Umne glave srpskog naroda trebalo je da konsultuju svetske "programere", a ne da sa penzionisanim kozačkim atamanima osnivaju razna društva prijateljstava. Jer, na kraju će ipak sa "programerima" da sednu za sto, ali kao gubitnici, hodajući na kolenima
"Moj narod traži malo. I svi bi bili mnogo srećniji da su kao Romi. Mi ne tražimo državu, nikome ništa ne otimamo, nikog ne okupiramo. Želimo da živimo po celom svetu"