Portret savremenika: Branko Milićević Kockica

foto: sava radovanović / tanjug

Sklonite decu

Bio je heroj detinjstva mnogim generacijama koje su pratile dečji program od 1974, kada je počelo emitovanje serijala “Kocka, kocka, kockica”. A onda je 2018. postao odbornik SNS-a u Skupštini Beograda. Jednom je rekao da mala deca često izrastu u veliku đubrad

Pokret “Ne davimo Beograd” je saopštio da je na konstitutivnoj sednici Komisije za spomenike i nazive trgova i ulica grada Beograda, gradski odbornik iz redova Srpske napredne stranke (SNS) Branislav Milićević verbalno uvredama i vulgarnostima napao članice komisije pokreta “Ne davimo Beograd” i koalicije MORAMO, a zatim ih i gađao dnevnim redom i materijalima za pripremu sednice.

“Milićević je, kao najstariji odbornik, predsedavao prvom sednicom Komisije i bio je vidno iznerviran jer smo tražile reč i obrazlagale neslaganje sa dnevnim redom i odlukama koje nam se nameću uz nepotpun materijal, što je izgleda praksa svih gradskih službi i institucija do sada”, izjavila je Natalija Simović, gradska odbornica “Ne davimo Beograd” i odborničke grupe MORAMO. Pokazujući zgužvani materijal kojim ih je gađao odbornik SNS-a, članica komisije Olga Manojlović Pintar je na sednici Komisije izjavila: “Ovo je vaš odnos prema komisiji koja treba da postavlja imena ulica i spomenike u Beogradu. Ovo ćemo sačuvati za muzej. Ovo je jedan eksponat koji Narodni muzej može da prikaže, kako se odnosi član komisije za spomenike i imenovanje ulica prema svojoj funkciji. O kako odgovornom odborniku se radi.”

Ne radi se samo o odborniku, već o glumcu, heroju detinjstva svakoga ko je odrastao u SFRJ, SRJ, Srbiji… Svi smo gledali serijal “Kocka, kocka, kockica” i bili uvereni da je Branko Kockica naš drugar. Doduše, posle smo odrasli i shvatili da su brojni heroji naših detinjstava naprosto posrnuli, pa što ne bi i još jedan. Ali, jedno je kad posredno, preko medija i društvenih mreža, konstatujemo posrnuće, a drugo kad nas heroj detinjstva gađa papirima i to zbog političkog neslaganja.

U SVETU POSTOJI SNS CARSTVO

Branislav Milićević, poznatiji kao Branko Kockica, u martu ove godine osvanuo je kao kandidat za odbornika Srpske napredne stranke, i to kao pripadnik struje Gorana Vesića. Otkud i zašto on tu i šta će ovo nekome ko je i te kako ostvaren, čak nije ni zanimljivo pitati, jer niti je jedini, niti je najostvareniji koji se iz razloga samo njemu znanih približio dominantnoj političkoj struji.

Tokom predizborne kampanje u Beogradu, u jednom trenutku oglasila se Stranka slobode i pravde saopštenjem u kome tvrde da kandidat za odbornika liste “Aleksandar Vučić – Zato što volimo Beograd” glumac Branko Milićević Kockica u vračarskim vrtićima “Fića”, “Mića i Aćim” i “Guliver” nudi deci ulaznice za svoje predstave, na kojima treba da se pojave njihovi roditelji i na kojima će im se obratiti neko od lidera Srpske napredne stranke. “Ovakvo postupanje u suprotnosti je sa domaćim zakonodavstvom, ali i sa svim međunarodnim dokumentima koji se odnose na prava deteta i zabranu zloupotrebe dece u političke svrhe”, navodi se u saopštenju. Lista “Dragan Đilas – Beograd odlučuje, ljudi pobeđuju” navela je i da SNS svakodnevno “maltretira” ljude po gradskim preduzećima da daju potpis toj stranci, kao i da to čine i po staračkim domovima. “Aktivisti SNS-a zvone na vrata građanima i po deset puta i zovu na mobilne telefone. Ipak, akcija koju SNS sa Brankom Kockicom sprovodi po vrtićima na Vračaru prevazilazi sve navedeno”, ukazuje se u saopštenju. Ubrzo su se oglasili iz SNS-a – gradski menadžer Goran Vesić izjavio je za državnu agenciju Tanjug da “Dragan Đilas želi da spreči decu da gledaju besplatne predstave”, kao i da je Đilas taj koji zloupotrebljava decu u političke svrhe.

Branislav Milićević, poznatiji kao Branko Kockica, srpski je pisac i glumac. Rođen je 3. aprila 1946. godine u Zemunu. Bio je u braku sa rediteljkom Slobodankom Cacom Aleksić, koja je preminula 2019. godine.

Glumom se bavi od detinjstva. Prve glumačke korake Milićević je napravio u zrenjaninskom pozorištu. Još kao gimnazijalac je bio stalni član ansambla, a nakon završetka Pozorišne akademije ostao je u Beogradu. Bio je član ansambla Ateljea 212. Glumio je u čuvenim predstavama “Okovani Prometej”, “Rano jutro”, “Marke, a na to još i Emilija”, “Slatko pravoslavlje”, “Hamlet u podrumu”, “Kaluđerice”, “Kosa”, “Lulu”, “Isus Hristos Superstar”, “Tom Pejn”, “Četvoro”, “Kenedijeva deca – Jedno popodne u bistrou” i drugima.

Na filmu se prvi put pojavio 1968. godine u ratnom filmu “Uzrok smrti ne pominjati”. Branko je tumačio Petra, dok su glavne uloge pripale Bekimu Fehmiju i Oliveri Katarini. Iste godine je premijerno prikazan film “Sarajevski atentat” Fadila Hadžića, u kome je Branko igrao ranjenog ilegalca. Ostvario je manju ulogu u TV komediji “Veličanstveni rogonja”, koja je prvi put emitovana 1969. godine na Televiziji Beograd. U nagrađivanoj drami “Zaseda” je igrao vođu skojevaca, a pojavio se i u kratkom filmu Ognjenke Milićević “U senci klisure”. Sa Farukom Begolijem i Milanom Gutovićem je snimio komediju “Naši maniri”, koja je publici premijerno prikazana 1970. godine. Usledila je manja uloga u ljubavnoj drami Zdravka Randića, koja je 1971. godine objavljena pod naslovom “Opklada”. Sa slavnim režiserima Milošem Formanom, Dušanom Makajevom, Polom Morisijem, Purišom Đorđevićem i drugima sarađivao je tokom snimanja kratkog filma “Nedostaje mi Sonja Heni”, koji opisuje život norveške klizačice i glumice. Sa Žarkom Mitrovićem, Mirom Stupicom i Mihajlom Mišom Janketićem je 1972. godine snimio dramu “Slava i san”, a sa Slobodanom Aligrudićem, Miodragom Andrićem, Taškom Načićem i drugima komediju “Barijonovo venčanje”. U serijama “Filip na konju” i “Šta se može kad se dvoje slože” Milićević je tumačio Stefana i Branka. Mnogi ga pamte kao Mišu iz ratne drame “Užička republika”, koja je prikazana 1974. godine. Iste godine je odigrao manje uloge u serijama “Dimitrije Tucović” i “Život je lep”.

Odigrao je još dvadesetak uloga na filmu i televiziji, ali mu je najveću popularnost donela dečja emisija “Kocka, kocka, kockica” koja je emitovana skoro dve decenije, a početak je bio na Televiziji Beograd 1974. godine. Milićević je bio voditelj emisije, a nadimak Branko Kockica upravo potiče iz tog vremena. Za godinu dana “Kockica” je postala jedna od najpopularnijih emisija za decu u Jugoslaviji, i taj je status zadržala još dugo nakon što Jugoslavije više nije bilo.

Godine 1977. je sa suprugom osnovao Pozorište “Puž”, koje je brzo postalo jedno od najpoznatijih dečjih pozorišta u Beogradu. “Puž” je iznedrio brojne predstave za decu i odrasle, ali i plejadu mladih glumaca koji su karijeru započeli upravo na njegovim daskama.

Kako je u jednom intervjuu kazao, premda je imao angažman u “Ateljeu” želeo je da osnuje svoje pozorište. Ono što je važno napomenuti jeste da je Branko od Kockice zadržao jednu osobinu, a to je da u razgovorima sa decom i radeći predstave za decu u njih unese edukativnu notu. Cilj mu je, kaže, da deca i odrasli nauče nešto novo. O svom pristupu raznim temama, glumac se neretko konsultuje sa stručnjacima iz oblasti pedagogije i dečje psihologije. Zato ne čudi što su njegove predstave u Pozorištancetu uvek aktuelne. Nisu samo reči njegovo sredstvo izražavanja, Branko svira nekoliko instrumenata, a snimio je i desetak albuma dečjih pesama. Na njima su se našle pesme iz emisije “Kocka, kocka, kockica”, kao i pesme koje je stvarao za potrebe predstava u “Pužu”. Objavio je i dve knjige za odrasle, “Mala muška antologija” i “Prizemljena sreća”.

Iako je pojavljivanje Branka Milićevića na odborničkoj listi SNS-a neke iznenadilo, treba znati da je njemu ovo već drugi mandat. Takođe na listi naprednjaka, odbornik je još od 2018. godine. No, ni to mu nije prvi pokušaj u politici: na prvim višestranačkim izborima u Srbiji, 1990. godine, bio je nezavisni kandidat na lokalnim izborima u beogradskoj opštini Vračar za poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srbije. Uprkos popularnosti, nije osvojio mandat.

MALA DECA I VELIKA ĐUBRAD

Svojevremeno je izjavio kako neka mala deca izrastu u veliku đubrad. Imajući u vidu politički oportunizam, te poslednji incident sa odbornicama “Ne davimo Beograd”, ima prostora za pitanje da li o tom vidu izrastanja govori iz ličnog iskustva. Odbornica “Ne davimo Beograd” Natalija Simović detaljnije je opisala incident sa sednice Komisije za spomenike i nazive trgova i ulica: u jednom trenutku joj je Milićević rekao: “Srećice, smiri se”, a sve je, kako je istakla, kulminiralo kada je zgužvao dnevni red i gađao ih njime. Tada je, kako je objasnila, nastao i snimak koji se proširio društvenim mrežama na kojem je Manojlović Pintar “poentirala da je to simbolika neodgovornosti odnosa prema javnoj funkciji”. “Samo nas dve smo bile negde targetirane, ućutkivane, prekidane, omalovažavane”, dodala je Simović, koja ne očekuje da će Milićević snositi bilo kakve sankcije za svoje ponašanje.

Zanimljivo je, međutim, gledati kako Branko Milićević u javnosti decenijama paralelno gradi dva lika: jedan je Branko Kockica, dečak u telu odraslog čoveka, najbolji drugar, i sve u tom pravcu, najbolje na svetu. Drugi je Branislav Milićević, narogušeni čovek u osmoj deceniji života, koji se ponaša bahato, oportunistički, zloupotrebljava i sopstveno pozorište i sopstvenu publiku, a pet decenija mlađe žene – gađa papirima i obraća im se sa “srećice”. Doduše, ovo poslednje ne treba da čudi od čoveka koji je izjavljivao kako o ženama treba razgovarati samo sa muškarcima i kako žene protiv muškaraca koriste dva oružja: kozmetiku i suze.

Na javnim sednicama Skupštine grada, međutim, ponekad nije Branislav Milićević, nego Branko Kockica. Tako je 2019. godine za govornicom izdeklamovao: “Počeću citatom Duška Radovića. Poštovana deco, kraj citata. Draga poštovana deco moja, kažem moja zato što ste svi vi, čast izuzecima malog broja, kao što su kolege iz PUPS-a, svi ste vi moja deca, jer ste me gledali na TV-u kada ste bili mali, za razliku od ovih PUPS-ovaca koji su me gledali kada su bili veliki. Svi ste me gledali i svi ste mi verovali. I deca partizanovaca i deca zvezdaša. Zato se nadam i želim da mi verujete i sada kada ste veliki. Pa, molim i partizanovce i zvezdaše i sve članove svih partija da ne uđu u istoriju tako što će glasati protiv istorijskog budžeta. Hvala vam!”

Odbornice “Ne davimo Beograd” nisu mu poverovale. Ili jesu, ali samo u onom delu o maloj deci i velikoj đubradi.

Iz istog broja

Formiranje nove vlade

Monodrama bez katarze

Nedim Sejdinović

Osečina: Sajam šljiva

Prvo mešanje pekmeza

Dragan Todorović

Intervju: Peđa Mitrović, ekonomista i sekretar SSP

Prespavali smo ciklus ekonomskog rasta

Radmilo Marković

Prajd i propaganda

Forenzika slučaja “naše sestre” Milke

Nemanja Rujević

Evroprajd 2022.

Zabrana molbom

Slobodan Georgijev

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu