Putopis

fotografije: lidija marinkov pavlović

Šta sve možeš u Beču dok ne padneš s nogu

Od Baskijata do motiva životinja – uzbudljiva šetnja kroz bečke galerije i muzeje

Postoji mnogo razloga zbog kojih treba posetiti Beč i to ne samo u ovom izuzetnom periodu Adventa i Božića kada je gradska atmosfera specifično primamljujuća, već uopšte u bilo koje doba godine. Kada te razloge nabrajaju turističke agencije, obično se govori o bogatom istorijskom nasleđu, “mnogim atrakcijama”, mocart kuglama i fakultativnom (ali najčešće obaveznom) Pandorfu. Međutim, pored turističke ponude i šopinga, ovoga puta bismo izdvojili jedan sasvim drugi razlog, koji će možda osvetliti i uslove ove privlačnosti. Naime, budžet koji je grad Beč izdvojio za kulturu u 2022. iznosi 285 miliona evra, dok je država Srbija za kulturu i informisanje na godišnjem nivou namenila 125,6 miliona evra. Da li je pritom potrebno naglasiti da Austrijanci veoma dobro razlikuju delatnosti iz sfere kulture i umetnosti od, na primer, turizma ili informisanja? Zamislimo sada razloge za posetu Beču iz te perspektive. Rečju, kišobran sa motivima Klimtovih slika ne bi postao preporučeni suvenir za turiste iz Srbije da Beč kojim slučajem ne poseduje najveću kolekciju radova ovog umetnika. Beč, osim toga, čuva desetine umetničkih i istorijski neprocenjivo vrednih kolekcija, ali istovremeno svake godine priređuje stotine većih ili manjih izložbi takvog kalibra da i same pokreću pravu turističku industriju. Dakle, umesto kišobrana sa motivom mnogo je bolje kupiti ulaznicu za muzej i motiv videti u originalu. Kišobrani su jeftiniji u Beogradu.

Jedna od najznačajnijih izložbi koja je ove jeseni priređena u Beču i koja privlači posetioce iz čitave Evrope svakako je retrospektivna izložba Žan-Mišela Baskijata (od 9. septembra 2022. do 8. januara 2023). Na donjem nivou Muzeja Albertina izloženo je 50, po mišljenju kustosa, ključnih radova ovog umetnika, koji je preminuo u 27. godini. Izložba zapravo prati turbulentnu Baskijatovu biografiju, te je svaki segment ili pojedinačan rad opredeljen u odnosu na spoljašnje, životne reference, koje zaista dobrim delom dekodiraju čitav Baskijatov umetnički opus. Baskijat je u frenetičnom ritmu za svega 10-ak godina stvorio više od 1000 slika i postao prava zvezda njujorške umetničke scene 80-ih. Njegovi radovi često fokusiraju probleme rasizma, klasnih razlika i diskriminacije, ali i osvetljavaju, kroz ličnu optiku, istoriju, kulturu i položaj Afroamerikanaca u SAD. Zahvaljujući saradnji sa mnogim tada već etabliranim umetnicima, poput Vorhola, Heringa ili Madone, Baskijat je uspeo da izađe iz anonimnosti, pa su njegove slike dostizale cene od više desetina hiljada dolara. Danas, njegovi radovi vrede desetostruko više, a za ovu izložbu su pozajmljeni iz najrenomiranijih svetskih privatnih i javnih kolekcija. Ostaje žal što izložba nije obuhvatila i neke od ikoničnih slika po kojima je Baskijat prepoznatljiv široj publici, a koje smo imali priliku da vidimo pre osam godina u sklopu izložbe Warhol/Basqiat u Bank Austria Kunstforum Wien.

Upravo u ovom izvanrednom izlagačkom prostoru pod okriljem UniCredit Bank Austria, svake godine možemo videti ambiciozne, sveobuhvatne izložbe modernih i savremenih umetnika koji su redom već zauzeli mesta u svim pregledima i istorijama svetske umetnosti 20. i 21. veka. Galerija Bank Austria Kunstforum Wien nalazi se nešto dalje od Museum Quartira koji obično predstavlja centar ose kretanja onih koji Beč posećuju zbog umetnosti. Ipak, provesti pola sata u šetnji do ove institucije uvek se višestruko isplati. Ove godine priređena je velika retrospektiva čuvenog nemačkog fotografa Helmuta Njutona, pod nazivom Helmut Newton Legacy (od 19. oktobra 2022. do 15. januara 2023). Njuton je najpoznatiji po svojim radovima koje je objavljivao u magazinu Vog. Kontroverzan i apsolutno politički nekorektan, Njuton i njegove fotografije bili su tema mnogih feminističkih kritika, kao i teorijskih, psihoanalitičkih obrada. Ono što, međutim, iznenađuje kada se uživo suočimo sa mnogim slavnim, ali i manje poznatim radovima (kao što su, na primer, izuzetni portreti Dejvida Bouvija ili Mika Džegera) jeste neverovatno transformativna moć fotografije. Naime, fotografije koje su na ovaj način reprezentovane i izložene izvan svog, u Njutonovom slučaju, osnovnog, novinskog habitusa, dobijaju efekat i auru tradicionalnog, vrhunskog umetničkog dela. Obimna monografija koja je izašla povodom ove izložbe takođe zavređuje pažnju jer predstavlja sveobuhvatnu, analitičku studiju života i rada Helmuta Njutona.

Sledeća izložba koju nipošto ne bi trebalo propustiti priređena je u Albertini Modern i posvećena je apstraktnom ekspresionizmu druge polovine 20. veka (od 15. oktobra 2022. do 22. januara 2023). Naziv izložbe – Ways of Freedom, Jackson Pollock to Maria Lassnig označava da je reč o svojevrsnom dijalogu koji se uspostavlja između američkih rodonačelnika stila i evropskih umetnika čiji je zahtev za slobodom postao neprikosnoven neposredno po okončanju Drugog svetskog rata. Izložba obuhvata više od 100 slika najznačajnijih umetnika koji zastupaju različite pravce apstraktnog slikarstava: od akcionog slikarstva Džeksona Poloka, ali i Franca Klinea, preko slikarstva bojenog polja Barneta Njumana i Marka Rotka, do lirskih apstrakcija velikih formata Helen Frankentaler ili Kliforda Stila. Ako tim imenima dodamo i Ada Renarta, Roberta Madervela, Vilema i Elejn de Kuning, Džordža Matjea ili Pjera Solaža, koji preminuo 26. oktobra ove godine u 103. godini, onda nam je jasno da imamo priliku da pod istim krovom vidimo prečišćen skup genijalnih umetnika koji se retko mogu videti okupljeni na ovaj način. I još nešto, kada jednom vidite Barneta Njumana uživo, poželećete da ga gledate zauvek ili, pak, u zavisnosti od religijskog opredeljenja, da oko njega sagradite crkvu.

Kada smo kod večitih vrednosti koje se lako pretvore u sakralne, treba izdvojiti jednu od tekućih izložbi u bečkom Kunsthistorisches Museumu koja nosi zanimljiv naziv Idols & Rivals. Artists in Competition (od 20. septembra 2022. do 8. januara 2023). Reč je o tematskoj postavci koja se bavi sučeljavanjem različitih uticaja, međusobnim umetničkim rivalstvima, originalima i kopijama, a koja se kroz postavku mogu pratiti od antike pa sve do 18. veka. Izložba mahom obuhvata dela iz kolekcije Kunsthistorisches Museuma, ali je koncept i visoka produkcija same izložbe donela osvežavajući i novi pogled na stare majstore. Između ostalih, na izložbi su izložena i poređena dela Leonarda i Mikelanđela, Rubensa i Van Dajka, Ticijana i Tintoreta, Jana Brojgela, Direra. Tu je i mnoštvo portreta počev od Đorđoneovog Portreta mlade žene (Laura), koji je izložen pored prvog izdanja Petrarkinih Soneta, Canzoni e Triomphi, pa sve do dva izuzetna autoportreta Sofonisbe Angvisole iz 1554. i Lavinije Fontane iz 1579. (koji je za ovu priliku pozajmljen iz Galleria degli Uffizi).

Sastavni deo izložbe jeste i interaktivni segment koji se odnosi na glasanje publike na mestima na kojima se direktno upoređuju dva dela koja su formalno veoma slična. Na desetak mesta posetioci mogu da ubace ulaznicu u jedan od dva otvora i tako ocene koja od dve izložene slike im se više sviđa. Na kraju izložbe (kao i na sajtu) moguće je pogledati trenutni ishod glasanja u procentima. Na taj način, svaka potencionalna sakralizacija može postati stvar demokratije.

Usput, da li ste znali da najpoznatija slika Svetog Sebastijana, mislimo naravno na onog Mantenjeovog, iz 1470. ima dimenzije 68×30 cm?

Od tekućih izložbi u Beču treba pomenuti i uzbudljivu postavku u MUMOK-u The Animal Within (od 22. septembra 2022. do 26. februara 2023). Reč je o velikoj izložbi modernih i savremenih radova čiji je zajednički sadržalac “životinja” kao motiv ili metafora, ali još važnije, “životinja” kao pokretač mnogih aktuelnih političkih pitanja koja se tiču tela, subjektivizacije, kontrole, teritorije, ekologije i, svakako, istorije.

U Muzeju savremene umetnosti Belvedere 21. (koji organizaciono pripada istorijskom kompleksu Belvedere) može se videti izložba AvantGarde and the Contemporary. The Belvedere Collection from Lassnig to Knebl posvećena austrijskim umetnicima koji su sa različitih polazišta, različitim medijima i jezicima prilazili avangardnoj i neoavangardnoj umetnosti. Izložba obuhvata radove od 1930. pa sve do danas i prati ključne umetničke struje i tendencije koje su se razvijale na austrijskoj avangardnoj sceni.

Na kraju, nekoliko reči o Weltmuseum Wien koji se nalazi u neposrednoj blizini Kunsthistorisches Museuma, a koji je možda priredio najveće iznenađenje ove sezone. U želji da posetimo izložbu ChaekgeoriOur shelves Our selves, koja je priređena povodom 130 godina od uspostavljanja austrijsko-korejskih diplomatskih odnosa i na kojoj su predstavljeni korejski umetnici koji u svojim radovima podjednako koriste tradicionalni izraz i visoku tehnologiju, otkrili smo zapravo jedan od najuzbudljivijih etnoloških muzeja čije zbirke podsećaju pre na kabinete čudesa nego na naučno utemeljenu sistematizaciju artefakata. Pritom, svaki od stotina segmenata (kao što su na primer zbirka eskimskih jakni kroz vekove, ili zbirka indijanskih perjanica, ili zbirka jahačke opreme za slonove i kamile) prati video ili audio-narativ, kao i digitalni, interaktivni prikazi pojedinih artefakata. Muzej se prostire na četiri sprata i pored stalne zbirke trenutno predstavlja još pet pratećih izložbi čiji se žanrovi kreću od istorijskih do eksperimentalno umetničkih postavki.

Pored ovih izložbi, nismo pomenuli stalne postavke u muzejima Albertina, Leopold, Belvedere, niti privatne kolekcije koje takođe imaju svoje muzejske postavke, kao što je na primer Heidi Horten Collection. Isto tako, mnogo toga nam je, nažalost, promaklo, a nije smelo – naročito velika retrospektivna izložba Sanje Iveković priređena u Kunsthalle Wien. Stoga, možda bi već sledećeg meseca trebalo ponoviti posetu…

U međuvremenu, preporučujemo veliku retrospektivnu izložbu Mrđana Bajića u MSU u Beogradu. Po finansijskom izveštaju ove institucije, za realizaciju izložbe potrošeno je tačno 3.001.000,00 dinara iliti nepunih 27000 evra. Pretpostavljamo da je ta suma dovoljna da se plati osiguranje za bar dva rada koji su izloženi na retrospektivi Žan-Mišela Baskijata u Beču.

Iz istog broja

Politički događaji koji su obeležili 2022. u Srbiji

Godina loše beskonačnosti

Nedim Sejdinović

Intervju: Srđan Gojković Gile, Električni orgazam

Pohlepa je sve ubila

Dragan Ambrozić

Intervju, nadbiskup Stanislav Hočevar

Jevanđelje je uvek radikalno

Jelena Jorgačević

Početak novinarstva u socijalističkoj Jugoslaviji

Bilo jednom u Jugoslaviji

Ivan Ivanji

Intervju: Đakon SPC Branislav Rajković

Pamtim žrtve i zaboravljam zlo

Jelena Jorgačević

Izbor urednice fotografije “Vremena”

Slike godine 2022.

Marija Janković

Intervju: Srđan Điđa Karanović, filmski reditelj

Kamičak u našem nesavršenom životu

Sonja Ćirić

Intervju: Zoran Velimanović, slikar

Gladno oko u prezasićenom svetu

Andrej Ivanji

Lični stav

Zakon protiv građana

Vladica Ilić

Pogledi

Proleteri svih identiteta, ujedinite se

Vanesa Vasić-Janeković

Analiza jedne javne nabavke

Podela “sportske opreme” i odlivanje novca iz budžeta

r. marković

Portret savremenika: Lionel Mesi

Kucanje na vrata raja

Petar Popović

Sportska 2022. godina

Džoker, Nole i odbojkašice

Željko Bodrožić

Ličnost godine

Nikola Kovačević

R. V

Rat u Ukrajini

Olako obećana brzina

Aleksandar Radić

Rusi po treći put u Novom Sadu

Gorki čaj grofice Vere

Robert Čoban

Kosmos, godina 2022.

Spektakl u svemiru

Dr Saša Marković

Iz ateljea

Hoću da mi bude lepo

Nađa Ivanji Švab

Istorija

Na staklenom putu

Sonja Ćirić

Arhiva nedeljnika Vreme>

Pogledajte arhivu