i moćnih

Portret savremenika – Dušan Vujović

Rezervni oficir iz Svetske banke

Uprkos zalaganju za potpunu transparentnost javnih troškova u predvečerje izbora 2012, Vujović nije dizao glas protiv tajnih ugovora koje je Vlada Srbije potpisivala. Tokom čitave 2015. godine ministar se hvalio višestruko nižim deficitom od predviđenog, iako je morao da zna da na naplatu dolaze i dug Srbijagasa, a i isplata vojnim penzionerima, što je (ponovo) decembarski deficit lansiralo u orbitu i znatno podiglo deficit ostvaren tokom cele godine. Tu je bila i tvrdnja da sporazum sa MMF--om ne predviđa otpuštanje radnika, pa se posle ispostavilo da baš i nije tako

Portret savremenika – Nebojša Stefanović

Čudesna sudbina doktora proroka

Nemušti ministar policije, drhtavog glasa i bezizražajnog lica, postao je glavna poluga za demonstraciju strahovlade i dizanje tenzije u ovdašnjoj političkoj realnosti. Od čoveka koji je pred Vučićem stajao toliko mirno da mu se ni stakla na naočarima nisu reflektovala, Nebojša Stefanović stigao je do glavnog sejača straha u ime vladajuće većine

Ličnost godine – Saša Janković

Zašto im smetam

Širok je i preširok dijapazon uvreda, konstrukcija i neistina koje su tokom 2015. bile upućene iz vrha vlasti na adresu zaštitnika građana Saše Jankovića. Vređan je i proganjan javno – sa skupštinske govornice, na naslovnim stranama, na konferencijama za novinare, u intervjuima. Istovremeno, Saša Janković je tokom 2015. dobio i najznačajnija priznanja za svoj rad: između ostalog, nagrađen je francuskim Nacionalnim ordenom za zasluge u rangu viteza. Svojevrstan je apsurd da se i jedno i drugo dogodilo s istim razlogom: zato što je radio svoj posao. Od 2007. kada je stupio na dužnost, Saša Janković se bez ikakvih ustupaka i izuzetaka bavio onim što je u opisu posla zaštitnika građana, ne brinući pritom koga će da naljuti, kome će da se zameri i ko bi to možda mogao pogrešno da protumači. To je naročito došlo do izražaja baš tokom 2015, kada je mnogima "stao na žulj", pre svega insistiranjem na nepravilnostima u radu Ministarstva odbrane i bezbednosnih službi. U obrazloženju odluke da Sašu Jankovića proglasi za Ličnost godine, uredništvo "Vremena" navelo je da je on u više navrata "postavljao ključna pitanja i nametao važne teme od javnog interesa za građane Srbije", da je "svoj posao radio beskompromisno i hrabro" i da je uprkos "medijskom i političkom linču kakav Srbija u svojoj skorijoj istoriji nije videla", njegova kancelarija i dalje radila visokoprofesionalno i u službi javnog interesa. U intervjuu za "Vreme" Saša Janković objašnjava kako mu je to sve pošlo za rukom, ko su mu najveći neprijatelji, šta su mu ciljevi, ali opisuje i svoj životni put – detinjstvo i mladost, odlazak na ratište, iskušenja, odluku da ne ode odavde, ličnu motivaciju. Bilo je tokom tog razgovora priča o ljudima koje pamtimo, o onima koji su još uvek tu, o onima koji misle da su jači od zakona, baš kao i o porodici, o jednom psu, muzici i pozorišnoj predstavi na koju će možda otići u društvu – Aleksandra Vučića.

Portret savremenika – Saša Mirković

Estradni odmetnik

U medijsko-estradno-političkom trouglu Saša Mirković je poput velike železničke stanice na kojoj se može presedati sa jedne linije na drugu, pa volj’ ti u pevače, volj’ ti u političare. Najnoviji preokret u svestranoj karijeri ovog pravnika, menadžera i političara jeste prelazak u opoziciju i pozivanje Srbije na "buđenje iz sna"

Helmut Šmit (23. decembar 1918 – 10. novembar 2015.)

Čovek koji je nadživeo vlast

Decenijama pošto se povukao iz politike Helmut Šmit je u nebrojenim tekstovima i nastupima tumačio svet u kome živimo. Nekadašnji Hitlerov oficir, ministar odbrane i finansija i kancelar Nemačke postao je neka vrsta pop ikone za mlade Nemce. Uvek sa cigaretom u ruci, u oblaku dima negovao je imidž pragmatičnog i energičnog čoveka koji ne preza od teških odluka

Portret savremenika – Hilari Klinton

Između Vol strita i radničkih prava

Hilari Klinton ima dobre šanse da 2016. postane prva žena na čelu SAD. Ostali predsednički kandidati demokrata pored nje deluju bledo, a republikancima nikako ne polazi za rukom da pronađu izglednog protivkandidata

Portret savremenika – Milorad Vučelić

Čovek za ova vremena

Nema te oblasti "društvenog života", dominantne u određenom trenutku, ako se računa od ‘68. pa naovamo, a da Milorad Vučelić u njoj nije učestvovao ili je makar "omirisao". I uvek u stvaralačkom, dinamičnom konfliktu sa svetom oko sebe, istovremeno debelo zahvatajući iz njega. Ako je na redu revolucija – onda revolucija, ako je to kultura – onda kultura, ako je rat – onda rat

Portret savremenika – Aleksandar Kristijan Golubović, II deo

Bekstvo iz zdravog razuma

Poslednja medijska inkarnacija čuvenog srpskog kriminalca govori o ludilu srpskih medija a njega svrstava u red očajnika čijih se pet minuta na televiziji pretvara u večitu robiju

Portret savremenika – Donald Tramp

Mačo magnat u predsedničkoj trci

Kandidat za republikansku nominaciju za predsednika SAD Donald Tramp je jedan od najbogatijih Amerikanaca i "najuspešnija osoba koja je ikada ušla u trku za lidera sveta", kako sam sebe naziva. Do sada se istakao agresivnom kampanjom, rasizmom i seksizmom, ali se čini da to nije nanelo veliku štetu njegovom rejtingu. Jer, Donald je Donald, komentarišu američki novinari, možeš da ga voliš ili ne, ali ne možeš da ostaneš ravnodušan

Portret savremenika – Marina Maljković

Košarka kao život

Selektorka našeg šampionskog državnog tima odavno je izašla iz senke slavnog oca Božidara Maljkovića i postala brend za sebe, ali se svesno odmiče u stranu i posle svakog uspeha, pa i ovog najvećeg, istura u prvi plan igračice

Portret savremenika – Bratislav Gašić, ministar odbrane

Verni vojnik partije

Kada je Bratislav Gašić seo u fotelju ministra odbrane 27. aprila prošle godine, verovatno nije slutio kakva ga iskušenja čekaju već u prvoj godini službe, mada je morao da zna da će ta stolica biti vrela. Da je sve ostalo bilo u redu (a nije moglo biti u armiji koja iza sebe nosi teret skorašnjih ratova, poraza, besparice), dovoljno bi bilo razloga za preznojavanje što je na toj funkciji u vreme kada se vojska približava NATO-u više nego što se to sviđa domaćem stanovništvu i Rusima, a on mora da objašnjava da nije sve tako kao što na prvi pogled deluje. Ovako, vojsku su od kada je on preuzeo dužnost počele da sustižu afere koje se ređaju jedna za drugom, od učešća vojnih policajaca u incidentu oko prebijanja Andreja Vučića na Paradi ponosa prošle godine, do pada vojnog helikoptera u Surčinu u kome je poginulo sedam ljudi. Uz sve to, očigledno je da se unutar vojske rasplamsao sukob "Tominih" i "Vučićevih" ljudi

Vođa Podemosa Pablo Iglesijas

Lenjin s juga

Pablo Iglesijas Turion (36), profesor politikologije s Madridskog univerziteta, najpopularniji je političar u Španiji, a njegova radikalno levičarska stranka Podemos (Mi možemo), osnovana u martu 2014, najbrže je rastuća stranka u Evropi. Mladi šef stranke do sada je ostvario svoj politički naum – da uzdrma špansku političku scenu, nepromenjenu već 40 godina. Uoči parlamentarnih izbora u Španiji na jesen ove godine, ankete predviđaju za Podemos ili pobedu ili drugo mesto, iza socijalista. Pablo Iglesijas tvrdi da više nije reč o borbi između levice i desnice, nego između demokratije i diktature

Aleksis Cipras, premijer Grčke

Šarmantni piroman ili nova nada levice

U jednoj televizijskoj emisiji, davne 1990. godine, grčka novinarka Ana Panagiotarea razgovarala je nekoliko minuta sa elokventnim šesnaestogodišnjakom, tada vođom đačkih protesta. Samouveren i smiren mladić ostavio je utisak na novinarku koja mu je kazala da će se jednoga dana ponovo sresti – ona će se i dalje baviti svojim poslom, a on će postati politički vođa. Grčka jeste zemlja najpoznatijih proročišta, još iz antičkog doba – lepuškasti klinac sa smešnom frizurom zvao se Aleksis Cipras i postaće, dvadeset i pet godina kasnije, najmlađi premijer Grčke

Ličnost godine – Olja Bećković

Svako razuman treba da ga se plaši

Intervju koji je sa Oljom Bećković vođen dan nakon martovskih izbora 2014. ("Vreme", br.1211) završio se pričom o umoru od neizvesnosti i stalnoj zebnji od naslovnih strana. Rekla je tom prilikom da "postoje razni načini kako oni mogu da te se ratosiljaju i u tom smislu osećaš se kao u horor filmu". Ova tegobna slika pokazala se kao proročanska, jer je samo tri meseca kasnije vodila svoju poslednju emisiju na TV B92. Iako se "Utisak nedelje" emitovao od 1991. i ugostio, između ostalih, mnoge protivnike Miloševićevog režima, a kasnije i oponente svih potonjih vlasti, niko se do prošle godine nije dosetio da ga potpuno ukine. Kao mesto na kojem su se ukrštala različita viđenja naših života, "Utisak" je bio svojevrsni simbol civilizovanog dela Srbije, a način na koji je posle skoro četvrt veka uklonjen s ekrana postao je paradigma onoga u šta se Srbija ubrzanim tempom pretvara. Proglašavajući Olju Bećković za Ličnost godine, urednički kolegijum "Vremena" saopštio je da je autorka "Utiska nedelje" odigrala ključnu ulogu u odbrani slobode javnog govora, novinarske profesionalnosti i ljudske pristojnosti. O tome su, uostalom, svedočile i brojne nagrade koje je za svoj rad dobila – između ostalih, bila je prva dobitnica nagrade "Osvajanje slobode", a baš 2014. primila je nagradu "Vitez profesije", kao i najuglednije novinarsko priznanje, nagradu "Jug Grizelj". Koliko god impresivna bila, zvanična biografija Olje Bećković ipak ne otkriva koliko je bio dug i ponekad mučan put do "Utiska" kakvog smo ga znali, i do Olje kakvu poznajemo. U njoj se ne pominju limene papilotne i kombinezoni, učenje kako da se rukuje i veridba plastičnim prstenom, a ne objašnjava se ni kako jedan telefonski poziv ili jedna reč u komadu Tenesija Vilijamsa može sudbinski da utiče na nečiji život. Zvanična biografija takođe ne beleži kako se oseća majka čiji se sin – samo zbog njenog posla – nađe na naslovnim stranama tabloida, ali ni šta sve može da podrazumeva jedan poziv u Jajince. Upravo o tim temama – na prvi pogled nepovezanim sa zvaničnom biografijom – pričali smo s Oljom Bećković u poslednjim danima decembra.

Portret savremenika – Radomir Nikolić, gradonačelnik Kragujevca

Prvi sin u svom gradu

Posle niza neuspešnih pokušaja da formira skupštinsku većinu i čitavog niza čudnih događaja koji uključuju privođenja, ucene, nepristojne ponude i trodnevni boravak odbornika u karantinu, sin predsednika Srbije uspeo je da postane gradonačelnik Kragujevca. Od brojnih teorija o tome šta će mu to u životu, najbliža pameti je ona po kojoj je Radomiru Nikoliću Kragujevac dat na tacni zarad mira na relaciji Tomislav Nikolić – Aleksandar Vučić

Portret savremenika – Albin Kurti

Pregovarač koji priznaje samo sud svoje nacije

Kako će dijalog Beograda i Prištine, sa kosovske strane, voditi neko ko je od samog početka njegov oštar protivnik, kako poveriti u ruke sprovođenje sporazuma političaru koji je neprijateljski raspoložen prema bilo kakvom mešanju međunarodne zajednice u kosovska posla, a sam sporazum je delo upravo te međunarodne zajednice, odnosno koliko je budućoj kosovskoj vladi uopšte stalo do sporazuma

Portret savremenika – Boris Tadić

Stari glumac u »novom filmu«

Bivši predsednik Srbije se nikada nije pomirio sa statusom gubitnika, nikad nije utišao sopstvenu sujetu i nikad priznao greške koje su ga koštale ozbiljne državničke karijere. Uprkos tome, ili možda baš zbog toga, Boris Tadić nikada zapravo nije otišao. Iako već dve godine praktično nema nikakvu moć, on je uvek nekako tu, prisutan – s razlogom ili, mnogo češće, bez njega

Portret savremenika – Majkl Kirbi

Šta je diplomata želeo da kaže

Američki ambasador potpuno je dosledan od početka krize u Ukrajini. Danas, posle teze o teritorijalnom integritetu, Vučićevog podugačkog opravdavanja i veoma čudnog američkog izvinjenja, čini se da je došlo vreme da Srbija konačno prelomi kome će se okrenuti, a da je glavni nosilac te poruke upravo Majkl Kirbi

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu