Sa čim opozicija izlazi na izbore

STALNA POSTAVKA: Protesti protiv nasilja

foto: darko vojinović / ap

Najbolje je jedna lista organizatora protesta

Najvažniji razlog za zajednički izlazak na svim nivoima vlasti jeste mogućnost da se ostvari dobar rezultat i ozbiljna šansa da se u nekim mestima, posebno Beogradu, preuzme vlast i da se u drugim mestima ozbiljno uzdrma vlast Srpske napredne stranke. Ukratko, prvi put imamo kompetitivne izbore

Za građane Srbije naredni izbori će biti osmi put da glasaju na nacionalnim izborima, a sedmi put na parlamentarnim izborima, sve to tokom najuspešnijeg perioda novije srpske istorije, kako predsednik Srbije voli da računa vreme. Ni jedni vanredni izbori nisu bili raspisani u normalnim okolnostima, nijednom nije bio rezultat gubitka većine ili krize vlasti, a jedine redovne izbore 2020. veći deo opozicije je bojkotovao. Cilj vlasti uvek je bio isti – da se širi i jača vlast a svaka opozicija ukine ili svede na ukras, što je i postignuto jednoumnim (minus jedan poslanik) parlamentom od 2020. do 2022. godine. Izbori su za vlast postali instrument za političke obračune sa svima koji se ne slažu, a stalna kampanja, uz zloupotrebu državnih resursa i institucija, jedini oblik politike.

Na prošlim izborima, 2022. godine, dogodio se povratak opozicije u Narodnu skupštinu, i to, očigledno, smeta vlastima da neometano i izvan očiju javnosti ostvaruju svoje kriminalne ciljeve. U međuvremenu su na naplatu stigle posledice partijskog kadrovanja, pljačke, rasprodaje i pustošenja javnih dobara i prirodnih resursa, ortačkog bezakonja, saradnje sa kriminalnim strukturama, laži i bezočne propagande, kao i kriminalizacije i ološizacije svih koji se ne slažu, da ne nabrajam dalje. Vlast je počela da gubi konce i kontrolu, a sve više i spoljnu podršku, pa je najavila izbore kako bi se, navodno, udovoljilo opoziciji, a da bi se dobilo na vremenu, utvrdili šančevi, povratila kontrola i još malo zaradilo.

Pitanje od milion dolara jeste šta opozicija može da uradi i što je još važnije, kako može da odgovori na ovu ponudu. Nije reč o onome što vlast stavlja u rubriku opozicija i uključuje sve one što javno osporavaju vladinu politiku i poteze vlasti, ali čija ruka nikada ne glasa protiv njihovog interesa. Ovde je reč o partijama i organizacijama koje izlaze na izbore sa namerom da smene postojeću vlast, a koje su same duboko i nepremostivo podeljene po vrednosnim, ideološkim i geopolitičkim linijama. Kapacitet za zajedničko delovanje je u ovoj situaciji ograničen i zahtev za zajedničku listu (jednu kolonu) besmislen. Teško je zamisliti kampanju u kojoj je opozicija za Rusiju i Zapad, za prava LGBT+ građana i građanki i protiv njih, za priključivanje EU i protiv priključivanja EU.

Ovde ostaje prostor za tehničku saradnju, uz mogućnost da se neslaganja stave u stranu do trenutka kada mogu postati deo institucionalnog procesa i široke javne rasprave. Ona ne moraju biti deo kampanje protiv drugog dela opozicije.

PROSTOR ZA SARADNJU

Šta je sa kolonama pojedinačno, tačnije onoj koja se obično naziva proevropskom?

Ključno pitanje za takozvanu proevropsku opoziciju jeste kako postići dogovor i obezbediti efikasnu saradnju i sinergiju između velikog broja političkih organizacija čiji su individualni rejtinzi različiti, ali jednocifreni, najčešće malo iznad ili ispod cenzusa, između onih koji hoće u desni centar ili još više udesno i onih koji bi u levi centar ili još više levo. Pri tome, radi se o partijama i organizacijama čiji lideri imaju istoriju nesporazuma, uzajamnog sumnjičenja, sukoba, podela, pa i neskrivenih netrpeljivosti kojima javnost često svedoči.

Srećna okolnost jeste to što je ovaj deo opozicije pokazao da može efikasno da sarađuje – na sednicama Narodne skupštine, u organizaciji protesta, pokretanju zajedničkih inicijativa i predloga, potpisivanjem Dogovora za pobedu. To ne ide brzo i bez problema, ali je moguće i uspeva i ostvaruje sinergiju. Ovo je najvažnija razlika u odnosu na prethodne izbore koje je organizovala ova vlast. Ovaj deo opozicije u celini i svaka organizacija pojedinačno imaju veće šanse da ostvare bolji rezultat u najširim mogućim koalicijama nego samostalno i u malim koalicijama.

Prostor za saradnju je ogroman, ali ostaje još dosta posla i malo vremena. Onaj nesporni deo je već potpisan u dokumentu Dogovor za pobedu. Izdvojiću neke važne delove.

1. Postoji zajednički interes da se smeni vlast i da ovaj deo opozicije, kao celina, ojača kako bi se sprečili katastrofični scenariji koji mogu nastupiti ukoliko se nastavi potpuna dominacija Srpske napredne stranke. Opasnosti od gušenja političkog i medijskog pluralizma, širenja nasilja, prisvajanja i privatizacije države i javnih i prirodnih dobara dobro su poznate i nikada i nigde ništa dobro nisu donele. Delotvoran zajednički uticaj u institucijama jeste najprihvatljiviji i najbezbolniji način da se to učini, svaki drugi je bolniji i gori.

2. Postoji više zajedničkih ciljeva koji povezuju ideološki različite organizacije da se ujedine u smeni kriminalnog režima a koje omogućavaju usaglašavanje izborne platforme. Ovi zajednički ciljevi su u najvećoj meri i javna dobra za koja se deklarativno zalažu svi akteri na ovoj strani političkog spektra, a koja je ova vlast ugrozila: zaustavljanje nasilja, standard građana i smanjenje nejednakosti, zaštita životne sredine, jednakost pred zakonom, demokratski standardi i slobodne institucije, slobodni mediji, nastavak pregovora oko statusa KiM, priključivanje EU, zajednički stav da se problemi oko kojih se ne slažemo rešavaju u institucijama i kroz široku demokratsku raspravu, da ne nabrajamo dalje.

3. Zajednička kontrola izbora je uslov koji podrazumeva visok stepen koordinacije. Iskustvo sa izbora 2022. pokazalo je da bez zajednički organizovane kontrole izbora dolazi do propusta koji omogućavaju vlastima manipulisanje izbornim procesom. Ovo pitanje treba shvatiti ozbiljno i pažljivo beležiti neregularnosti i iskontrolisati prebrojavanje i sabiranje glasova. Jasno je da vlast neće obezbediti fer izborne uslove. Naša je odgovornost, kao opozicije, da vršimo pritisak tokom svakog stadijuma procesa izbora, tokom kampanje, izveštavanja medija, tokom kontrole izbora.

4. Saradnja sa organizacijama građanskog društva i pojedincima koji dele iste ciljeve jeste još jedan od ciljeva koji povezuje ovaj deo opozicije, posebno vezano za kampanju za izlaznost. Kapacitet opozicionih partija i organizacija, kao i kratko vreme do izbora zahteva veliku podršku od dobronamernih nestranačkih aktera koji ne žele da učestvuju u izbornom procesu, ali žele da daju svoj doprinos smeni vlasti i demokratizaciji Srbije. Najšira koalicija i zajednička koordinacija imaju veće šanse da obezbede ovakvu podršku jer se akteri ne moraju opredeljivati između lista i mogu lakše da se koordinišu i komuniciraju tokom kampanje. Širi društveni konsenzus o smeni vlasti i budućim reformama jeste dobra osnova za novi početak.

5. Veoma važni delovi Dogovora jesu oni o uzajamnoj podršci, nenametanju agende, dogovaranju i nestavljanju partnera pred svršen čin. Ovo treba da ukaže na promenu političke prakse i političkog stila u kome se svaki deo opozicije vidi kao zainteresovan samo za poboljšanje vlastitog položaja, makar to išlo na štetu drugih partnera ili zajedničkih ciljeva. Ovo je preduslov efikasne saradnje i širenja poverenja koje nedostaje akterima, ali i ukazuje na to da opozicija neće reprodukovati sliku o političarima i političkim akterima kao zainteresovanim isključivo za vlastiti interes. Potrebno je pokazati da nismo svi isti i da nismo svi deo istog političkog mulja.

6. Konačno, svi potpisnici su se obavezali da neće sarađivati sa onima koji su uništili ovu državu i koji su se okoristili od pljački, nepočinstava i kriminala u saradnji sa vlašću. Osim toga, potpisnici su preuzeli obavezu da će raskrstiti sa nasleđem prethode vlasti i omogućiti da se Srbija oslobodi kamena oko vrata a njeni građani prodišu od pritisaka vlasti. Zjapeće nepravde i nejednakosti, posebno one pred zakonom i u prihodima, moraju biti ispravljene i uspostavljen sistem u kome ćemo se bezbedno osećati i sarađivati bez straha i brige o tome šta neko moćan o tome misli.

ZAŠTO SKUPA

Postoje i dodatni razlozi da najšira moguća koalicija proevropske opozicije izađe pred građane i građanke na prestojećim izborima.

1. Najvažniji učinak je sinergijski efekat koji se ostvaruje kroz zajedničko delovanje, koji se nije video u prethodnim izbornim ciklusima, makar ne u predloženim koalicionim kombinacijama. Rezultat toga su rezultati uspešnih primera saradnje i zajedničkog delovanja. Svaki suprotan primer je bio kažnjavan i bio vidljiv u procentima u istraživanjima, fizičkom prisustvu na protestima ili javnim kritikama i manjku podrške. Svaki pokušaj unutaropozicionog pozicioniranja ili profitiranja na račun partnera urušiće ovaj efekat.

2. Najbolji okvir za delotvornu saradnju, u ovim okolnostima, jeste najšira moguća koalicija, najbolje jedna lista organizatora protesta. Ona sprečava personifikaciju liste koju vlast priželjkuje kako bi dobila metu za napade i diskvalifikaciju i omogućava horizontalnu saradnju, bez dominantnog aktera. Na ovaj način se prevazilaze i problemi vezani za otežanu saradnju i netrpeljivosti između pojedinih lidera opozicije. U ovakvom sklopu, niko nije ni sa kim ponaosob i svako je sa svima (hvala Rusou i Marksu na ovim argumentima).

3. Za uspešnu kampanju potrebno je udruživanje i optimizacija resursa, posebno što će se istovremeno održavati pokrajinski i beogradski izbori i izbori u nepoznatom broju gradova. Nijedna stranka pojedinačno nema kapacitet da vodi kampanju ili kontroliše izbore na svakom mestu i na svim nivoima, niti mogućnost da to organizuje u kratkom roku. Ovo strankama na vlasti ostavlja širok prostor za najrazličitije izborne manipulacije, posebno u malim sredinama.

4. Možda najvažniji razlog za zajednički izlazak na svim nivoima vlasti jeste mogućnost da se ostvari dobar rezultat i ozbiljna šansa da se na nekim mestima, posebno Beogradu, preuzme vlast i da se na drugim mestima ozbiljno uzdrma vlast Srpske napredne stranke. Ukratko, prvi put imamo kompetitivne izbore. Šansa da se osvoji vlast jeste ozbiljan motivacioni faktor za sve, građane i građanke, organizacije, partije što može značajno povećati izlaznost građana, ali im omogućiti lakši izbor i opredeljivanje. Međutim, treba imati u vidu da preuzimanje vlasti u ovim okolnostima predstavlja ozbiljan izazov i problem, posebno ako to bude u neprijateljskom okruženju i sa ideološki suprostavljenim organizacijama. Slično važi i za gradove i institucije u kojima će morati da se odvija politička borba sa većinom Srpske napredne stranke.

STEPENICE SAPLITANJA

Sve govori da bi proevropska opozicija trebalo da izađe sa zajedničkom ponudom pred građane i da ima dovoljno materijala da se ta ponuda sastavi, mada ne i toliko vremena ukoliko izbori budu onda kada su najavljeni da će biti. Postoji mnogo stepenica na kojima se opozicija može saplesti: sastavljanje koalicionog sporazuma, raspodela mandata, sastavljanje lista, pitanje izbornog štaba i sprovođenja kampanje i mnogi detalji bez čijeg rešavanja se ne može izaći na izbore i voditi kampanja. To nije mali i lak posao, ali ne moraju biti nesavladive prepreke, ali će mnogo govoriti o zrelosti i sposobnosti opozicije. No, mnogo teži posao od ovoga je vođenje države i gradova, posebno nakon ovakve vlasti i sa ovakvim nasleđem.

Na kraju, pošteno je reći da je Zeleno-levi klub, a i autor ovog teksta lično, nije zastupao najširu moguću koaliciju u prethodnim izbornim ciklusima. Ni sada ne zastupamo jednu listu koja bi bila neefikasna, koja bi zbunjivala birače i koja ne bi ostvarivala sinergiju, odnosno donosila više glasova nego pojedinačni akteri zbirno. To bi bila lista koja bi se pravila zajedno sa desnicom. Mi smatramo da je ovoga puta moguće napraviti takvu listu, makar u ovoj ograničenoj grupi stranaka i organizacija, i da je potrebno učiniti taj napor. U suprotnom bi opozicija mogla sebi učiniti medveđu uslugu i na duže vreme, još jednom, pokloniti Srpskoj naprednoj strani vreme i odložiti željene promene. Cena za ovo bi bila visoka, Srbija bi lako mogla skliznuti u otvorenu diktaturu, zemlja i resursi mogu biti rasprodani, građani Srbije postati slabo plaćeni prekarni radnici, a Srbija gurnuta na marginu globalnih zbivanja.

Pre Drugog svetskog rata je jedan autor, kome ne želim da pominjem ime zbog asocijacija, navodno rekao da “ono što će zauvek ostati zapamćeno kao jedna od najsmešnijih strana demokratije jeste da ona svojim smrtnim neprijateljima stavlja na raspolaganje sredstva kojima može biti uništena”. Nadam se da ovaj sastav opozicionih političara neće zauvek ostati zapamćen kao onaj koji je svojim tlačiteljima i izrabljivačima još jednom dao šansu da nastave da nas tlače i
izrabljuju.

Autor je narodni poslanik

Iz istog broja

Javna rasprava

Šta donose novi medijski zakoni

Priredila: Sara Kalember

Usvajanje medijskih zakona

Od strategije do tragedije i nazad

Željko Bodrožić

Vlast i mediji

Prelistavanje Ane Brnabić

Aleksandra Krstić

Individualna ložišta i energetsko siromaštvo

Dok gore gume i cipele

Damjan Martić

Tamna strana društva

Zašto deca ubijaju

Jovana Gligorijević

Energetika

“Mutna” Bistrica

Dušan Nikezić

Pred beogradske izbore: Mogući kandidati opozicije

Pazi šta želiš da ti se ne ostvari

Vuk Nenadović

Položaj Srba na severu Kosova

Banjska, poklon za Kurtija

Sanja Sovrlić

Lični stav

Uvek je jedan glas presudan

Vladimir Kostić

Srbija pred izbore

Sa čim Vučić izlazi pred građane

Nedim Sejdinović

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu