Intervju: Veran Matić, direktor Fonda B92

fotografije: marija janković

Postali smo institucionalizovane mete

“‘Informerove’ huškačke objave protiv novinara i medija često su mnogo opasnije od većine pretnji koje stižu medijima jer kroz veliki tiraž novine sa niskom prodajnom cenom i putem portala, uz direktan uticaj na predstavnike sistema na svim nivoima, daju platformu za sistemski nastavak napada, služeći kao svojevrsni marker”

U sredu 23. novembra, tabloid “Informer” objavio je da će već sutradan početi da objavljuje, u nastavcima, knjigu Zvezdana Jovanovića Vučje staze. Podsećamo, Zvezdan Jovanović je bivši pripadnik Jedinice za specijalne operacije, čovek koji je lično povukao obarač i snajperskim metkom izvršio atentat na premijera Srbije Zorana Đinđića. Za to je osuđen na kaznu od 40 godina zatvora koju služi u Zabeli, u potpuno izolovanim uslovima. Pa ipak, ispalo je da je Jovanović u zabelskoj samici nekako imao pristup nekakvim tobožnjim dokumentima koji dokazuju vezu između DOS-ove vlasti i zemunskog klana, koji je imao ključnu ulogu u organizaciji atentata na Zorana Đinđića. Evo šta je stajalo u “Informerovoj” najavi knjige: “Osećaj duga prema mojoj porodici, prema mrtvim i živim saborcima obavezao me je da se maksimalno posvetim istini. Vodio sam se potrebom da ostavim pisani trag, pre svega prema njihovim potomcima koji godinama preživljavaju pogrom i torturu od strane DOS-okrata i njihovih kasnijih reciklata i stranih mentora”.

Tu se Jovanović ne zaustavlja, već prelazi na konkretno targetiranje ljudi i medija: “Plasirajući godinama razne ogavne serijale, tipa ‘Insajder’, ‘Dosije’, ‘Jedinica’ i slično iz Soroš–Matić produkcije, pokušavaju da operu spregu DOS-ovih ‘korisnih idiota’ sa vođama surčinsko-zemunskog kriminalnog klana. Međutim, sve te njihove laži sam razotkrio i potkrepio dokazima koji su godinama držani po fiokama i arhivima državnih instutucija…”

Podsećamo, “Insajder” i “Dosije” su serijali nastali u produkciji B92, dok je “Jedinica” dokumentarni serijal nastao u koprodukciji “Vreme filma” i B92, čiji je autor glavni urednik “Vremena” Flip Švarm.

Međutim, nakon ove najave dogodila se vrlo čudna stvar: “Informer” je najavu knjige uklonio sa svog sajta, a nikakvo objavljivanje u nastavcima nije se dogodilo do današnjeg dana iako je bilo najavljeno za 24. novembar. Jedini čovek kog Zvezdan Jovanović pominje imenom, iako je najavio raskrinkavanje političkih veza sa zemunskim klanom, jeste Veran Matić, danas direktor Fonda B92, a nekada direktor i glavni urednik medijske kuće B92. U razgovoru sa Veranom Matićem pokušavamo da razumemo šta se tačno dogodilo pa je “Informer” odustao, kao i šta stoji iza pokušaja objavljivanja ove knjige.

VREME”: NaInformerovomsajtu više nema najave da će knjiga Zvezdana Jovanovića izlaziti u nastavcima, niti je ta najava realizovana. Imate li neku pretpostavku zašto su od toga odustali?

VERAN MATIĆ: Najavu za feljtonizovanje knjige video sam u štampanom izdanju “Informera” koja je objavljena na pola sedme strane. Koliko sam pratio naredne štampane brojeve, nije objavljena informacija da je redakcija odustala od namere da javnosti učini dostupnim sadržaj ove knjige. Zanimljivo je da je i pomenuta najava prošla “ispod radara” javnosti do reakcije Brankice Stanković na Tviteru, mog teksta i članka Filipa Švarma. Neformalno sam dobio više reakcija od pojedinaca i predstavnika različitih institucija. Pretpostavljam da su se raspitivali kod nadležnih zbog čega se populariše knijga osuđenog ubice premijera… Moguće je da je sve to uticalo na odlaganje ovog “projekta”.

Izlazak knjige najavio je i pre dve godine Gradimir Nalić, pa nije izašla. Šta mislite, da li taj rukopis uopšte postoji i, ako postoji, čemu treba da posluži, u smislu propagandnopolitičkih manipulacija?

Mislim da neki rukopis postoji, ko god da ga je pisao. A ovakve najave služe za testiranje javnosti da li je pravi trenutak da se pusti ovakav materijal. Sigruan sam da ima više ciljeva – najočigledniji je pokušaj revizije istorije vezane za atentat na premijera Zorana Đinđića, rehabilitaciju organizatora, egzekutora, ali i za povampirenje i osnaživanje politika koje su predstavljale političku pozadinu ovog ubistva koje je imalo pogubne efekte po razvoj demokratije u Srbiji i evropskog puta zemlje. Siguran sam da su tu umešani i različiti dnevnopolitički ciljevi. A kada je reč o “Informeru” – tu očito postoji vidljiv kontinuitet pošto je na njihovom sajtu moguće pronaći i snimak pod naslovom “Ovako je Zvezdan Jovanović vežbao atentat na Zorana Đinđića!”

U svom tekstu na Javnom servisu kao jedan od motiva za objavljivanje ove knjige navodite i konačnu presudu za ubistvo Slavka Ćuruvije, kao i druge brutalne napade na novinare. Kako je to povezano?

U našoj zemlji snažan uticaj na donošenje odluka na svim nivoima imaju ambijent i atmosfera koja se tim povodom smišljeno stvara. Najčešće i najvidljivije počinje u tabloidnim medijima koje karakterišu snažno ispoljene političke agende.

U narednih mesec dana očekujemo pravosnažnu presudu u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije. Od kada je Slavko ubijen, izložen je satanizaciji putem lažnih vesti da je tražio bombardovanje Srbije i vešanje Slobodana Miloševića i Mirjane Marković. Konstatno se pronalaze motivi koji opravdavaju ovu likvidaciju kako bi se uticalo i na sudski ishod, ali i kako bi se potpuno relativizovao ovaj zločin i zaštitili izvršioci i institucija kojoj su pripadali. Toj instituciji je pripadala i jedinica JSO, čiji komandant je svedočio da je prvo od njih traženo da izvrše ubistvo Ćuruvije.

Do kraja godine očekujemo da se završi prvostepeno suđenje za paljenje kuće Milana Jovanovića. I u ovom slučaju imamo snažno delovanje advokatskog lobija kako bi se oslobodili organizatori i počinioci. Istovremeno, broj napada na novinare i veoma ozbiljnih pretnji raste.

Iako se u najavi feljtona pominju predstavnici DOS-a, jedino što je konkretno pomenuto kao cilj su programi i dokumentarci koji su vrlo profesionalno razotkrili prirodu JSO, organizaciju ubistva premijera, te se na taj način i kroz samu najavu oni identifikuju kao primarna meta.

Kada imate izgrađen ambijent u kojem je moguće iznova diskreditovati sudski utvrđene činjenice, stvaraju se uslovi za amnestiranja zločinaca. Tolerancijom i nečinjenjem trajno ugrožavate bezbednost svih nas – u ovom slučaju novinara i predstavnika medija za koje se vezuju lažne optužbe.

Očito je da pravosnažna sudski utvrđena istina nije uticala na katarzični preokret u našem društvu tako da svaki čas iznova imamo nove egzekucije pokojnog premijera Đinđića u kojima su na liniji vatre i oni koji su učestvovali u raskrinkavanju činjenica vezanih za njegovo tragično ubistvo.

Najava knjige kaže da su sve tvrdnje Zvezdana Jovanovića potkrepljene dokumentima i dokazima. Kako neko iz samice u Zabeli može da skuplja građu za knjigu?

Bilo bi veoma važno da Ministarstvo pravde utvrdi šta je istina u ovom slučaju, da li postoji rukopis, da li je taj rukopis nastao u Zabeli i da utvrdi odgovornost za sve aktere koji su, ako je to tačno, tako nešto dozvolili. Knjiga se ne najavljuje kao fikcija ili biografska priča, sećanje, već kao istraživački posao autora. Ako rukopis postoji, onda ga je radio neki tim van zatvora. I tu se vraćam na početnu tezu da iste snage koje su stvarale ambijent za ubistvo premijera imaju snažno političko utemeljenje koje im očito daje snagu u nastojanjima da ostvare svoje političke ciljeve.

Ova najava knjige Zvezdana Jovanovića dolazi samo četiri meseca pre 20. godišnjice od ubistva Zorana Đinđića. Da li je ovo nečiji pokušaj da se oskrnavi njegovo ime i nasleđe?

Demonizacija Zorana Đinđića traje neprekidno. Periodično se javljaju i radovi koji profesionalno predstavljaju istorijski period u kojem je Đinđić funkcionisao kao lider opozicije a potom i predsednik Vlade. Ali još uvek nije u institucionalnom smislu osnažena neporecivost vezana za dokaze na osnovu kojih su osuđeni Jovanović, Legija i ostali. Samim tim, nove generacije su podložne ovim revizionističkim akcijama, romantizovanju tog vremena, likova i situacija u kojima su se nalazili.

Skrnavljenjem Đinđića, meta postaju i vrednosti koje je zastupao i zbog kojih je ubijen. U vremenu u kojem smo kao društvo na klackalici između Zapada i Istoka, ovakvi napadi imaju i jasan pravac za opredeljivanje. Uređivačka politika tabloida koji objavljuje najavu feljtonizacije ove knjigu ne skriva simpatije ka politici podrške “Istočnom putu” Srbije koji nedvosmisleno zagovara.

Rekli ste da za zabranu knjige nema osnova, pretpostavljam, vođeni time da Milorad Ulemek Legija iz zatvora objavljuje sabrana dela. Ali, zanima me šta mislite o toj razlici što Legija piše o svojimratnim herojstvima”, o Legiji stranaca, ne pominjući atentat na Zorana Đinđića, a Zvezdan Jovanović ipak piše o delu za koje je osuđen na 40 godina zatvora?

Knjigu još nismo videli. Moguće je da postoje i osnove za sprečavanje distribucije. Znaćemo tek kada budemo videli sadržaj. Ovde je reč o najavi koja je svojom sadržinom izazvala uznemirenje javnosti. Načinjena je šteta jer je odapeta strela prema imenovanim ciljevima.

Zbog izveštavanja o upravo ovim ljudima, zbog istraživačkih serijala na B92, vi i Brankica Stanković godinama ste živeli pod policijskom zaštitom. Kako ste se osećali kad ste videli najavu ove knjige?

Brankica i ja kao da smo “institucionalizovani” kao svojevrsne mete. Veoma često se obnavljaju pretnje zbog kojih se bar jednom godišnje rade policijske procene naše bezbednosti ili bolje rečeno “nebezbednosti”.

Postoje različite grupe i agende. Upravo sam ove nedelje pisao o činjenici da policija ne može da identifikuje navijače koji su na nekoliko utakmica Partizana pevali preteću i uvredljivu pesmu posvećenu Brankici Stanković. Nezamislivo je da u beogradskoj Areni, koja je sva pod kamerama i u kojoj se zna lokacija tih “pevača”, policija ne može da ih idenifikuje. To su i oni koji su nedavno razvili transparent kojim se osporava sudski proces za seriju ubistava za koje su optuženi Belivuk i grupa, kojim se ujedno traži sloboda za optužene, tačnije, njihove prethodnike i predvodnike sa tih istih tribina.

U istom kontekstu sagledavam uvredljivo skandiranje predsedniku Vučiću. Mislim da je krajnje neodgovorno to što nema odlučnih akcija policije i tužilaštva u ovakvim situacijama.

I ja sam vrlo često napadan upravo u kontekstima istrage za ubistvo Slavka Ćuruvije, ubistva kolege Milana Pantića, zaštite novinara i redakcija (slučaj OK radija iz Vranja)… Vrlo dobro znam i osećam koliko su pretnje i napadi na novinare opasni i koliko je važno učiniti ih nedopustivim i na svaki način reagovati na njih, istovremeno čuvajući novinare i redakcije.

I da zaokružimo, pošto je najava izašla uInformeru”: šta mislite, zašto bašInformer”, a ne neki drugi tabloid najavljuje knjigu? Šta njih izdvaja od drugih tabloida koji učestvuju u hajkama na novinare?

“Informer” je svetski fenomen, tabloid koji dobija državnu pomoć a samo u 2021. godini je, prema istraživanju portala Raskrinkavanje, imao čak 275 lažnih vesti i to samo na naslovnim stranama. Nažalost, i ostali tabloidi dobijaju sredstva za projektno sufinansiranje medijskih sadržaja čime bi trebalo da se unapredi informisanje javnosti putem kvalitetnih sadržaja, da se podstaknu raznovrsnost i edukacija, omogući prostor marginalnim grupama, da se čuva i promoviše javni interes…

“Informer” se samoinicijativno ili po nečijem nalogu nametnuo kao šampion u obračunu sa novinarima i medijima koji nisu pod kontrolom države. Huškačke objave protiv novinara i medija često su mnogo opasnije od većine pretnji koje stižu medijima jer kroz veliki tiraž novine sa niskom prodajnom cenom i putem portala, uz direktan uticaj na predstavnike sistema na svim nivoima, daju platformu za sistemski nastavak napada, služeći kao svojevrsni marker. To je prostor ne samo za oglašavanje već i za veličanje osuđenih ratnih zločinaca. Zbog toga me nije iznenadila najava feljtonizovanja knjige pravnosnažno osuđenog ubice demokratskog premijera.

Iz istog broja

Intervju: Nikola Kovačević, pravnik

Bezbednosne politike i ljudska prava nisu kontradiktorni

Momir Turudić

Lični stav

Prekršaj ili krivično delo

Vladimir Živankić

Tribina: Inovacije u medijima

Utakmica bez fer i poštenih pravila

R. V

Dosije “Vremena”: Luka Bojović

Povratak otpisanog

Jelena Zorić

Udžbenici biologije za osnovce

Povratak cenzure na mala vrata

Ivica Dobrić

Intervju: profesor Alpar Lošonc, dopisni član SANU

Jedino je istina preostala protiv moći

Jelena Jorgačević

Zagađenje bukom na Zapadnom Balkanu

Buka, potcenjeni neprijatelj

Alem Bajramović

Termoelektrana “Kolubara”

Borba za goli opstanak

Filip Mirilović

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu